REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2274/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LS ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (kao nasljednika KS), 2. tužitelja LSE iz [adresa] i 3. tužiteljice ŽSE (ranije LSEO) iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici-odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Cvijetko Rihter i Ivana Pavletić iz Dubrovnika protiv 1. tuženika Combis, usluge integracija informatičkih tehnologija d.o.o., Zagreb, Baštijanova 52/a, OIB: 91678676896, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo i Maja Smrke iz Splita, 2. tuženika Combis nekretnine d.o.o., Dubrovnik, Marka Marulića 6, OIB: 55477974103, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Lovro Zovko, Slavica Butigan Boras i Antonija Šimunković iz Zagreba, te 3. tuženika Dubrovačko primorje d.o.o., Dubrovnik, od Sv. Mihajla 12, OIB: 40888070807, kojeg zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. kojom je preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 935/2008 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. se odbacuje.
II Odbija se zahtjev 3. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-683/2022-3 od 24. listopada 2023. kojom je preinačena djelomična presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 935/2008 od 12. travnja 2022.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnose zbog četiri pravna pitanja koja smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu te predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje revizije. Potražuju trošak prijedloga za dopuštenje revizije.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelji se pozivaju upravo na one odluke na koje se pozivaju i nižestupanjski sudovi u opravdanju svojih shvaćanja i to na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-918/2004 od 2. veljače 2005. i U-III-926/2009 od 7. svibnja 2009., presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1470/1999-2 od 6. svibnja 2003., Rev 663/07-3 od 27. siječnja 2009. i Rev 2205/11-2 od 9. veljače 2016.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije 3. tuženik se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije odbaci jer tužitelji nisu naznačili razlog važnosti, podredno odbije jer pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, odgovor na ovako postavljena pitanja usko je vezan za okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, slijedom čega nema elemenata univerzalnosti da bi se moglo smatrati da se radi o pravnim pitanjima važnim ne samo za odluku o ovom sporu nego i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
7. Pogrešno je i shvaćanje tužitelja da se odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se pozivaju tužitelji odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenih pitanja. Međutim, u navedenim odlukama upravo je izraženo suprotno shvaćanje od onoga na kojem predlagatelji temelje svoj prijedlog za dopuštenje revizije, i na koje se nižestupanjski sud obrazlažući shvaćanje u svojoj odluci pozvao izražavajući shvaćanje da je tek 20. srpnja 1993. Zakonom o dopuni Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike, odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba dodan novi st. 2. u čl. 1. koji propisuje da se zabrana odnosi na sve odluke o konfiskaciji, neovisno o tome koji je organ donio odluku o konfiskaciji i primjenom kojeg propisa je odluka o konfiskaciji donijeta i iznijeta pa kako su sporne nekretnine oduzete konfiskacijom – kaznenom presudom od 24. rujna 1946. i iste nisu bile pod zabranom raspolaganja u trenutku sklapanja Ugovora 22. travnja 1991.
7.1. Stoga te odluke ne opravdavaju važnost postavljenih pitanja.
8. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
9. Odbijen je ujedno, zahtjev 3. tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o trošku koji nije nužan za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).
Zagreb, 21. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
