REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-743/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., iz M., V., OIB ..., koga zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u R., protiv tuženice M. P., iz Z., OIB ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3323/2021-2 od 24. svibnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-475/2020-13 od 31. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3323/2021-2 od 24. svibnja 2022. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-475/2020-13 od 31. kolovoza 2021. te predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. K. M., pok. K., rođ. L., ne ulazi 1/3 dijela nekretnina opisanih kao k.č. br. 175, 532, 533, 535, 557, 985/2, 986/2, 991/4, 991/5, 991/6, 994/1, 995/4, 1056/3, 1056/4, 1344/8 i 2100, sve upisane u posjedovni list 174 k.o. L., kojima je njezin sada pok. suprug, odnosno nasljednik I. M. raspolagao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, kao primatelj uzdržavanja, u korist nasljednika, sina M. M., kao davatelja uzdržavanja, zaključenim dana 23. ožujka 2009. u R., potvrđenim kod javnog bilježnika pod posl. br. OV-530/09. Istom presudom odbijen i zahtjev za utvrđenje da je I. (I.) M., kao suprug ostaviteljice K. M., pok., K., rođ. L., istu naslijedio u 1/3 dijela na cjelokupnoj ostavinskoj imovini, koja se sastoji od k.č. br. 175, 532, 533, 535, 557, 985/2, 986/2, 991/4, 991/5, 991/6, 994/1, 995/4, 1056/3, 1056/4, 1344/8 i 2100, sve upisano u posjedovni list 174 k.o. L. te da je isti naslijeđenim dijelom imovine za života valjano raspolagao u korist sina M. M. ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim dana 23. ožujka 2009. u R. i potvrđenim istog dana kod javnog bilježnika S. P. iz R. pod br. OV-530/09 kao i zahtjev za utvrđenje da je tužitelj M. M. stekao vlasništvo nad 2/3 dijela nekretnina navedenih nekretnina - od čega 1/3 dijela nasljeđivanjem majke K. M., pok. K., rođ. L. i 1/3 dijela temeljem navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenim sa svojim ocem I. (I.) M., dana 23. ožujka 2009., te da je tužitelj ovlašten zatražiti i ishoditi upis sebe kao izvanknjižnog vlasnika u suvlasničkom omjeru od 2/3 dijela na navedenim nekretninama u evidencijama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4567/2022-2 od 14. ožujka 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3323/2021-2 od 24. svibnja 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Može li pravni posao formalno nazvan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u naravi predstavljati ugovor o ustupu nasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. Zakona nasljeđivanju?“.

4. Na temelju navedenog dopuštenja tužitelj je podnio reviziju zbog navedenog pitanja te je predložio prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno je predložio nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza pok. majke stranaka K. M. ne ulazi 1/3 dijela nekretnina opisanih kao k.č. kao k.č. br. 175, 532, 533, 535, 557, 985/2, 986/2, 991/4, 991/5, 991/6, 994/1, 995/4, 1056/3, 1056/4, 1344/8 i 2100, upisanih u posjedovni list 174 k.o. L.; zahtjev za utvrđenje da je otac stranaka, suprug ostaviteljice K. M., istu naslijedio u 1/3 dijela te da je naslijeđenim dijelom imovine valjano raspolagao u korist tužitelja slijedom čega da je tužitelj stekao vlasništvo na 2/3 dijela predmetnih nekretnina od čega 1/3 dijela nasljeđivanjem majke, a 1/3 dijela temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od oca.

8.1. Navedene zahtjeve tužitelj temelji na činjenici da je otac stranaka za vrijeme ostavinskog postupka iza pok. supruge K. M. raspolagao svojim nasljednim dijelom u korist tužitelja, kao sunasljednika, ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

-da je majka stranaka K. M. umrla ... te da se nakon njezine smrti vodio ostavinski postupak pod brojem O-350/20 (ranije O-339/05 i O-2682/17) u kojem je na ročištu 7. prosinca 2005. utvrđeno da su njezini zakonski nasljednici suprug I. M. te djeca M.

