Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-390/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević, predsjednice vijeća te Ines Kovačević sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Veselića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. S., odvjetnici iz Z., protiv tuženika zavod Grada Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. i p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8250/2020-43 od 5. veljače 2024., dana 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8250/2020-43 od 5. veljače 2024. u dijelu pod točkom II, III kao i u dijelu pod točkom IV izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 3.041,65 EUR. II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8250/2020-43 od 5. veljače 2024. u dijelu pod točkom I i IV izreke.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku zavod Grada Z. iz Z., OIB: …, da tužitelju Z. B. iz Z., OIB: …, plati iznos od 5.775,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 5.078,55 eura teče od 21. listopada 2020. do isplate, a na iznos od 696,79 eura teče od 5. veljače 2024. do isplate, s time da kamata od 21. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od 130,82 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zateznu kamatu na iznos od 696,79 eura koja teče u periodu od 21. listopada 2020. do 5. veljače 2024.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.041,65 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II, III kao i u dijelu pod točkom IV izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 3.041,65 EUR zbog svih zakonom predviđenih razloga predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova ovog žalbenog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I i IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale zbog ozljede na radu, a koju je tužitelj pretrpio dana 24. listopada 2017. za vrijeme obavljanja svog posla na radnom mjestu medicinskog tehničara mobilne motorističke jedinice H. p. kada je stradao na motociklu obavljajući svoje radne zadatke u prometnoj nezgodi koju je prouzročio NN štetnik upravljajući biciklom.

10. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika te nije sporan nastanak štetnog događaja.

11. Međutim sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz prijave ozljede na radu, zapisnika o očevidu kao i iz iskaza tužitelja i svjedoka I. M. koji je neposredni očevidac štetnog događaja u bitnome proizlazi da se štetni događaj upravo dogodio na način kako to sam tužitelj navodi u činjeničnom supstratu tužbe i u svom iskazu i to na način da je tužitelj upravljao motociklom specijalizirane specijalizirane mobilne motorističke jedinice hitne pomoći, reg. oznake ZG 7242-FZ, vraćajući se s terena, tj. s intervencije „T. 3“ (hitna pomoć na motociklu) prema sjedištu poslodavca, te se kretao od …, … u pravcu jugoistoka, te je došavši na raskrižje … i …, zaustavio službeni motocikl zbog upaljenog crvenog svjetla na semaforu i nakon što se upalilo zeleno svjetlo, tužitelj je krenuo s motociklom u smjeru juga, tj. na zapadni kolnik …, no odmah nakon prolaska obilježenog pješačkog prijelaza, a koji se nalazi na naprijed spomenutom raskrižju … je s lijeve strane naletio bicikl NN vrste i marke, kojim je upravljao NN počinitelj i udario u lijevu bočnu stranu prednjeg kotača motocikla kojim je upravljao tužitelj, a uslijed čega je tužitelj pao na lijevu stranu na kolnik a za vrijeme dok je tužitelj pokušao ustati s kolnika, NN vozač (biciklista) je, zajedno s biciklom (NN vrste i marke), pobjegao s mjesta događaja,

- da iz provedenog prometnog vještačenje u ovom postupku odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke G. H., a kojeg sud prihvaća kao jasnog, stručnog i obrazloženog također proizlazi da se motocikl tužitelja kretao u lijevom kolničkom traku od dva za ravno i bio je zaustavljen ispred semafora zbog upaljenog crvenog svjetla, kada se svjetlo promijenilo u zeleno prema navodu svjedoka, motociklist je krenuo, njemu se sa lijeve na desnu stranu kretao biciklist koji je prelazio kolnik po rubu zebre, nije se zaustavio ispred kolnika, mjesto sudara se nalazilo na oko 1-2 m od ruba kolnika na kojem se kretao motocikl, u trenutku sudara motocikl se kretao brzinom od oko 17,6 km/h, a bicikl oko 12 km/ha da prema iskazu svjedoka vozač motocikla je krenuo kada se upalilo zeleno svjetlo za njegov smjer kretanja i nakon prevaljenih 8 m na prednji kotač motocikla je sa lijeve strane naletio biciklist i oborio ga,

- da motociklist nije imao mogućnosti izbjegavanja sudara jer je opasna situacija trajala 0,3 - 0,4 s za koje vrijeme motociklist nije mogao niti shvatiti nastalu opasnost, a da je biciklist na kolnik stupio iz vožnje, nije se zaustavio ispred kolnika nego je nastavio sa vožnjom, a na kolnik je stupio kada je za njegov smjer trajalo crveno za pješake te je imao je mogućnost uočavanja motocikla a najprije semafora, pod uvjetom da se zaustavio, do sudara ne bi došlo,

