Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2066/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Gordane Bošković Majerović kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice S. Š. O.:… iz S. B., (sljedince pok. L. Ž. O.:…), II-tužiteljice M. Ž. O.:… iz S. B., i III-tužiteljice S. pravoslavne crkve – E. slavonske OIB:… iz P., zastupanih po punomoćnici L. B., odvjetnici u Z., protiv I- tuženika H. T. d.d. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnicima T. Z. i dr, odvjetnicima iz O. društva Z. i partneri d.o.o. u O., II-tuženika Grada P. O.:… iz P., zastupanog po punomoćnici S. O., odvjetnici u P. i III-tuženika K. d.o.o. OIB:… iz P., zastupanog po punomoćnici I. B. A., odvjetnici u G., uz sudjelovanje umješača na strani I-tuženika A. Z. d.d. OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćniku R. A., odvjetniku u Z. i umješača na strani III-tuženika C. osiguranje d.d. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnicima J. M. i dr., odvjetnicima iz O. društva M. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe I-tuženika, žalbi II-tuženika, žalbi III-tuženika, žalbi umješača na strani I-tuženika i žalbi umješača na strani III- tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3745/10-83 od 10. listopada 2014., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 3745/10-106 od 28. studenog 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe I-tuženika H. T. d.d. i III-tuženika K. d.o.o. i žalbe umješača na strani I-tuženika A. Z. d.d. te umješača na strani III-tuženika C. osiguranja d.d. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3745/10-83 od 10. listopada 2014., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3745/10-106 od 28. studenog 2014. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je I i III-tuženicima naloženo da solidarno isplate I-tužitelju iznos od 280.000,00 kn, II-tužiteljici iznos od 280.000,00 kn i III-tužiteljici iznos od 713.091,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja 6. srpnja 2010. do isplate I-tužitelju u iznosu od 56.365,49 kn, II-tužiteljici u uz naknadu parničnog troška

iznosu od 56.365,49 kn te III-tužiteljici u iznosu od 143.475,78 kn u roku od 15 dana i iz stavka III izreke u odnosu na I i III-tuženike.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3745/10-83 od 10. listopada 2014., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3745/10-106 od 28. studenog 2014. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu da troškove postupka I-III-tužiteljima naknade kojim je I i III-tuženicima naloženo

putem bankovnog računa odvjetničkog ureda punomoćnice tužitelja koji se vodi kod Z. banke d.d. u Z. pod br: … i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatu dosuđenog iznosa naknade troškova parničnog postupka I-III-tužiteljima putem bankovnog računa odvjetničkog ureda punomoćnice tužitelja koji se vodi kod Z. banke d.d. u Z. pod br: ….

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3745/10-83 od 10. listopada 2014., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3745/10-106 od 28. studenog 2014. u pobijanom dijelu iz stavka I i III izreke u odnosu na II-tuženika i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev I, II i III-tužitelja koji glasi:

"Nalaže se II-tuženiku Gradu P. da solidarno s I i III-tuženikom plati I-tužitelju iznos od 280.000,00 kn, II-tužiteljici iznos od 280.000,00 kn i III-tužiteljici iznos od 713.091,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja 6. srpnja 2010. do isplate po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO ("Narodne novine za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja 35/05) koja se određuje

je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB kao i da plati I- tužitelju parnični trošak u iznosu od 56.365,49 kn, II-tužiteljici parnični trošak u iznosu od 56.365,49 kn te III-tužiteljici po osnovi parničnog troška iznos od 143.475,78 kn a sve putem bankovnog računa odvjetničkog ureda punomoćnice tužitelja koji se vodi kod Z. banke d.d. u Z. pod br: … i sve u roku od 15 dana."

2. Nalaže se I-III-tužiteljima naknaditi parnični trošak II-tuženiku u iznosu od 23.117,03 eura, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev iz dopune žalbe I-tuženika za naknadu troška pristojbe na žalbu.

V Odbija se zahtjev umješača na strani I-tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

VI Odbija se zahtjev umješača na strani III-tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-3745/2010-83 naloženo je I-III- tuženima da solidarno isplate predniku I-tužiteljice i II-tužiteljici svakome po iznos od 280.000,00 kn (37.162,39 eura[1] ) a III-tužitelju iznos od 713.091,79 kn (94.643,55 eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2010. do isplate, uz naknadu parničnog troška predniku I-tužiteljice i II-tužiteljici svakome u iznosima od po 56.365,49 kn (7.480,99 eura) i III-tužitelju u iznosu od 143.475,78 kn (19.042,50 eura), sve putem bankovnog računa odvjetničkog ureda punomoćnice tužitelja, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude odbijen je dio zahtjeva I-III-tužitelja u iznosu od 114.792,90 kn (15.235,64 eura).

