REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-536/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. M. (OIB: ...) iz Č., koju zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u V., protiv tuženika A. B. H. d.d. Z. (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva K. &. P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-695/2021-2 od 24. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1206/2019-32 od 28. svibnja 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 695/2021-2 od 24. listopada 2022. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1206/2019-32 od 28. svibnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu broj 5140230452-20010424837/2007 sklopljen 12. srpnja 2007. između tužiteljice i prednika tuženika (S. b. d.d. O.) u dijelu kojim je predviđena jednostrana izmjena kamatne stope po Odluci kreditora (točka I. izreke) i u dijelu kojim su glavnica i kamate vezane uz valutu švicarskog franka – CHF (točka II.). Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 49.539,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja na pojedine iznose glavnice teče od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u točki III. izreke te presude, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.745,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je odbijen zahtjev za naknadu troška preko toga iznosa (točka IV.).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-517/2023-2 od 22. studenoga 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv presude, u odnosu na pravno pitanje:
„Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?“.
4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženik je podnio reviziju u odnosu na navedeno pravno pitanje s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila sve revizijske navode te predložila reviziju odbiti uz naknadu troška odgovora.
6. Revizija je osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao potrošača za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. te povrat neosnovano plaćenih iznosa u otplati kredita temeljem tih ništetnih odredbi.
9. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev utvrdili djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora i naložili tuženiku isplatiti tužiteljici 49.539,23 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Utvrđujući ništetnost spornih ugovornih odredbi, pozvali su se na učinke presuda iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da je tuženik u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali te da tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 79/09, 78/12 i 56/13 - dalje: ZZP/07).
10. U postupku koji je prethodio reviziji proveden je dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđivanja visine preplaćenih anuiteta, a odbijeni su predloženi personalni dokazi, pa tako i prijedlog da se sasluša tuženikov djelatnika koji je sudjelovao u postupku ugovaranja predmetnog ugovora, kao i javni bilježnik.
11. Naznačujući pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena tuženik, navodeći da je pogrešno primijenjena odredba čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003), zapravo ističe postupovnopravno pitanje pravilnosti primjene odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.
12. Tuženik smatra da su nižestupanjski sudovi, zaključivši da već iz odluka donesenih za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, proizlazi nepoštenost postupanja tuženika, a time i ništetnost odredbi ugovora o kreditu, pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, kada su odbili izvođenje dokaza predloženih po tuženiku na okolnost da su stranke o spornim odredbama ugovora o kreditu (odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) u konkretnom slučaju pojedinačno pregovarale.
12.1. Iz navedenog proizlazi da je sporno predstavljaju li utvrđenja iz odluka donesenih u kolektivnim postupcima za zaštitu prava i interesa potrošača (presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.), oborivu ili neoborivu presumpciju, te je li u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivati da je pojedinačno pregovaranje prethodilo sklapanju ugovora, pa i spornih odredbi.
12.2. U odredbama čl. 81. st. 1. i 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003) odnosno istovjetnim odredbama čl. 96. st. 1. i 4. ZZP-a/07 određeno je:
„Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.),
Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).“.
12.3. Po ocjeni ovog suda, neovisno o odlukama o zaštiti potrošača donesenim u kolektivnim sporovima, tuženiku (trgovcu) dopušteno je, sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a (96. st. 1. i 4. ZZP-a/07), u pojedinačnom sporu dokazivati da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Kada tuženiku ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njemu teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede prava potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinačnim potrošačkim sporovima, temeljila na neoborivoj pravnoj presumpciji, koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III 5458/2021 od 30. lipnja 2022.).
13. Prvostupanjski sud odbio je dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka na okolnost pojedinačnog pregovaranja, smatrajući da već iz odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. proizlazi neoboriva presumpcija o nepoštenosti postupanja tuženika. Drugostupanjski sud otklonio je kao neosnovan žalbeni razlog sadržajno temeljen na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a.
14. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Protivan je odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003), i identičnoj odredbi čl. 96. st. 4. ZZP-a/07, kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, te preuranjen zaključak suda da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.
15. Slijedom iznesenog, nižestupanjski sudovi su neosnovano odbivši dokazni prijedlog tuženika na okolnost pojedinačnog pregovaranja, postupili protivno načelu o procesnoj ravnopravnosti stranaka, a time ujedno pogrešno primijenili odredbu čl. 220. st. 2. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje pravile i zakonite odluke, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.
16. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
