Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1495/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ines Kovačević i Ivice Veselića člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja K. K., P., OIB: …, zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu B. D., P. M., N. P., A. M. i K. B. iz G., protiv tuženika Š. G., vl. ugostiteljskog obrta C. b. C. iz P., OIB: …, zastupan po odvjetnici I. B. A. iz G., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-499/2021-22 od 22. veljače 2023., dana 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-499/2021-22 od 22. veljače 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik G. Š., vl. ugostiteljskog obrta C. b. C., iz P., OIB:…, dužan je tužitelju K. K. iz P., OIB: …, platiti iznos od 20.726,64 eura / 156.164,84 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.", kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.241,69 eura / 16.890,00 kn, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka predlažući da Županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 20.726,64 EUR[1] /156.164, 84 kn na ime troškova ulaganja koje je izvršio tužitelj u uređenje poslovnog prostora broj 5 i broj 6 a koji se nalaze u objektu T. P. d.o.o.

7. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je ne provođenjem dokaza predloženih od strane tužitelja u ovom postupku a to je saslušanje tužitelja i svjedoka I. Š. tadašnjeg zakonskog zastupnika T. P. d.o.o., neprovođenjem građevinskog vještačenja kao i ne pribavljanjem spisa Općinskog suda u Bjelovaru (Povrv-49/18) činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, te ističući da je tužitelj predložio personalne dokaze radi utvrđivanja prave volje stranaka prilikom sklapanja predmetnih ugovora a to je da tužitelj kao zakupnik zadržava pravo na povrat uloženih sredstava u predmetne lokale od budućeg zakupnika a što je kao obvezu preuzeo na sebe pravni sljednik T. P. d.o.o.,P. c. P. d.o.o. da o tome obavijesti budućeg zakupnika.

8. Nije sporno u ovom postupku da je ovdje tužitelj bio zakupac poslovnog prostora br. 5. i 6. u rohbau sistemu, u objektu T. P. d.o.o. P. i to temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. svibnja 2003. te Izmjena i dopuna Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. siječnja 2006. zaključenim sa zakupodavcem T. P. d.o.o.

9. Međutim ovdje je sporno je li ovdje tuženik kao kasniji zakupnik poslovnog prostora broj 6 na području T. P. u obvezi tužitelju nadoknaditi eventualne troškove građevinskog dovršetka poslovnog prostora lokala br. 5 i lokala broj 6 a sve temeljem čl. 2. Ugovora o raskidu izmjena i dopuna Ugovora o zakupu poslovnog prostora u objektu “ T. P.” d.o.o. P. od 28. rujna 2007.

10. Iz stanja spisa kao i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

-da je Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 15. svibnja 2003. tužitelj zakupac poslovnog prostora u rohbau sistemu, lokal br. 5. te je zakupodavac tog poslovnog prostora T. P. d.o.o.,

-da je Izmjenama i dopunama navedenog Ugovora o zakupu poslovnog prostora a koji je zaključen dana 31. siječnja 2006. između tužitelja kao zakupnika i T. P. d.o.o. kao zakupodavca u zakup dan poslovni prostor lokal br. 6 a da su ostale odredbe osnovnog ugovora ostale u cijelosti na snazi,

-da iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. svibnja 2003. a koji se odnosi na lokal broj 5 kao i Izmjena i dopuna Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 31. siječnja 2006. u odnosu na lokal br. 6. je ugovoreno da zakupnik nema pravo na naknadu troškova iz st. 1. Ugovora od strane zakupodavca a koji se odnose na izradu potrebne projektne dokumentacije, ishodovanje dozvola i suglasnosti kao i same radove za završetak lokala i to lokala br. 5. i lokala br. 6.,

-da iz Ugovora o raskidu izmjena i dopuna Ugovora o zakupu poslovnog prostora u objektu T. P. d.o.o. od 28. rujna 2007. (list 24 spisa-dalje Ugovor o raskidu) zaključenog između tužitelja i zakupodavca T. P. d.o.o. su raskinute Izmjene i dopune Ugovora o zakupu od 31. siječnja 2006. vezano za poslovni prostor broj 6, te je čl. 2. Ugovora o raskidu ugovoreno da tužitelj kao zakupnik zadržava pravo povrata sredstava uloženih u građevinski dovršetak poslovnog prostora broj 6 od budućeg zakupnika poslovnog prostora broj 6,

-da u Ugovoru o raskidu od 28. rujna 2007. se ne navodi poslovni prostor br. 5.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja, da je Ugovor o raskidu od 28. rujna 2007. dvostrani ugovor koji je zaključen između ovdje tužitelja i T. P. d.o.o. a kojim ugovorom su ugovorne strane izvršile ugovaranje na teret trećeg, ovdje tuženika, kao budućeg zakupnika lokala br. 6. temeljem kojeg tužitelj zadržava pravo povrata sredstava uloženih u poslovni prostor broj 6. a pri tome se ne spominje poslovni prostor broj 5, izvodi pravilan pravni zaključak da u smislu odredbe čl. 341. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO-a) ugovaranje na teret trećeg ne obvezuje tu treću osobu.

12. Prema odredbi čl. 336. st. 1. ZOO-a ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik koji nije bio ugovorna strana Ugovora o raskidu od 28. rujna 2007. a niti je bilo čime prihvatio obvezu iz ugovorne odredbe čl. 2. Ugovora o raskidu od 28. rujna 2007. pa stoga uzimajući u obzir odredbu čl. 336. st. 1.ZOO-a a u vezi s čl. 341. st. 1. ZOO-a pravilno sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

13. Žalbeni navodi tužitelja kojim isti ističe da je sud odbio njegove dokazne prijedloge koji su odlučni za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, nisu osnovani.

14. Naime prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke dok je st. 2. ZPP-a određeno da sud, a ne stranke, odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

15. Prema tome kako je sud u ovom konkretnom slučaju imao dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke to su onda žalbeni navodi tužitelja u tom pravcu neosnovani.

16. Prema tome kako je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka primjenjujući vrlo jasne odredbe čl. 336. st. 1. ZOO-a a u vezi s čl. 341. ZOO-a pravilno zaključio da ugovaranje na teret trećih ne obvezuje tu treću osobu (ovdje tuženika) te s obzirom da Ugovor o raskidu stvara obveze i prava samo u odnosu na ugovorne strane a tuženik nije bio ugovorna strana u predmetnom ugovoru, to ovaj sud u ovom žalbenom postupku nije niti razmatrao ostale žalbene prigovore tužitelja a koji su usmjereni na prigovor zastare i visinu troškova radova izvršenih u lokale br. 5. i br. 6.

17. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja te potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

18. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 21. svibanj 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.