1.3. Zahtjev I-III-tuženika i umješača na strani I i II-tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao u stavku III izreke prvostupanjske presude.

2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i III izreke žali se I-tuženik zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prema I-tuženiku odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška a u slučaju da sud taj prijedlog ne prihvati, I-tuženik u žalbi predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe kao što traži u dopuni svoje žalbe.

2.2. Žalbu je podnio i II-tuženik osporavajući prvostupanjsku presudu u dijelu iz stavka I i III izreke, pozivajući se na sve zakonom propisane žalbene razloge, s prijedlogom da ovaj sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev ili da ju ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.3. Žali se i III-tuženik protiv presude suda prvog stupnja u dijelu iz stavka I i III izreke zbog svih žalbenih razloga. Povodom žalbe predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak odnosno preinačiti u i tužbeni zahtjev u odnosu na III-tuženika odbiti uz naknadu troškova postupka i sastava žalbe na teret tužitelja.

2.4. Protiv prvostupanjske presude u dijelu iz stavka I i III izreke žali se i umješač na strani I-tuženika zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se osporena presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

2.5. I umješač na strani III-tuženika podnio je žalbu protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i III izreke pozivom na sve žalbene razloge s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinačiti i tužbeni zahtjev odbije u odnosu na III-tuženika a podredno se predlaže ukidanje osporene presude i vraćanje postupka u ponovni prvostupanjski stadij, uz naknadu troška sastava žalbe.

3.1. Žalbe I i III-tuženika i njihovih umješača su neosnovane, osim u dijelu kojim je naložena isplata putem računa odvjetničkog ureda punomoćnika I-III-tužitelja.

3.2. Žalba II-tuženika je osnovana.

4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, postupku

43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, slijedom čega se otklanja neosnovano I-tuženikovo pozivanje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

6. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) u dijelu osporene presude koja se odnosi na II- tuženika.

7. U postupku je utvrđeno da je arhimandrit pok. A. Ž. – sin prednika I-tužiteljice i II- tužiteljice preminuo dana 3. veljače 2009. u dobi od 38 godina zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju od 23. siječnja 2009. uzrokovanog eksplozijom smjese zemnog plina i zraka aktivirane električnom iskrom, koji plin se zbog oštećenja na priključnom plinovodu putem telekomunikacijske infrastrukture proširio do revizijskog okna i preko telefonskog priključka ušao u kuću u P., u vlasništvu III- tužitelja na nekretnini zk.č.br. 354 iz zk.ul.br. 2 k.o. P. koja je u eksploziji srušena.

8.1. Utvrđujući suodgovornost I-tuženika zbog povrede odredbi čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o telekomunikacijama ("Narodne novine" br. 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05 i 73/08, dalje: Zakon o telekomunikacijama) sa nepoštivanjem propisane udaljenosti pri postavljanju telekomunikacijske infrastrukture što je uzrokovalo mehaničko oštećenje cijevi plinovoda, zatim II-tuženika zbog povrede odredbi Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, dalje: Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi) glede komunalne infrastrukture i potom III-tuženika koji nije primjereno nadzirao plinski kanalizacijski sustav i pravodobno utvrdio istjecanje plina s prijetnjom eksplozije a ne nalazeći da bi oštećenik pridonio nastanku štete, prvostupanjski je sud primjenom čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 i 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 dalje ZOO) zaključio da su I i III-tuženici solidarno odgovorni za predmetnu štetu.

8.2. Temeljem čl. 1101. u vezi čl. 1101. st. 1 ZOO prvostupanjski je sud utvrdio primjerenom naknadu neimovinske štete predniku I-tužiteljice i II-tužiteljici zbog smrti sina u iznosu od po 280.000,00 kn (37.162,39 eura). Temeljem čl. 1093. ZOO usvojen je zahtjev III-tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu plaćenih troškova pogreba pok. A. Ž. u iznosu od 61.280,00 kn prema priloženim potvrdama i temeljem čl. 1093. ZOO za štetu na nekretnini u iznosu od 616.604,69 kn prema utvrđenju građevinskog vještaka. Primjenom čl. 1103. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO dosuđene su zakonske zatezne kamate od podnošenja zahtjeva za naknadu štete do isplate.

