Poslovni broj: Usž-3790/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općine K., K., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba K. M., S., i Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, R., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-137/2023-13 od 28. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 6 UsI-137/2023-13 od 28. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/347, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-22-02 od 2. prosinca 2022., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja P.-g. županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/97-01/2326, URBROJ: 2170/1-03- 09/2-21-67 od 17. rujna 2021. godine.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zainteresiranoj osobi K. M. daje se u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište u k.o. K. B. i to: dio k.č. 350/1 od 22 m2 koji dio odgovara novoformiranoj k.č. 218/22 površine 60 m2, u dijelu od 22/60, upisana u zk.ul. 703 i dio k.č. 351/1 koji dio odgovarana novoformiranoj k.č. 218/21 površine 74 m2 u dijelu od 19/74, upisana u zk.ul. 103. Kao obveznik naknade utvrđen je tužitelj, Općina K.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, ponavlja tužbene navode obrazlažući da je, u konkretnom slučaju, povrijeđen javni interes i pravo tužitelja jer mu je prvostupanjskim rješenjem nametnuto zasnivanje suvlasništva u idealnom dijelu zajedno sa ovlaštenicom naknade i time, posljedično, povrijeđeno pravo vlasništva. Smatra da je bilo potrebno provesti parcelaciju zemljišta, sukladno odredbi članka 161. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj: 153/13., 65/17., 39/19. 98/19. i 67/23., dalje: ZPU), zbog čega je tužitelj predlagao da tuženik, po izjavljenoj žalbi, izmijeni prvostupanjsko rješenje i naloži provedbu parcelacije, sve sa svrhom da tužitelj i ovlaštenica naknade postanu samovlasnici na parcelacijom novoformiranim česticama. Smatra da prvostupanjska presuda ne udovoljava minimumu mjerila relevantnosti i dostatnosti, odnosno da u sporu nije udovoljeno zahtjevima prava na jednakost oružja i time povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Slijedom izloženog, predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovore na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, prvostupanjski sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da rješenjima upravnih tijela, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
7. Tužitelj ne osporava da je, konkretnom slučaju, obveznik naknade i da su ispunjeni uvjeti za naturalni povrat, ali smatra da se zemljište, koje je predmetom povrata, ne može vratiti u vlasništvo u suvlasničkom dijelu, već da je prije povrata bilo potrebno provesti parcelaciju zemljišta.
8. S tim u vezi već je tuženik u osporenom rješenju valjano obrazložio da provođenje parcelacije zemljišta nije zakonom propisan uvjet za stjecanje imovinskih prava u postupku povrata oduzete imovine, a prvostupanjski sud dodatno obrazložio da naturalni povrat zasnivanjem suvlasništva nije protivan odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96., 39/99., 42/99., 2/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: ZN).
9. Tužitelju je u postupku i sporu pravilno ukazano da parcelaciju zemljišta može izvršiti naknadno, temeljem odredbe članka 161. ZPU-a, koja propisuje da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može, između ostalog, provoditi u skladu s rješenjem o povratu zemljišta donesenog u postupku povrata oduzete imovine, a to rješenje, u konkretnom slučaju, jeste djelomično rješenje od 17. rujna 2021. godine. Donošenjem tog rješenja nije povrijeđeno tužiteljevo pravo vlasništva, a žalbeni prigovori izneseni u tom smjeru utemeljeni su na pogrešnom razumijevanju zakonskih odredbi mjerodavnih u ovoj upravnoj stvari.
10. Obzirom na u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, ne može se ocijeniti nezakonitom.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 21. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
