REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2169/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica LAZ, dipl. pravnica Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured Rijeka, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o., OIB 3990191995, sa sjedištem u Zagrebu, Mihanovićeva 12, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik Odvjetničkog društva Buterin & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-24/2024-2 od 25. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-3858/2021-20 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž R-24/2024-2 od 25. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-3858/2021-20 od 8. prosinca 2023.
2. U prijedlogu tužitelja su naznačena dva pravna pitanja koja glase:
"1. Od kojeg trenutka se računa rok iz članka 116. stavka 2. Zakona o radu odnosno rok od 15 dana u kojem je poslodavac dužan donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i mora li trenutak saznanja osobe nadležne za donošenje odluke o izvanrednom otkazu biti neposredno ili se može izvesti iz saznanja druge osobe;
2. Je li temeljem članka 29. Zakona o radu tuženik bio dužan unaprijed Pravilnikom o radu odrediti koje će osobne podatke o radnicima prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama″.
2.1. Tužitelj nalazi da su naznačena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni cijeneći da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Revr-11/2002-2 od 27. lipnja 2002., Revr-943/2001-2 od 3. listopada 2001. i Revr-755/2006-2 od 2. listopada 2007.
2.2. Pored toga, tužitelj nalazi i da mu je u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, i to "zbog pogrešne primjene materijalnog prava."
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, ocijenio ga je neosnovanim te predložio odbiti.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. u vezi s člankom 385.a stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u pogledu naznačenih pravnih pitanja nije osnovan, dok u odnosu na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu ta prava i slobode povrijeđeni.
6. Tužitelj u prijedlogu, navodeći razloge važnosti za dopuštenje revizije, ukazuje na praksu revizijskog suda prema kojoj rok za izvanredno otkazivanje ugovora o radu počinje teći od dana kada je za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu saznala osoba koja je kod poslodavca ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa ili osoba koja je zbog voditeljskih ovlasti obvezna izvijestiti nadležnu osobu o činjenicama koje su razlog za otkaz.
7. U konkretnom je slučaju tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa koje su kao takve propisane tuženikovim Pravilnikom o radu, a koje su bile vezane uz davanje netočnih podataka važnih za donošenje poslovnih odluka tuženika kao poslodavca (članak 165. stavak 1. točka 6. Pravilnika o radu), pribavljanje materijalne koristi za sebe u vezi s radom (članak 16. Pravilnika o radu), i to postupanjem radnika kojim se nanosi znatna šteta poslodavcu ili grubo krše odredbe o radu i redu utvrđene propisima (članak 19. Pravilnika o radu). Činjenični povod za pokretanje izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju je bila anonimna prijava upućena predstavniku sindikata u Nadzornom odboru tuženika KA o tome da tužitelj ima stan u [adresa] udaljen od mjesta rada manje od jednog kilometra u kojem stvarno stanuje, a da je prijavio prebivalište na adresi [adresa]. Taj je netočan podatak imao za posljedicu da je tuženik isplaćivao tužitelju nepripadnu imovinsku korist od 1.000,00 kuna (132,72 EUR) mjesečno po osnovi troškova prijevoza. Nakon što je KA dobio navedenu anonimnu obavijest, proslijedio ju je predsjedniku uprave tuženika te je potom provedena interna kontrola i izvršena preliminarna provjera prebivališta i boravišta tužitelja koja je uključivala otklanjanje izražene sumnje provjerom navedenih okolnosti putem tvrtke s detektivskim ovlastima Informativ d.o.o. s kojom tuženik ima zaključen ugovor. Izvješće tvrtke Informativ je zaprimljeno kod tuženika 11. lipnja 2021., a Ured za internu kontrolu poslovanja je na osnovi toga sačinio izvješće o utvrđenom stanju 29. lipnja 2021. koje je dostavljeno Upravi tuženika 5. srpnja 2021. U takvim su okolnostima sudovi ocijenili da je odluka o izvanrednom otkazu od 14. srpnja 2021. donesena u roku iz članka 116. stavka 2. ZR zato što je donesena u roku od 15 dana od dana kada je osoba nadležna za donošenje odluke pouzdano saznala za razloge na kojima je utemeljena odluka o otkazu.
8. Ovakvo postupanje nižestupanjskih sudova slijedi stabilnu i ustaljenu praksu revizijskog suda izraženu primjerice u presudi ovog suda broj Revr-115/2009-2 od 29. travnja 2009. i dr. Na drugačiji zaključak u konkretnom slučaju ne upućuje ni presuda ovog suda broj Rev-943/2001-2 od 3. listopada 2001. na koju se tužitelj poziva zato što iz te odluke proizlazi da ocjena o tome je li održan zakonom propisani rok za izvanredni otkaz ugovora o radu ovisi o svim okolnostima svakog pojedinog i konkretnog slučaja. Iz sadržaja ove odluke, međutim, ne proizlazi da je u istim činjeničnim okolnostima nekoj stranci pružena pravna zaštita drugačijeg sadržaja od one pružene u ovom postupku. Štoviše, iz sadržaja utvrđenja nižestupanjskih sudova, proizlazi da vremenski odmak od trenutka saznanja Ureda za internu kontrolu poslovanja tuženika i trenutka saznanja Uprave tuženika koja ima ovlast donošenja odluke o okolnostima na kojima je utemeljena ta odluka je bila u funkciji provjere okolnosti koje individualiziraju odgovornost tužitelja jer poslodavac ima pravo provjere pribavljenih dokaza kako bi u stupnju izvjesnosti mogao steći objektivan zaključak o prirodi i težini povrede obveza iz radnog odnosa.
9. U takvim je okolnostima prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u pogledu naznačenih pravnih pitanja valjalo odbiti kao neosnovan na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.
10. Postupajući u skladu s odredbom članka 389. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 2. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlozima za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava. Naime, razlozi koje tužitelj veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH).
11. Ocjenjujući opravdanost podnesenog prijedloga u smislu odredbe članka 385. stavka 2. ZPP, revizijski sud načelno smatra da odredba članka 6. stavka 1. EKLJP i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, pa do povrede ovog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer su obje nižestupanjske presude detaljno obrazložene ozbiljnim, razumnim, uvjerljivim i dostatnim razlozima. Osim toga, ukupni sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
12. Stoga, kada tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
13. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, revizijski sud ocjenjuje da ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP zato što su prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, njegovi prilozi i neposredna saznanja revizijskog suda o praksi tog suda bili dostatni za donošenje odluke u ovom postupku.
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