9.1. Žalbeno osporavanje pravilnosti činjeničnog utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na suodgovornost I i III-tuženika nije osnovano. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio sadržaj fotodokumentacije očevida Policijske postaje P., Zapisnika o vještačenju traseološkog odjela Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 26. siječnja 2009. (dalje: Zapisnik o vještačenju) i iskaza dipl. ing. stroj. D. B. stalnog sudskog vještaka za strojarsko-tehnološka vještačenja, trovanja plinom, uzroke požara i eksplozija i mehanoskopiju, dipl. ing. el. N. P. vještaka analitičara za strojarsko-tehnološka vještačenja i dipl. ing. kem. M. R. vještaka za požare i eksplozije koji su djelatnici tog Centra i koji su po nalogu policije utvrdili odlučne činjenice nastanka štetnog događaja o koncentraciji plina u telefonskoj instalaciji priključka do predmetne kuće, a navedene se telekomunikacijske cijevi nalaze nepropisno blizu plinskih cijevi. Širenje plina odvijalo se iz oštećenih cijevi plinovoda kroz mjesta spojeva segmenata cijevi telefonske instalacije u unutrašnjost kuće dok se eksplozija dogodila u prostoriji najbližoj vanjskom zidu gdje se nalazio telekomunikacijski ormarić, dakle iz plinovoda u telekomunikacijsku kanalizaciju do revizionog okna – šahta telekomunikacijske infrastrukture iz kojeg šahta kroz priključak u kuću. Za odgovornost I-tuženika pravilno je utvrđena odlučna činjenica da je telekomunikacijska infrastruktura položena preblizu plinskim instalacijama u zemlji i to na svega oko 6 cm udaljenosti umjesto na propisnih 30 odnosno 50 cm jer bi tada vjerojatnost eksplozije bila puno manja zbog toga što bi barijera tla između plinskih cijevi i telekomunikacijskih cijevi skrenula veći dio plina.

9.2. Navedeni zaključci o odlučnim činjenicama u skladu su sa sadržajem Zapisnika o vještačenju i s iskazima dipl. ing. stroj. D. B. stalnog sudskog vještaka za strojarsko-tehnološka vještačenja, trovanja plinom, uzroke požara i eksplozija i mehanoskopiju s ročišta od 20. prosinca 2012. i od 11. lipnja 2013., dipl. ing. el. N. P. vještaka analitičara za strojarsko-tehnološka vještačenja s ročišta od 9. srpnja 2013. i dipl. ing. kem. M. R. vještaka za požare i eksplozije s ročišta od 3. rujna 2014., koji su i međusobno sukladni i kojima je obrazloženo odgovoreno na pitanja I i III- Sud prvog stupnja prema odredbi čl. 8. ZPP ima pravo na ocjenu tuženika.

provedenih dokaza. Ujedno je temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi čl. 304. ZPP ovlašten je glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Odgovarajućim postupanjem po navedenim postupovnim odredbama nije bilo potrebe da se prihvaćaju daljnji dokazni prijedlozi, posebno ne prijedlog I-tuženika za provođenje telekomunikacijskog vještačenja na okolnost utvrđenja moguće uzročno-posljedične veze između curenja plina iz plinske cijevi i eventualnog načina ulaska plina u cijevi telekomunikacijske infrastrukture I-tuženika kao što je predloženo na ročištu od 9. srpnja 2013., u odnosu na koji prijedlog je upravo III-tuženik iskazao protivljenje zbog nedostatka znanja vještaka telekomunikacijske struke o ponašanju plina već je III- tuženik istaknuo kako je za to najkompetentnija osoba u predmetnom postupku saslušani dipl. ing. stroj. D. B. stalni sudski vještak za strojarsko-tehnološka vještačenja, trovanja plinom, uzroke požara i eksplozija i mehanoskopiju.