M. (tužitelj) i M. P. (tuženica),

-da je tijekom ostavinskog postupka iza pok. K. M. otac stranaka svojim nasljednim dijelom raspolagao u korist sunasljednika, svog sina (ovdje tužitelja), ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je potvrđen od strane javnog bilježnika 23. ožujka 2009.,

-da je otac stranaka preminuo 21. travnja 2010., tijekom ostavinskog postupka iza pok. K. M.,

-da su pravomoćnim rješenjem iza smrti oca stranaka, njegovom ostavinskom imovinom utvrđene nekretnine upisane u zk.ul. 397 k.o. L. na kojima je isti bio upisan za 3/72 dijela, a njegovim nasljednicima proglašeni su ovdje tužitelj i tuženica, svaki za ½ dijela,

- da je 7. veljače 2020. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. K. M., kojim su njezinom ostavinskom imovinom utvrđene nekretnine upisane u posjedovni 174 k.o. L., a njezinim nasljednicima proglašeni su ovdje tužitelj i tuženica, svaki za ½ dijela, a da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 5. lipnja 2020. odlukom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-454/20 od 5. lipnja 2020. uz obrazloženje da nasljednik M. M. nije pokrenuo parnicu na koju je bio upućen,

-da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. ožujka 2020.

10. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da predmetno raspolaganje ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju nije valjano odnosno da se radi o ništetnom ugovoru koji je protivan kogentnoj odredbi iz čl. 148. (ispravno čl. 145.) Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 - dalje: ZN) budući da se radi o raspolaganju samo jednog sunasljednika predmetom nasljedničke zajednice, a da pravna raspolaganja predmetom nasljedničke zajednice mogu valjano učiniti jedino svi sunasljednici - zajedničari zajedno.

11. Sud drugog stupnja smatra da je otac stranaka za vrijeme trajanja ostavinskog postupka iza majke stranaka (dok je postojala nasljednička zajednica) mogao raspolagati svojim nasljednim dijelom u korist sunasljednika, ovdje tužitelja, ali da je to raspolaganje trebalo biti učinjeno ugovorom o prijenosu nasljednog dijela (čl. 145. st. 1. i 2. ZN-a). Budući da je otac stranaka svojim nasljednim dijelom raspolagao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, zaključuje da je predmetno raspolaganje protivno čl. 145. st. 1. i 2. ZN-a i da tužitelj na takvom ništetnom ugovoru ne može s uspjehom temeljiti svoj zahtjev.

12. U ovoj pravnoj stvari, a polazeći od sadržaja pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, sporno je može li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju u sebi sadržavati i ugovor o ustupu nasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. ZN-a.

13. Odredba čl. 145. ZN-a koja regulira ustupanje nasljednog dijela prije diobe glasi:

„(1) Svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika.

(2) Ugovor o prijenosu nasljednog dijela valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

- ovjeren od suca nadležnog suda, ili

- sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili

- potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

(3) Ovlaštene osobe iz stavka 2. ovoga članka dužne su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.

(4) Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela samo obvezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku; njime suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.“.

14. Iz stanja spisa proizlazi da su na nasljeđivanje iza pokojne majke stranaka (K. M.) kao zakonski nasljednici bili pozvani tužitelj, tuženica i njihov otac (sada pok. I. M.). Nije sporno su predmetne nekretnine ostavinska imovina iza pok. K. M. te da je tijekom trajanja ostavinskog postupka iza pok. K. M. otac stranaka (sada pok. I. M.) raspolagao predmetnim nekretninama u korist sunasljednika (ovdje tužitelja) ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju.

15. Zaključak nižestupanjskih sudova da je navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništav, jer da otac tužitelja na taj način nije mogao valjano raspolagati svojim nasljednim dijelom, ne može se prihvatiti i predstavlja pretjerani formalizam.

16. Prema ocjeni ovog suda ugovor o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen u propisanom obliku u sebi ujedno sadrži i ugovor o ustupanju nasljednog dijela prije diobe. Stoga odgovor na pitanje postavljeno u reviziji glasi: Pravni posao formalno nazvan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju može ujedno predstavljati i ugovor o ustupu nasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. ZN-a.

17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, smatrajući da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ne može valjano raspolagati sunasljednim dijelom te da zbog toga u konkretnom slučaju nije došlo do ustupanja sunasljednog dijela prije diobe iz čl. 145. ZN-a, nižestupanjski sudovi nisu raspravili odlučne činjenice za osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 21. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.