REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2163/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Darka Milkovića i mr.sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetnikom društvu Šiško i partneri j.t.d. Split, Lovretska 1, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Miramarska 22, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, uz sudjelovanje umješača na tužiteljevoj strani VH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice Zdenka Monterisi i Silvia Monterisi, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Monterisi & partneri, Split, Lička 4A, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-687/2024-2 od 12. veljače 2024., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 505/2022-20 od 2. studenoga 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-687/2024-2 od 12. veljače 2024., a u prijedlogu je postavio pitanja koja glase:
''1. Uvažavajući činjenicu da je tužitelj povukao tužbu jer je svoje predmetno potraživanje naplatio od treće osobe prisilnim putem može li se smatrati da je time tuženik isplatio utuženi iznos tužitelju te u tom slučaju može li sud u rješenju o trošku prejudicirati odluku o glavnoj stvari?
2. Mogu li u slučaju vinkulacije police u odnosu na istu tražbinu, biti istodobno aktivno legitimirani kao tužitelj u dva različita parnična postupka: osiguranik VH te OTP banka d.d.? ''.
2. Navedena pitanja smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prema utvrđenjima nižestupanjskihsudova iz sredstava koja je VH naplatio od tuženika po pravomoćnoj presudi, naplatio se tužitelj (do iznosa osiguranog vinkulacijom), kao korisnik police osiguranja vinkulirane u njegovu korist. Ta polica osiguranja bila je temelj potraživanja VH prema tuženiku, ali i tužitelja prema tuženiku. Nakon toga, tužitelj je u ovom postupku povukao tužbu iznoseći stav o tome da se udovoljenje njegovom zahtjevu od strane treće osobe, može smatrati shvaćanju nižestupanjskih sudova, od strane treće osobe ima isti učinak kao da je tu obvezu ispunio dužnik. Stoga, udovoljenje tužiteljevom zahtjevu od tuženika u smislu odredbe čl. 158. st.1. ZPP-a ne mora postojati samo u slučaju kad je obvezu čije se ispunjenje traži tužbenim zahtjevom ispunio sam tuženik. Isti učinak može imati i činjenica da je tuženikovu obvezu ispunila treća osoba.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih predlagatelj smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Naime, u prijedlogu za dopuštenje revizije nema određeno naznačenih podataka iz kojih bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da u istoj ili sličnoj pravnoj stvari postoje različite (konkretne) odluke drugostupanjskih sudova, a niti da je pobijana drugostupanjska odluka, u odnosu na postavljeno pitanje nepodudarna s nekom revizijskom odlukom.
7. Osim toga u prijedlogu se i ne tvrdi da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenom pitanju i da je odgovor na postavljeno pitanje važan zbog zauzimanja općenitog stava za sve buduće sudske postupke kao što je ovaj. U prijedlogu za dopuštenje revizije se moraju iznijeti argumenti za tezu da je riječ o pitanju o kojem bi praksa drugostupanjskih sudova mogla biti različita i to takvi koji će uvjeriti revizijski sud da postoji visoki stupanj vjerojatnosti, da će se osim ovog pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, o istom pravnom pitanju u budućnosti pojaviti i drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.
8. Pored ukazivanja na nedostatke tumačenja iz pobijane odluke predlagatelj mora iznijeti jednu ili više interpretativnih varijanti koje je prema njegovom mišljenju trebalo primijeniti i koje će drugostupanjski sudovi u budućnosti vjerojatno primjenjivati, obrazlažući pritom zašto bi pravno shvaćanje za koje je on smatrao da je u konkrentnom slučaju trebalo zauzeti moglo biti jedno od njih.
9. U konkretnom slučaju predlagatelj iznesenim navodima u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu uvjerili ovaj sud o očekivanoj različitoj praksi drugostupanjskih sudova o pitanju zbog kojeg je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen, pa se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojime predlagatelj sam iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određeno pravno pitanje, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a koji bi u cilju izučavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda, a to se tim više odnosi na drugo pitanje jer se ono ne odnosi na razloge zbog kojih su tužitelju dosuđeni troškovi postupka (udovoljenje zahtjevu tužitelja) nego na aktivnu legitimaciju.
11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 385.a ZPP-a, pa je na temelju odredbe 389.a st. 3. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
