Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-492/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. Đ., dipl. iur. zaposlenoj u S.–u, T. uredu S. S. iz S., protiv tuženika L.–mehanizacija d.o.o. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. F., dipl. iur. zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1167/2016-18 od 25. travnja 2024., dana 21. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika L.–mehanizacija d.o.o. kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1167/2016-18 od 25. travnja 2024. u dijelu u kojem je rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 1167/2016-10 od 26. travnja 2019. potvrđeno pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti na ime sudske pristojbe na tužbu iznos od 249,00 kn (33,05 EUR–a[1] ), na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu iznos od 124,50 kn (16,52 EUR–a), na ime sudske pristojbe na presudu iznos od 249,00 kn (33,05 EUR–a), na ime sudske pristojbe na žalbu tužitelja Mirka Budiše protiv presude iznos od 166,00 kn (22,03 EUR–a) te na ime sudske pristojbe na žalbu tuženika protiv presude iznos od 600,00 kn (79,63 EUR–a), dakle ukupan iznos od 1.388,50 kn (184,29 EUR–a).

II. Uvažava se žalba tuženika L.–mehanizacija d.o.o., preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1167/2016-18 od 25. travnja 2024. u dijelu u kojem je rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019. potvrđeno pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti na ime sudskih pristojbi iznos preko 1.388,50 kn (184,29 EUR–a) do 1.950,00 kn (258,81 EUR–a) (za iznos od 561,50 kn (74,52 EUR–a)) i rješava:

Prihvaća se prigovor tuženika L.–mehanizacija d.o.o. koji je 30. travnja 2019. podnesen protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti na ime sudskih pristojbi iznos od 561,50 kn (74,52 EUR–a) te se isto rješenje u tome dijelu ukida.

Obrazloženje

1. Predmetnim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor tuženika te je potvrđeno rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019.

2. Protiv navedenog rješenja, a kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući u bitnom da se njegov prigovor prihvati i da se rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 1167/2016-10 od 26. travnja 2019. ukine.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. st. 1. ZPP–a.

5. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja predmetnog rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo, s obzirom na to da su prethodnim rješenjem (o pristojbi) prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019. pogrešno određeni iznosi sudskih pristojbi koje je tuženik dužan platiti.

6. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom sljedeće:

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 28. prosinca 2016. (list 1 spisa) koja je sadržavala zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao tužiteljev poslodavac, na ime jednokratnog dodatka na plaću isplati ukupan iznos od 10.800,00 kn (1.433,41 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1167/16 od 6. travnja 2018. (list 21-25 spisa) tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu u kojem tužitelj na ime jednokratnog dodatka na plaću potražuje iznos od 9.000,00 kn (1.194,51 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj na ime jednokratnog dodatka na plaću potražuje iznos od 1.800,00 kn (238,90 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan,

- da su i tužitelj (list 35-37 spisa) i tuženik (list 26-27 spisa) podnijeli žalbu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1167/16 od 6. travnja 2018.,

- da su presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-279/2018-2 od 18. listopada 2018. (list 39-41 spisa) i žalba tužitelja i žalba tuženika odbijene kao neosnovane,

- da je prvostupanjski sud donio rješenje (o pristojbi) poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019. kojim je pod točkom I. izreke naložio tuženiku da u roku od 8 dana od dana primitka istog plati sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 300,00 kn (39,82 EUR–a), sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 kn (19,91 EUR–a), sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu u iznosu od 300,00 kn (39,82 EUR–a), sudsku pristojbu na žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude u iznosu od 600,00 kn (79,63 EUR–a) te žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude u iznosu od 600,00 kn (79,63 EUR–a), što ukupno iznosi 1.950,00 kn (258,81 EUR–a),

- da je tuženik protiv rješenja (o pristojbi) prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 1167/2016-10 od 26. travnja 2019. podnio prigovor 30. travnja 2019.

7. Prvostupanjski sud je zatim povodom prigovora tuženika donio predmetno rješenje kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika te je potvrđeno rješenja (o pristojbi) prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019.

8. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da su za donošenje odluke o prigovoru tuženika protiv rješenja (o pristojbi) prvostupanjskog suda poslovni broj Pr- 1167/2016-10 od 26. travnja 2019. bile mjerodavne odredbe Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – u daljnjem tekstu: ZSP/95), a ne odredbe Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 – u daljnjem tekstu: ZSP/18), na koje se tuženik pogrešno poziva, budući da je za podneske i isprave, za koje je rješenjem (o pristojbi) prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019. naloženo plaćanje sudskih pristojbi, pristojbena obveza nastala do 1. siječnja 2019., kada je stupio na snagu ZSP/18, sve u smislu odredbe iz čl. 37. ZSP/18.

