Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-298/2024-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zadruga, u likvidaciji, Š., OIB: …kojeg zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Š. protiv tuženika: 1. M. T. i 2. G. T., oboje iz Š., zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. i drugi, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 9 P- 2794/2019-31 od 14. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 9 P-2794/2019-31 od 14. studenoga 2023. i sudi:

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Ništetan je i bez pravne važnosti „Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi stjecanja prava vlasništva obiteljske kuće“, sklopljen dana 27. listopada 1993. godine, između S. A., zas. po dir. M. Č. i zadrugara M. T., ovjeren po javnom bilježniku I. L. pod posl. br. OV-285/95, dana 4.rujna 1995.

2. Utvrđuje se da je nevaljan upis prava vlasništva na čest. zgr. ….K.O. D. P. na imenima M. T. i G. T..

3. Nalaže se, za čest. zgr. …K.O. D. P. uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa po „Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi stjecanja prava vlasništva obiteljske kuće“, sklopljen dana 27. listopada 1993. godine, i ovjerenog po javnom bilježniku I. L. pod posl. br. OV-2856/95, tako da se briše pravo vlasništva na imenu M. T. i G. T. i vraća upis prava vlasništva te nekretnine na ime zadruga A. u likvidaciji(14664369459).“

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 559,92 eura (slovima: petsto pedeset devet eura i devedeset dva centa ) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništetan i bez pravne važnosti Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi stjecanja prava vlasništva obiteljske kuće sklopljen 27. listopada 1993. između stranaka, ovjeren kod javnog bilježnika I. L. pod posl.br. Ov-285/95 od 4. rujna 1995., zahtjev za utvrđenje nevaljanosti upisa prava vlasništva na č. zgr. …k.o. D. P. na imenima tuženika, te zahtjev za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 27. listopada 1993. (točka I. izreke). Istom presudom je naloženo tuženicima nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.247,60 eura u roku od 15 dana (točka II izreke).

2.Protiv presude su žalbu podnijeli tuženici pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

3.U žalbi naglašavaju da je tuženik još 22. lipnja 1989. sklopio Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi izgradnje i stjecanja vlasništva na obiteljskoj kući te je stekao pravo građenja na č.zem….. k.o. D. P. te je, nakon što je izgradio obiteljsku kuću pod katastarskom oznakom č.zgr…. k.o. D. P. postao vlasnikom cijele nekretnine te sklopio prijeporni ugovor 1993. Naglašavaju da se u istom sudu već godinama vode istovrsne parnice s različitim tuženicima-zadrugarima, u kojima su odbijeni istovrsni tužbeni zahtjevi tužitelja, pa u nastavku žalbe iznose kratke sadržaje obrazloženja odabranih odluka (između ostalih i odluke ovog suda poslovni broj Gž-1337/2019 od 3. studenoga 2021). Ističu da iz isprava u spisu proizlazi da je M. Č. bio direktor zadruge A. od 1992. do 1995. te je bio ovlašten sklopiti prijeporni ugovor 1993. Ponavljaju da je odluka o imenovanju direktora konstitutivan akt, dok upis u sudski registar ima deklaratoran učinak.

4.Predlažu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

5.Žalba je osnovana.

6.Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, međutim pogrešno je primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

-da je 22. lipnja 1989. sklopljen Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi izgradnje i stjecanja vlasništva na obiteljskoj kući (dalje: Ugovor/1989), između tužitelja i 1.tuženika,kojim je ugovorena izgradnja obiteljske kuće prema građevinskoj dozvoli te su utvrđena prava i obveze svake od ugovornih stranaka,

-da je u ime tužitelja taj Ugovor potpisao direktor B. K., da se 1.tuženik obvezao udruživati sredstva za podmirenje obveza i nastaviti s izgradnjom objekta prema građevinskoj dozvoli te izvršiti znatnije radove u roku od dvije godine, dok se tužitelj obvezao pripremiti zemljište, ishoditi građevinsku dozvolu te izgraditi objekt do temeljne ploče,

-da je Zadruga osnovana 16. lipnja 1983. s ciljem ostvarenja stambenih potreba zadrugara te da je čl. 41. S. Z. uređeno pitanje biranja direktora na način da se imenuje i razrješava odlukom glavne skupštine.

