Poslovni broj: Usž-3537/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z.1 ., Z. , protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Z.2 ., radi utvrđivanja poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-2186/22-6 od 6. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsI-2186/22-6 od 6. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/22-14/41, URBROJ: 517-14-2-1-22-2 od 9. rujna 2022. i rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: UP/I-351-02/21-38/107, URBROJ: 563-06-3-1/412-21-1 od 27. prosinca 2021. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelj, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., obvezan platiti poticajnu naknadu za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada u iznosu od 1.578.590,62 kune.
2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, upire na članak 90. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak i 85/10. – pročišćeni tekst), prema kojem zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje te da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. S obzirom da su odredbe Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21. – dalje u tekstu: ZGO), kao i odredbe o načinu obračuna poticajne naknade, koje su bile temelj za donošenje rješenja o plaćanju poticajne naknade za 2020. godinu, stupile na snagu 16. rujna 2021., to obračunavanje poticajne naknade za 2020. godinu predstavlja povratno djelovanje, što je protivno odredbama Ustava Republike Hrvatske. Ovo i unatoč tomu što je točkom 2. Dodatka V. ZGO-a određeno da jedinična naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada za 2020. iznosi 150,00 kuna po toni, jer to, po mišljenju tužitelja, ne daje pravo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost obračunati poticajnu naknadu retroaktivno za kalendarsku godinu odnosno razdoblje u kojoj taj propis nije bio na snazi. Smatra da je trebalo primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme prekoračenja količine miješanog komunalnog otpada, dakle, koji je bio na snazi u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020., jer je to vrijeme nastanka pravnih i odlučnih činjeničnih okolnosti na temelju kojih se utvrđuju elementi za obračun poticajne naknade. Na kraju, tužitelj osporava i dostavnu naredbu prema temeljem koje se poziva na uplatu sudske pristojbe, navodeći da je, sukladno odredbi članka 11. Zakona o sudskim pristojbama, oslobođen od plaćanja sudske pristojbe. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, drži žalbene navode neosnovanim, netočnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog upravnog spora. U bitnom, ističe da sukladno prijelaznoj i završnoj odredbi članka 188. stavka 1. ZGO-a, danom stupanja na snagu toga Zakona prestaje važiti odredba članka 24. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine", broj: 50/17., 84/19. i 14/20. – rješenje USRH), dok je odredbom članka 192. ZGO-a propisano da taj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama", osim članka 101. ZGO-a i Dodatka V. točke 2. toga Zakona, koji stupaju na snagu 16. rujna 2021. Iako nije predmet ovog postupka, tuženik pojašnjava da se Pravilnikom o registru onečišćavanja okoliša ("Narodne novine", broj: 87/15.) propisuju postupci vezano za unos podataka po otpadu u registar onečišćivača okoliša, verifikaciju podataka, pregled, analizu i razmjenu podataka te preglednike koji javnosti omogućuju izravan pristup podacima. S tim u vezi ističe da od predaje predmetnih podataka u sustav do 31. ožujka isti se od nadležnih tijela pregledavaju, analiziraju, razmjenjuju i konačno verificiraju, u ovom slučaju Izvješćem o prekoračenoj količini miješanog komunalnog otpada za jedinice lokalne samouprave za 2020. (u daljnjem tekstu: Izvješće), a koje Izvješće se objavljuje do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu. Dakle, Fond je dužan primijeniti konkretan konačni podatak iz Izvješća, koji je utvrđen u drugom zasebnom postupku i koji se objavljuje do 30. studenoga tekuće godine za prethodnu godinu, da bi krajem prosinca 2021., silom zakona po službenoj dužnosti, u upravnom postupku rješenjem obračunao iznos poticajne naknade jedinicama lokalne samouprave, sve sukladno odredbi članka 101. ZGO-a i Dodatka V. ZGO-a, kao materijalno-pravnim odredbama na snazi u trenutku donošenja predmetnog rješenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže ovom Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud, na utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj ne osporava, pravilno primijenio odredbu članka 101. ZGO-a, kojom je, pored ostalog, propisano da Fond, do 31. prosinca tekuće kalendarske godine za prethodnu kalendarsku godinu, donosi po službenoj dužnosti rješenje kojim utvrđuje obveznika plaćanja i iznos poticajne naknade za kalendarsku godinu (stavak 3.), s tim da se iznos naknade određuje prema izrazu propisanom Dodatkom V. ovoga Zakona (stavak 4.).
6.1. Točkom 2. Dodatka V. ZGO-a, kojom je propisan izraz prema kojem se obračunava iznos poticajne naknade, određeno je da poticajna naknada za 2020. godinu iznosi 150,00 kuna po toni.
7. Odredbom pak članka 192. ZGO-a propisano je da članak 101. ovoga Zakona i Dodatka V. točke 2. ovoga Zakona stupaju na snagu 16. rujna 2021. godine.
8. Slijedom izloženog, nije sporno da su u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja (27. prosinca 2021.) već bile na snazi citirane odredbe ZGO-a i Dodatka, kojom je jasno propisana poticajna naknada za 2020. godinu u iznosu od 150,00 kuna po toni, radi čega ovaj Sud nalazi neosnovanim prigovor tužitelja usmjeren na zabranjenu retroaktivnost propisa (tako ovaj Sud i u presudi, poslovni broj: Usž- 3194/2023-2 od 15. veljače 2024.).
9. Ovo osobito uvažavajući članak 90. Ustava Republike Hrvatske, kojeg tužitelj sadržajno pravilno citira, ali ga pogrešno tumači, jer upravo iz navedene ustavne odredbe proizlazi da pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje, a što je ovdje slučaj. To već i zbog toga što je članak 24. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, koji je propisivao način obračuna i graničnu količinu miješanog komunalnog otpada, ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 23. ožujka 2021. te je prestao važiti stupanjem na snagu ZGO-a (članak 188. stavak 1.) pa bi drukčije normiranje imalo za posljedicu pravnu prazninu do koje bi došlo zbog nemogućnosti obračuna visine poticajne naknade za 2020. godinu, iako je plaćanje takve naknade bilo propisano i ranije važećim zakonom (Zakon o održivom gospodarenju otpadom).
10. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Prigovor kojim tužitelj smatra neosnovanom u dostavnoj naredbi suda danu uputu za plaćanje sudske pristojbe, ovaj Sud nije posebno razmatrao jer će tužitelj imati mogućnost pravilnost sudske pristojbe osporavati protiv rješenja o plaćanju iste, ako i kada takva pristojba bude utvrđena.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 21. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