9.3. U parničnom postupku zadaća je suda uvjeriti se u postojanje ili nepostojanje činjenica o kojima ovisi primjena prava. Odgovarajućom ocjenom pravilno izvedenih dokaza s dovoljnom razinom izvjesnosti utvrđena je činjenica povrede odredbi čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o telekomunikacijama i čl. 6. Pravilnika o tehničkim uvjetima gradnje i uporabe telekomunikacijske infrastrukture ("Narodne novine" br. 88/01, 122/03 i 154/08, dalje: Pravilnik o tehničkim uvjetima gradnje i uporabe telekomunikacijske infrastrukture), a tom je odredbom propisano da udaljenost telekomunikacijske infrastrukture od plinovodnih cijevi treba iznositi ≥ 0,5 m odnosno 50 cm. Povrede navedenih odredbi uzrokovale su istjecanje plina putem telekomunikacijske instalacije u oštećeni objekt a ta je činjenica odlučna za odgovornost I-tuženika temeljem čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO. Za zaključiti je da je izneseno uvjerenje suda prvog stupnja o toj odlučnoj činjenici takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njezinu pravilnost i istinitost, slijedom čega se prihvaća da je ta činjenica dokazana odnosno da postoji izvjesnost o njenom sadržaju i postojanju. Posljedično se otklanja kao neosnovano žalbeno nastojanje da se isto pravilno utvrđenje ospori.

9.4. Slijedom navedenog pravilan je zaključak o ostvarenju pretpostavki za naknadu štete iz čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO uzrokovane povredom odredaba čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o telekomunikacijama i čl. 6. Pravilnika o tehničkim uvjetima gradnje i uporabe telekomunikacijske infrastrukture od strane I-tuženika, jer je nepropisno postavljanje telekomunikacijskih cijevi na manjoj udaljenosti, od svega oko 6 cm, omogućilo širenje plina iz oštećenih cijevi plinovoda kroz mjesta spojeva segmenata cijevi telefonske instalacije u unutrašnjost kuće s posljedicom eksplozije smjese zemnog plina i zraka aktivirane električnom iskrom.

10.1. U odnosu na odgovornost III-tuženika kao pravne osobe koja se u vrijeme štetnog događaja bavila distribucijom plina i bila imatelj plinske instalacije a koja zbog zapaljivosti i eksplozivnosti plina predstavlja povećanu opasnost za okolinu, valja reći da se temeljem čl. 1063. ZOO njegova odgovornost pretpostavlja i nije ju moguće u potpunosti isključiti tvrdnjama III-tuženika o tome da je za štetu jedino odgovoran I- tuženik koji da je oštetio izolaciju na plinskim cijevima pa da je uslijed toga došlo do propadanja plinskih cijevi. Ovo prvenstveno stoga što potpuno oslobođenje III- tuženika od objektivne odgovornosti zbog protupravnog djelovanja I-tuženika nije moguće u okolnostima u kojima je III-tuženik kao operator distribucijskog sustava odnosno kao osoba koja je obavljala djelatnost distribucije plina bio odgovoran za rad, održavanje i razvoj distribucijskog sustava na području štetnog događaja te je kao sudionik na tržištu plina bio dužan planirati i poduzimati mjere za sigurnu opskrbu plinom u skladu s propisanim standardima opskrbe plinom te je bio odgovoran za sigurnost opskrbe plinom u okviru svoje djelatnosti, sukladno tada važećem čl. 2. toč. 27. i čl. 7. st. 1. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" br. 40/07 i 152/08, dalje: Zakon o tržištu plina). Ujedno je temeljem čl. 29. toč. 1, 3 i 6. Zakona o tržištu plina obveza III-tuženika bila da vodi, održava i razvija siguran, pouzdan i učinkovit distribucijski sustav, da uspostavi i osigura rad dispečerskog centra za vođenje distribucijskog sustava i kvalitete isporuke plina te da održava parametre kvalitete plina i kvalitete isporuke plina u skladu s pravilnikom o organizaciji tržišta prirodnog plina i općim uvjetima za opskrbu prirodnim plinom, a posebno da temeljem čl. 29. toč. 11 toga zakona izradi godišnje izvješće o pouzdanosti, sigurnosti i učinkovitosti distribucijskog sustava i o održavanju opreme sustava. Slijedom ovih zakonom propisanih obveza III-tuženik se pozivanjem na radnje I- tuženika ne može u potpunosti osloboditi svoje objektivne odgovornosti (čl. 1063. u vezi čl. 1067. st. 2. ZOO) i tvrditi da loše i neodržavano stanje plinovoda nije bilo uzrokom predmetne štete, što je dovoljan temelj za zaključak o solidarnoj odgovornosti I i III-tuženika.

10.2. Prvostupanjski je sud obrazloženo otklonio neosnovane tvrdnje tuženika o tome da je pok. A. Ž. doprinio nastanku štete. Ovaj zaključak suda prvog stupnja nije doveden u dvojbu žalbenim tvrdnjama o tome da iz sadržaja iskaza svjedoka S. L. proizlazi kako oštećenik nije obavijestio III-tuženika o sumnjivim pojavama varničenja-iskrenja u kući iz ljeta ili početka jeseni 2008. i daljnjom neutemeljenom žalbenom pretpostavkom da do eksplozije ne bi došlo u slučaju da je pok. A. Ž. postupio suprotno.