-da su 1.tuženik kao član zadruge A. i tužitelj 27. listopada 1993. sklopili Ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi stjecanja prava vlasništva obiteljske kuće ( u daljnjem tekstu; Ugovor) kojeg je ovjerio javni bilježnik I. L. pod brojem OV-318/95 od 4. rujna 1995.,

-da je ugovor u ime tužitelja potpisao M. Č.,

-da su ugovorne strane izjavile da je tuženik udružio sredstva i rad za izgradnju obiteljske kuće na B. i u tu svrhu putem Z. ostvario isključivo pravo građenja na nekretnini č.zem. ....k.o. D. P.,

-da je Z. ishodila građevinsku dozvolu 3. travnja 1989., a potom i uporabnu dozvolu 23. veljače 1993. kojom je Z. dozvoljena uporaba izgrađenog stambenog objekta,

-da je Z. ovlastila 1.tuženika kao zadrugara da ishodi upis prava vlasništva na č.zgr. ....k.o. D. P. na svoje ime u zemljišne knjige, uz brisanje dotadašnjeg prava tužitelja,

-da su u zemljišnim knjigama tuženici upisani kao suvlasnici nekretnine čz.gr. ....kuća i dvor iz z.k.ul. ..,.k.o. D. P., svaki u ½ dijela,

-da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku od 5. ožujka 2012. po prijedlogu tužitelja od 13. prosinca 2007. izvršen upis brisanja B. K. kao direktora ovlaštenog za zastupanje, koji je odlukom S. Z. prestao biti direktor 23. studenoga 1992. te je izvršen upis Z. B. kao upraviteljice Z. imenovane Odlukom Skupštine od 13. rujna 2008.

8.Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja ocjenjuje da ne postoje isprave koje se odnose na imenovanje M. (M.) Č. kao direktora zadruge, pa s obzirom na utvrđenje da je M. Č. potpisao prijeporni Ugovor 1993., zaključuje da tužitelj nije bio zastupan po ovlaštenoj osobi u skladu s čl. 67. Statuta zadruge A. (dalje: S.). Stoga zauzima stajalište da u nazočnom slučaju postoje razlozi ništavosti ugovora jer da je ugovor protivan Zakonu o stambenim zadrugama iz 1976., te Zakonu o postupku za upis u sudski registrar, zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužitelju priznao trošak zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22- dalje Tarifa), u iznosu od 1.247,60 eura.

9. Pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da u nazočnom slučaju postoje razlozi ništavosti prijepornog Ugovora, zbog čega je tužbeni zahtjev prihvaćen pogrešnom primjenom materijalnog prava. Naime, prijeporno je između stranaka je li Ugovor u ime tužitelja kao jedne ugovorne strane, sklopila osoba koja je za to bila ovlaštena. Neprijeporno je da u sudskom registru Trgovačkog suda u Šibeniku M. Č. nije bio upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje, međutim, iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je B. K., direktor koji je bio ovlašten za zastupanje, odlukom zadruge od 13. studenoga 2007. prestao biti direktorom 23. studenoga 1992., te da je odlukom S. od 13. rujna 2008. kao zastupnica tužitelja imenovana Z. B.. Iz takvog upisa valja zaključiti da B. K. nakon 23. studenoga 1992. nije bio ovlašten zastupati tužitelja, jednako kao ni Z. B. koja je takvo ovlaštenje stekla tek od 13. rujna 2008. pa s obzirom na činjenicu da se radi o dugom vremenskom razdoblju od šesnaest godina u kojemu je zadruga djelovala i obavljala poslove propisane zadruge pa tako i sklapala pravne poslove, logičnim se nameće zaključak da je u prijepornom razdoblju upravo M. Č. bio imenovan direktorom tužitelja. Naime, tužitelj nije uspio dokazati da za to isto razdoblje postoji odluka Skupštine kojom je za direktora imenovana neka druga osoba ( a netko je morao obnašati tu dužnost) pa imajući u vidu sve navedene činjenice, valja zaključiti da je ocjena suda u tom dijelu pogrešna.

10. Treba istaći da je prema Statutu tužitelja Skupština zadruge najviši organ upravljanja radom i poslovanjem (čl. 38.) te da Skupštinu čine svi članovi zadruge ako ih nema više od stotinu. Odredbom čl. 67. Statuta je određeno da zadrugu zastupa direktor u okviru svojih ovlaštenja, a direktora imenuje i razrješava odlukom Skupština zadruge, pri čemu mandat direktora traje četiri godine.