9.1. Nadalje, odredbom iz čl. 16. st. 1. t. 3. ZSP/95 propisano je, između ostalog, da su od plaćanja pristojbi oslobođeni radnici u radnim sporovima, a odredbom iz čl. 19. st. 1. ZSP/95 propisano je da će, kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, platiti stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku.

9.2. Isto tako, odredbom iz čl. 39.a st. 2. ZSP/95 propisano je, između ostalog, da prvostupanjski sud može u povodu podnesenog prigovora rješenjem, koje se mora otpremiti stranci u roku od tri dana, odbaciti prigovor kao nepravodoban, nepotpun ili nedopušten; odbiti prigovor kao neosnovan i potvrditi pobijano rješenje; uvažiti prigovor i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.

9.3. S obzirom na to da je predmet ovog postupka bio zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao tužiteljev poslodavac, na ime jednokratnog dodatka na plaću isplati ukupan iznos od 10.800,00 kn (1.433,41 EUR–a), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u smislu odredbe iz čl. 19. st. 1. ZSP/95, u svezi čl. 16. st. 1. t. 3. ZSP/95 dalje proizlazi da je tuženik, kao stranka koja nije oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, dužan platiti sudske pristojbe koje bi inače tužitelj bio dužan platiti da nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, i to sudsku pristojbu na tužbu, sudsku pristojbu na odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici, sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu i sudsku pristojbu na žalbu protiv prvostupanjske presude u smislu odredaba iz čl. 4. t. 1., čl. 4. t. 2. i čl. 4. t. 5. ZSP/95, imajući pritom u vidu i da je tužitelj sa svojim zahtjevom u pogledu glavne stvari uspio u konačnom iznosu od 9.000,00 kn (1.194,51 EUR–a) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 10.800,00 kn (1.433,41 EUR–a), odnosno u omjeru od 83%.

9.4. Dakle, tuženik je dužan platiti 83% iznosa sudskih pristojbi koje bi inače tužitelj bio dužan platiti da nije oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, a koje je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja (o pristojbi) poslovni broj Pr- 1167/2016-10 od 26. travnja 2019. utvrdio sukladno odredbama iz Tar. br. 1. st. 1., Tar. br. 1. st. 2., Tar. br. 2. st. 1. i Tar. br. 3. st. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio ZSP/95, i to konkretno:

- za sudsku pristojbu na tužbu iznos od 249,00 kn (33,05 EUR–a) (što predstavlja 83% od 300,00 kn (39,82 EUR–a)),

- za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu iznos od 124,50 kn (16,52 EUR–a) (što predstavlja 83% od 150,00 kn (19,91 EUR–a)),

- za sudsku pristojbu na presudu prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/16 od 6. travnja 2018. iznos od 249,00 kn (33,05 EUR–a) (što predstavlja 83% od 300,00 kn (39,82 EUR–a)),

- za sudsku pristojbu na žalbu tužitelja protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/16 od 6. travnja 2018. iznos od 166,00 kn (22,03 EUR–a) (što predstavlja 83% od 200,00 kn (26,54 EUR–a), kada se uzme u obzir vrijednost pobijanog dijela navedene presude),

s time da je sudsku pristojbu na žalbu tuženika protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/16 od 6. travnja 2018. tuženik dužan platiti u cjelokupnom iznosu od 600,00 kn (79,63 EUR–a).

9.5. Prema tome, tuženik je na ime sudske pristojbu na tužbu, sudske pristojbe na odgovor na tužbu, sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, sudske pristojbe na žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude i sudske pristojbe na žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude dužan platiti konačan iznos od 1.388,50 kn (184,29 EUR–a), dok preostali određeni iznos od 561,50 kn (74,52 EUR–a), suprotno stavu prvostupanjskog suda, tuženik nije dužan platiti.

10. U odnosu na preostale žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud u rješenju (o pristojbi) prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-1167/2016-10 od 26. travnja 2019. iznose sudskih pristojbi trebao naznačiti u EUR–ima, valja odgovoriti da prvostupanjski sud to nije bio dužan niti je to uostalom mogao učiniti, budući da je sukladno odredbi iz čl. 13. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 57/22) euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj tek od 1. siječnja 2023., dakle tek nakon što je rješenje (o pristojbi) doneseno.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 39.a st. 2. ZSP/95 odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 39.a st. 2. ZPP–a kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. svibnja 2024.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović,v.r.