Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2054/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. D., OIB: …, iz S., …, zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u K. L. i drugotužiteljice M. D., OIB: …, iz S., … protiv tuženika A. B., OIB: …., iz V., …, K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-279/2022-26 od 8. siječnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-279/2022-26 od 8. siječnja 2024. godine

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I.Dužan je tuženik A. B., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) A. D., OIB: …, na ime neimovinske štete ukupan iznos od 80.695,46 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica pod 1) zatražila isplatu iznosa od 4.809,75 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. II.Dužan je tuženik A. B., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 2) M. D., OIB: …, na ime neimovinske štete ukupan iznos od 30.526,24 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica pod 2) zatražila isplatu iznosa od 11.281,44 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) na ime imovinske štete ukupan iznos od 1.493,13 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate po stopi:

-koja u periodu od 5. siječnja 2010. g. do do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te

-od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 2) na ime imovinske štete ukupan iznos od 2.488,55 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-497,71 EUR teče od 5. siječnja 2010. g. do isplate i

-1.990,84 EUR teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate

i to po stopi:

-koja u periodu od 5. siječnja 2010. g. do do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

-od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te

-od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) na ime imovinske štete radi izgradnje grobnice za jednu osobu s nadgrobnim spomenikom iznos od 8.187,50 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, kojim je na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica pod 1) zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 5. siječnja 2010. g. do 8. siječnja 2024. g., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

VI.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 1) na ime troškova postupka iznos od 14.944,24 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 8. siječnja 2024. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici pod 2) na ime troškova postupka iznos od 265,45 EUR."

2. Protiv ove presude u dijelu u kojem su prihvaćeni tužbeni zahtjevi prvo i drugotužiteljice žali se tuženik, i to kako bi se moglo zaključiti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i bez određenog prijedloga odluke ovog suda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud navodi da predmet ovog postupka je naknada neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli tužiteljica pod 1), kao majka pok. I. D., i tužiteljica pod 2), kao njegova sestra, te naknada imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio I. D1., otac pok. I., raniji tužitelj pod 2), koji je tijekom ovog postupka preminuo i čije su nasljednice tužiteljice pod 1) i 2). Šteta je posljedica događaja od 1. siječnja 2009. g. kada je tuženik ubio sina i brata tužiteljica i za to u kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina, koju je i izdržao.

5. Iz presude Vrhovnog suda RH broj I Kž 140/10 od 27. travnja 2010. g. proizlazi da je taj sud u cijelosti prihvatio ocjenu suda prvog stupnja o tome:

-da je prethodna prepirka i fizički sukob optuženika i oštećenika bila završena, a oštećenik napustio mjesto prethodnog sukoba i izašao iz kuće optuženika, kada je optuženik iz sobe uzeo pušku i ispalio u oštećenika najprije hitac u prsa s udaljenosti od oko dva metra, a potom, dok je ovaj ranjen ležao na tlu, prišao mu, prislonio mu pušku uz glavu i ispalio još jedan hitac, zadavši mu prostrijelnu ranu prsa i glave od kojih je ozljeda oštećenik odmah umro,

-da nema nikakve sumnje da u trenutku ispaljivanja navedenih hitaca nije bilo nikakvog napada oštećenika na optuženika, bilo istodobnog ili izravno predstojećeg, jer je oštećenik napustio kuću optuženika u kojoj su se prethodno prepirali i sukobili pa da je ispravno od strane suda prvog stupnja otklonjena obrana optuženika u kojoj se pozivao na postupanje u nužnoj obrani,

-da se nije radilo niti o postupanju na mah, u smislu odredbe čl. 92. KZ-a, jer je sud prvog stupnja, na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, ispravno zaključio da je mogućnost shvaćanja, rasuđivanja i procjene situacije kod optuženika bila kompromitirana, prije svega zbog činjenice da je bio u akutnom alkoholiziranom stanju s 1,91 g/kg alkohola u krvi, ali da njegova sposobnost reproduciranja detalja i opisa tijeka događaja opravdava zaključak kako mu svijest nije bila značajno promijenjena (uzeo je i repetirao pušku, iz ladice uzeo dodatno streljivo te nakon ispaljenih hitaca uzeo i spremao čahure), te da je njegova ubrojivost bila tek diskretno smanjena,

-da je optuženik u počinjenju ovog kaznenog djela postupao s izravnom namjerom usmjerenom na usmrćenje I. D. jer je svjesno upotrijebio pušku kao ubojito vatreno oružje, ispalio u oštećenika dva hica: u prsa i glavu od kojih je svaki bio smrtonosan, budući da oštećuje i razara vitalne organe (jetra, bubreg, prsna kralježnica i mozgovina)

6. Vrhovni sud RH izrazio je stajalište kako čak ni neposredni raniji verbalni i fizički sukob tuženika i pok. I. D. ne predstavlja bilo kakvo opravdanje za postupak tuženika koji je uslijedio niti da bi taj sukob mogao dovesti do zaključka da se radilo o postupanju u nužnoj obrani ili o ubojstvu na mah. Isto tako, nakupljena frustracija tuženika zbog položaja njegove kćeri u obitelji D. i njenog navodnog iskorištavanja i maltretiranja ne može biti nikako prihvaćena niti kao uzrok niti kao opravdanje čina na koji se odlučio tuženik te ne može umanjiti njegovu krivnju.