11. Stoga je pogrešan zaključak suda da je prijeporni Ugovor sklopljen u ime tužitelja od neovlaštene osobe pa da bi zbog toga bio ništav.

12. Međutim, i kada bi bile točne tvrdnje tužitelja da M. Č. nije bio u prijepornom razdoblju imenovan direktorom tužitelja, posljedica sklapanja ugovora od strane neovlaštene osobe, ne bi bila ništavost (sada ništetnost). Naime, za takav slučaj je odredbom čl. 88. Zakona o obveznim odnosima iz 1991. („Narodne novine“ broj 53/91, s izmjenama i dopunama - dalje ZOO/91) propisana presumpcija da ugovor nije ni sklopljen. Stoga bi i u tom slučaju bio neosnovan zahtjev za utvrđenje ništavosti ugovora. Konačno, treba istaći da je Ugovor sklopljen još 1993., a tužba je u ovom predmetu podnesena 2012., dakle gotovo dvadeset godina nakon sklapanja Ugovora, da je tuženik na temelju Ugovora izvršio upis u zemljišne knjige na način da se upisao kao vlasnik nekretnine koju je stekao na temelju tog pravnog posla, zbog čega se nameće zaključak da je tužitelj u svakom slučaju odobrio sklapanje Ugovora u smislu odredbe čl. 88. st. 3. ZOO/91.

13. Još treba dodati da je Zakonom o stambenim zadrugama ( "Narodne novine" broj 47/86, 47/89, 71/91, 37/94 ) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja prijepornog ugovora bilo propisano da je stambena zadruga samoupravna organizacija u kojoj radnici, radni ljudi i građani udružuju svoja sredstva i rad radi izgradnje obiteljske kuće ili stana (čl. 2.), da stambenu zadrugu mogu osnovati, odnosno postati njenim članom osobe koje nemaju stan ili stan ne odgovara stambenim potrebama njihovog porodičnog domaćinstva (čl. 14.) te da je najviši organ upravljanja stambene zadruge skupština koju čine svi članovi zadruge (čl. 20.). Također je propisano da se nakon dodjele građevinskog zemljišta na korištenje stambenoj zadruzi, u zadruzi organizira odbor za izgradnju određenog objekta (čl. 21.), da članovi stambene zadruge mogu u zadrugu udružiti sredstva i rad za izgradnju stana odnosno obiteljske kuće i to novčana sredstva, građevinsko zemljište na kojem član zadruge ima pravo vlasništva, osobni rad člana stambene zadruge, te stan odnosno obiteljsku kuću na kojima postoji pravo vlasništva (čl. 28.), s tim što ta sredstva prelaze u društveno vlasništvo i njima upravlja stambena zadruga (čl. 30.). Prema odredbi čl. 31. istog zakona, član stambene zadruge zaključuje sa zadrugom ugovor o međusobnim pravima i obvezama u vezi stjecanja prava vlasništva stana ili obiteljske kuće, koji ugovor sadrži osobito oznaku građevinske parcele na kojoj će se objekt izgraditi, a stambena zadruga je dužna omogućiti stjecanje i upis prava vlasništva stana, odnosno obiteljske kuće na člana stambene zadruge nakon izgradnje objekta i dobivanja dozvole za njegovu upotrebu (čl. 32.).

14. S obzirom na utvrđenje da je tuženik izgradio obiteljsku kuću na nekretnini na kojoj je S. zadruga ishodila građevinsku i uporabnu dozvolu, te da je prijepornim Ugovorom zadruga ovlastila tuženika da ishodi uknjižbu prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama, proizlazi da je ugovor sačinjen u skladu s odredbama Zakona o stambenim zadrugama te da je u cijelosti realiziran.

15. Stoga je sud prvog stupnja pogrešnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava ocijenio osnovanim i posljedično tome prihvatio tužbeni zahtjev, pa je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

16. Kako su tuženici u konačnici uspjeli u sporu, imaju pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženici su specificirali trošak zastupanja odvjetnika te imaju pravo na trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te za pristup na ročišta održana 11. siječnja 2023. te 6. studenoga 2023. prema Tbr. 9. toč 1. Tarife, za svako po 149,31 eura, zatim iznos poreza na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife od 111,98 eura, odnosno ukupan trošak od 559,92 eura.

17. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 21. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov Kozomara, v.r.