- da je vještak uzimajući naprijed navedene okolnosti zaključno naveo da se biciklist nije uopće smio uključivati u promet po pješačkoj zebri bez obzira na svijetlo na semaforu nego je morao sići sa bicikla i gurati bicikl preko zebre u svojstvu pješaka,

- da vještak tehničkim putem nije mogao utvrditi koje je svijetlo bilo upaljeno na semaforu u trenutku nastanka štetnog događaja već svoje zaključke izvodi iz dokumentacije o štetnom događaju.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika koji tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi žalbenog postupka osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja, prvostupanjski sud na temelju gore navedenih utvrđenja poklanjajući vjeru suglasnim iskazima kako tužitelja tako i saslušanog svjedoka koji je neposredni očevidac štetnog događaja, te provedenog prometnog vještačenja na okolnost nastanka štetnog događaja izvodi pravilan pravni zaključak da na strani tužitelja nije postojao nikakav doprinos za nastanak štetnog događaja jer je tužitelj obavljajući svoje radne zadatke te pri njihovom obavljanju imajući svu zaštitnu opremu, što proizlazi iz iskaza tužitelja, nije imao mogućnost izbjeći sudar jer je opasna situacija za njega trajala 0,3 do 0,4 sekunde za koje vrijeme tužitelj nije imao nikakvu mogućnost spoznati opasnost pa tako niti na bilo koji način djelovati.

14. Žalbeni prigovor tuženika da je vještak u svom nalazu i mišljenju jasno naveo da nije moguće tehničkim putem utvrditi koje je svjetlo upaljeno pa da stoga sud nije mogao izvesti pravne zaključke na temelju iskaza svjedoka su pogrešni jer upravo sud uzimajući u obzir rezultate cjelokupnog provedenog dokaznog postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno u i svih dokaza zajedno.

15. Žalbeni navodi tuženika, da je ovdje štetni događaj nastao radnjama treće osobe, biciklista, pa da se stoga ovdje radi o vanjskom događaju kojeg tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti pa je stoga ispunjena pretpostavka iz čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14-dalje ZZR) temeljem koje se ovdje tuženik oslobađa odgovornosti, nisu osnovani.

16. Naime ovakvi pravni zaključci tuženika proizlaze iz pogrešnog tumačenja relevantnih pravnih propisa u ovom konkretnom predmetu.

17. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 - dalje ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti dok st. 2. istog članka je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti o radu.

18. Prema odredbi čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/18, 98/19-dalje ZR) je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno sud zaključuje da u ovom konkretnom slučaju ovdje se protupravna radnja biciklista ne smatra radnjom na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao spriječiti pa da bi temeljem takvih okolnosti bio oslobođen odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZP-a odnosno odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO-a) kao opće odredbe o oslobođenju odgovornosti a koje su također u primjeni i na koje upućuju odredbe ZR-a i ZZR-a kao lex specialis jer poslodavac za ozljede radnika u vezi s radom ili koje potječu od rada odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da upravo poslove koje je obavljao tužitelj za tuženika kao motociklist mobilne motorističke jedinice hitne pomoći podrazumijeva kontakt s drugim sudionicima u prometu te po svojoj prirodi predstavlja redovni proces rada pa se stoga radi o profesionalnom riziku ove vrste posla koji snosi poslodavac a ne radnik zato se biciklist ne može smatrati trećom osobom.

21. Prema tome kako iz naprijed navedenih utvrđenja proizlazi da u ovom konkretnom slučaju nema doprinosa tužitelja za nastanak štetnog događaja jer se njegovo postupanje u ovom štetnom događaju ne može pripisati krajnjoj nepažnji ili namjeri jer je štetni događaj protupravnim postupanjem prouzročio biciklist stoga nema niti radnje treće osobe koje bi tuženika oslobodilo odgovornosti stoga su žalbeni navodi u tom dijelu da se radi o vanjskom događaju koji poslodavac nije mogao predvidjeti niti mogao izbjeći unatoč pruženoj zaštiti na radu u potpunosti pogrešni i proizlaze iz pogrešnog tumačenja pravnih propisa relevantnih u ovom predmetu.

22. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva proveo medicinsko vještačenje po vještacima medicinske struke doc.dr. Z. Z., kirurgu i doc.dr.sc. S. T., neurologu a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog te temeljem kojeg su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu iščašenje dislokacije lijevog akromioklavikularnog zgloba te da između mehanizma nastanka ozljede i same ozljede postoji uzročno-posljedična veza,

- da u navedenom štetnom događaju od 24.10.2017., a unatoč provedenom kirurško fizijatrijsko rehabilitacijskom liječenju zaostale su trajne posljedice u vidu bolova u lijevom ramenu prilikom fizičkih aktivnosti sa ograničenjem pokreta zbog kojih mora uzimati analgetike, a što je rezultiralo umanjenjem opće životne i radne sposobnosti tužitelja koje vještaci cijene trajnim invaliditetom od 5 (pet) % koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevoga ramena kao i bolovima u lijevom ramenu pri težem radu lijevom rukom, a posebno je onemogućen rad iznad razine samog ramena (od operacije je prošlo 5,5 godina tako da se stanje smatra trajnim i ne može se popraviti).,

- da je tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabog intenziteta 45 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja,sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 28 dana,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna njega i pomoć u trajanju od 40 dana po 3 sata dnevno, zatim 30 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno (isključivo vrijeme u bolnici) i to za neke osnovne potrebe održavanje osobne higijene, oblačenje i svlačenje te odlazak na kontrole liječniku i odlasci na fizikalnu terapiju,

- da je po štetnom događaju na lijevom ramenu vidljiv uredno saniran postooperacijski ožiljak-mjereno 8 cm, što predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kod nošenja kratkih rukava kada se pomnije gleda lijevo rame,

- da su vještaci usmenim dopunskim očitovanjem otklonili prigovore tužitelja na način da su dodatno obrazložili svoja utvrđenja dana u nalazu i mišljenju, dodatno pojasnili razloge ocjene trajnih posljedica i straha, te su u cijelosti ostali kod danog vještačenja.

23. Suprotno žalbenim navodima tužitelja koji u bitnome ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod dosuđivanja naknade za neimovinsku štetu, prvostupanjski sud je uzimajući u obzir sve kvalifikatorne okolnosti jačinu i trajanje fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životne u opsegu od 5%, jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, nošenje imobilizacije, operacijski zahvat, naruženje lakog stupnja pravilno zaključio da je u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 5.078,55 eura i pri tome vodeći računa o cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Prvostupanjski sud je kod utvrđivanja visine naknade neimovinske štete uzeo u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzete na drugoj sjednici građanskog odjela održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pa su stoga žalbeni navodi tužitelja u tom pravcu također neosnovani.

25. Žalbeni prigovor tužitelja na tijek zakonskih zateznih kamata na iznos tuđe pomoći i njege nije osnovan jer je ovdje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO-a jer se ovdje radi o nenovčanoj materijalnoj šteti s obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, pa se stoga visina određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i stoga zatezne kamate teku od donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena.

26. Žalbeni prigovori tužitelja na odluku o troškovima parničnog postupka nisu osnovani jer je sud pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je za sastav podneska od 25. travnja 2023. primijenio Tbr. 8. t.

3.Tarife jer se radi o podnesku u kojem je tužitelj obrazlagao razloge koje je već istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka.

27. U pogledu žalbenog navoda tužitelja da je sud u točci 28. obrazloženja krivo naveo zbroj priznatih bodova 800 bodova umjesto 900 bodova koliko je računskim zbrojem sud i pravilno dosudio nije utjecalo na pravilnost dosuđenog iznosa troška parničnog postupka a pogrešku u pisanju broja sud može u svako doba ispraviti (čl. 342. ZPP-a).

28. Žalbeni prigovori tuženika na odluku o troškovima parničnog postupka nisu osnovani jer je sud pravilno primijenio Tbr. 8. t. 3.Tarife za podnesak od 7. veljače i 19. svibnja 2023. a navodi tuženika da podnesak od 6. srpnja 2021. ne postoji nije osnovan jer se sadržajno radi o podnesku od 6. srpnja 2022.

29. Također nije osnovan žalbeni prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na trošak odštetnog zahtjeva za mirno rješenje spora jer tužitelju i taj trošak pripada po Tbr. 7. t. 1.Tarife a kako je to pravilno odredio prvostupanjski sud.

30. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

31. S obzirom da tužitelj i tuženik nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku isti su odbijeni sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 21. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.