7. Prvostupanjski sud navodi da prema odredbi čl. 1101. ZOO-a u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji). Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

8. Prvostupanjski sud primjenom te odredbe smatra da prvotužiteljici kao majci pok. I. D. treba dosuditi iznos od 43.798,53 eura navodeći da bi taj isti iznos pripadao i ranijem drugotužitelju pok. I. D. koji je umro tijekom postupka obzirom da sukladno odredbi čl. 1105. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, pa kako je to u odnosu na njega i učinjeno, to prvo i drugotužiteljima kao njegovim nasljednicima pripada svakome po ½ dijela, dakle, svakoj iznos od 21.899,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe kako je to i zatraženo a sve sukladno čl. 1103. ZOO.

9. Sud prvog stupnja odbija zahtjev drugotužiteljice za isplatom iznosa od 9.954,21 euro zaključivši da ona nije dokazala postojanje trajne zajednice života s ubijenim bratom pa da bi imala pravo potraživati tu naknadu neimovinske štete radi duševnih boli zbog smrti brata.

10. Nadalje, a obzirom da je prvotužiteljica prilikom štetnog događaja i sama zadobila tjelesne ozljede i to prostrijelnu ranu u predjelu trbuha i obiju natkoljenica, po provedenom vještačenju, a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o lakšim tjelesnim ozljedama zbog kojih je ona trpjela bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg tri do četiri dana a blagog još mjesec dana, te joj je bila potrebna tuđa njega i pomoć kroz tri tjedna jedan sat dnevno, a zbog dobro uočljivog ožiljka po sredini lijevog bedra s vanjske strane 7x5 cm kod prvotužiteljice je zaostala naruženost blagog stupnja i to samo kad je noga otkrivena.

11. Također, utvrđeno je da je u štetnom događaju pretrpjela primarni strah jakog intenziteta a nakon toga sekundarni jakog intenziteta od dva dana, srednjeg intenziteta od dva tjedna a potom strah blažeg intenziteta koji je trajao kontinuirano za vrijeme psihijatrijskog liječenja pa sud prvog stupnja, a primjenom odredbe čl. 1100. ZOO dosuđuje prvotužiteljici iznos od 6.370,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe a sukladno čl. 1103. ZOO.

12. Nadalje, prvostupanjski sud, a na temelju provedenog vještačenja utvrđuje da je radi pretrpljenog trauma i stresa radi ubojstva sina pravni prednik prvo i drugotužiteljica koji je umro u tijeku postupka doživio pogoršanje svoje osnovne bolesti jer mu se nakon 20 dana od događaja drastično povisila vrijednost kreatina koja je tada bila u gornjim granicama normale te je u daljnjem periodu od dvije godine radi depresije, apatije i očaja u kojem je živio zanemario svoje liječenje koje je konačno dovelo do potpunog ireverzibilnog zatajenja bubrežne funkcije lijevog bubrega i prisiljenost liječenja hemodijalizom u periodu punih sedam godina a zbog čega je njegova životna aktivnost bila bitno smanjena i ograničena te je trpio strah radi pogoršanja svog zdravstvenog stanja kako je opisano u mišljenju vještaka, pa prvostupanjski sud, a obzirom da bi pokojnom predniku prvo i drugotužiteljice pripadala novčana satisfakcija radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno stanje u ukupnom iznosu od 17.253,97 eura dosuđuje svakoj od tužiteljica iznos od 8.626,98 eura sukladno odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO sa zakonskim zateznim kamatama počam od podnošenja tužbe u smislu čl. 1103. ZOO.

13. Nadalje, prvostupanjski sud, a primjenom odredbe čl. 1093. ZOO i čl. 223. st. 1. ZPP dosuđuje prvo i drugotužiteljicama cjelokupno zatraženi iznos za njihovu odjeću i obuću te po polovinu iznosa koji je zatražio pok. I. D1., odnosno prvotužiteljici iznos od 1.493,13 eura a drugotužiteljici iznos od 2.488,55 eura sa zakonskim zateznim kamatama za prvotužiteljicu kako je zatražila od 5. siječnja 2010. godine jer se radi o materijalno imovinskoj šteti a drugotužiteljici počam od presuđenja pa do isplate.

14. Nadalje, prvostupanjski sud, a pozivajući se na stajalište sudske prakse da sve dok nadgrobni spomenik i nije postavljen, pravo na naknadu svejedno pripada roditeljima preminule osobe pod uvjetom da nema osnove za sumnju u to da će spomenik biti postavljen, ali ne preko iznosa troškova podizanja nadgrobnog spomenika kakav podižu mještani prosječnog imovinskog stanja u mjestu u kojem se spomenik gradi, te na temelju podataka koje je prvotužiteljica dostavila koji se odnose na troškove grobnice i nadgrobnog spomenika, dosuđuje prvotužiteljici zatraženi iznos od 8.187,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama počam od presuđenja pa do isplate.

15. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode u kojima žalitelj ističe da je njegova kćer Marijana koja je bila udata za pokojnog I. D. bila maltretirana od svog supruga kao i ovdje prvotužiteljice, a i uz žalbu dostavlja medicinsku dokumentaciju, prije svega u odnosu na tu medicinsku dokumentaciju valja reći da se sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, a niti je tako dostavljeni dokaz pravno odlučan.

16. Naime, sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je optuženik proglašen krivim, iz te presude je razvidno da ovdje tuženik nije postupao u nužnoj obrani, da se nije radilo niti o postupanju na mah te da je ovdje tuženi postupao s izravnom namjerom, dakle ne postoje okolnosti za otklanjanje odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 1052. ZOO.

17. Također, ovaj sud ni ne nalazi da je pokojni I. D. u smislu odredbe čl. 1092. ZOO doprinio nastanku vlastite štete u konkretnoj situaciji kada se je nakon prepirke i sukoba u kući s tuženikom, udaljio iz kuće a ovdje tuženik je iz sobe uzeo pušku i pucao na njega.

18. Iz žalbe tuženika bi se dalo razaznati da on osporava utvrđenje prvostupanjskoga suda glede povrede prava osobnosti a time i prava na naknadu štete supruga prvotužiteljice i oca drugotužiteljice I. D1. koji je preminuo u tijeku ovog postupka navodeći da se je isti i prije štetnog događaja liječio u vezi s bubrezima, međutim, valja reći, da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. L. i dr. B. Š. pravilno zaključio da je radi pretrpljene traume i stresa radi ubojstva sina pravni prednik tužitelja doživio pogoršanje svoje osnovne bolesti jer mu se doslovno nakon 20 dana od događaja drastično povisila vrijednost kreatinina koja je do tada bila u gornjim granicama normale zbog čega je u daljnjem periodu od dvije godine radi depresije, apatije i očaja u kojem je živio zanemario svoje liječenje što je končano dovelo do potpunog ireverzibilnog zatajenja bubrežne funkcije lijevog bubrega i prisiljenosti liječenja hemodijalizom u periodu od punih 7 godina zbog čega mu je životna aktivnost bila bitno smanjena i ograničena te je trpio strah, pravilno ocijenivši, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO da bi mu pripadala pravična novčana naknada za pretrpljene duševne boli i strah u iznosu od 17.253,97 eura.

19. Pritom valja reći da sukladno odredbi čl. 1105. st. 1. ZOO tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu, pa kako je to prednik prvo i drugotužiteljice učinio, onda, svakako da prvo i drugotužiteljici, i to svakoj u ½ iznosa pripada iznos koji bi pripao njihovom predniku temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO, dakle, svakoj u iznosu od 21.899,26 eura.

20. Po mišljenju ovog suda, a što nije bio slučaj kod ranije važećeg ZOO, tužiteljicama svakoj pripada i ½ iznosa koji bi pripao njihovom predniku temeljem njegove povrede prava osobnosti – prava na fizičko i duševno zdravlje.

21. Naime, novi ZOO je prihvatio objektivnu koncepciju neimovinske štete, prema kojoj neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti te prema toj koncepciji, koja neimovinsku štetu definira kao povredu prava osobnosti, već i sama objektivna činjenica da je određenoj osobi povrijeđeno pravo osobnosti otvara mogućnost popravljanja te štete, pa kako je predniku tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti onda u smislu odredbe čl. 1105. ZOO nema razloga da i tražbina te naknade neimovinske štete ne prijeđe na ovdje tužiteljice kao nasljednike.

22. Na navode žalbe a koji se odnose na priznatu naknadu štete radi izgradnje grobnice za jednu osobu s nadgrobnim spomenikom kao dijelom uobičajenih troškova pogreba o kojem govori odredba čl. 1093. st. 1. ZOO, valja reći da se je pravilno prvostupanjski sud pozvao na već ustaljenu sudsku praksu u situaciji kada grobnica i nadgrobni spomenik još nisu postavljeni u tijeku postupka jer i po mišljenju ovog suda nema sumnje da će spomenik biti postavljen od prvotužiteljice u situaciji kada, a zbog nedostatka novčanih sredstava, je pokojni I. D. sahranjen u zajedničku grobnicu, i upravo namirenjem tih troškova od strane tuženika prvotužiteljici omogućit će se istoj da dostojno sahrani svog sina.

23. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio prvo i drugotužiteljici imovinsku štetu koja se odnosi na njihovu žalobnu odjeću u iznosu od 7.500,00 kn/995,42 eura, a koji iznos i ovaj sud smatra primjerenim za troškove takve odjeće, kao što je i pravilno dosudio tužiteljicama iznos troškova žalobne odjeće njihovog prednika obzirom da se radi o imovinskoj šteti koja se prenosi na nasljednike.

24. Stoga, kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 1101., čl. 1103., čl. 1093. ZOO a glede visine pravične novčane naknade nematerijalne štete odredbu čl. 1100. ZOO, a ni ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 21. svibnja 2024. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.