10.3. U tom su smislu bez utjecaja žalbeni navodi I i III-tuženika i umješača na njihovim stranama u sporu, svedeni na otklanjanje utvrđene odgovornosti upiranjem na odgovornost drugog tuženika i na doprinos pok. A. Ž. u nastanku štete te na preocjenjivanje sadržaja pravilno izvedenih i ocijenjenih dokaza, posebno navedenog Zapisnika i iskaza dipl. ing. stroj. D. B. stalnog sudskog vještaka za strojarsko- tehnološka vještačenja, trovanja plinom, uzroke požara i eksplozija i mehanoskopiju, dipl. ing. el. N. P. vještaka analitičara za strojarsko-tehnološka vještačenja i dipl. ing.

jer predstavljaju vlastitu ocjenu žalitelja, kem. M. R. vještaka za požare i eksplozije

koja je bez realne podloge u rezultatima pravilno provedenog postupka.

11. Kada je otklonio prigovor zastare kao neosnovan, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio kako od štetnog događa 23. siječnja 2009. do podnošenja tužbe 6. srpnja 2010. nije protekao zastarni rok od 3 godine, tako da se ukazuje bespredmetnim žalbeno osporavanje pravilnosti primjene mjerodavne odredbe čl. 230. st. 1. ZOO. 12.1. Pri donošenju odluke suda prvog stupnja o zahtjevu prednika I-tužiteljice i II- tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog smrti sina u iznosima od po 280.000,00 kn nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene u vezi čl. 19. st. 1. i .2. i čl. 1101. st. 1. materijalnog prava iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO

ZOO uzimajući u obzir odlučujuća mjerila teških okolnosti predmetnog stradavanja sina prednika I-tužiteljice i II-tužiteljice u njegovoj mlađoj srednjoj dobi od 38 godina uz koje činjenice, za razliku od nepotkrijepljenih žalbenih navoda, ta odluka suda prvog stupnja značajno ne odstupa od Orijentacijskih kriterija i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12.2. Povodom žalbenog osporavanja visine naknade imovinske štete troškova pogreba u iznosu od 61.604,69 kn valja reći da su isti pravilno utvrđeni temeljem potvrde s lista 81 spisa i u skladu s čl. 1093. st. 1. ZOO dok se pri osporavanju visine tih troškova određeno ne navodi u kojem bi dijelu i po čemu ti troškovi bili neprimjereni dužnom pijetetu prema umrlom kao arhimandritu, čiji su posmrtni ostaci Suprotno žalbenim navodima, za opravdanost preneseni u Republiku Srbiju u M. G...

troškova izgradnje nadgrobnog spomenika nisu nužni dokazi o izvršenoj izgradnji već vjerojatnost izgradnje nadgrobnog spomenika, s obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 1990. br. Su-359/90.

12.3. O zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva za naknadu štete odnosno od podnošenja tužbe 6. srpnja 2010. na iznos naknade neimovinske štete odlučeno je pravilnom primjenom čl. 1103. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO dok je odluka o tijeku zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete u skladu s čl. 1089. st. 2. u vezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

13. Za razliku od žalbenih navoda III-tuženika, prvostupanjski je sud o naknadi parničnog troška odlučio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP mjerodavnom u vrijeme presuđenja, uzimajući u obzir da su I-III-tužitelji uspjeli s glavninom svoga zahtjeva u omjeru od oko 92%, pri čemu su troškovi zastupanja na odgođenom ročištu od 1. prosinca 2011. pravilno vrednovani po tbr. 9. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/2014, 118/2014) kao i troškovi sastava tri potrebna obrazložena podneska od 16. rujna 2010., 6. prosinca 2011. i 22. svibnja 2013. dok je trošak sastava podneska od 4. prosinca 2012. pravilno odmjeren primjenom tbr. 8. toč. 3. navedene Tarife. Ujedno je u pogledu naknade troškova postupka osiguranja dokaza pravilno primijenjena odredba čl. 168. ZPP.

14. Slijedom navedenog u dijelu presude suda prvog stupnja koji se odnosi na I i III- tuženike, osim u dijelu kojim je naložena isplata putem računa odvjetničkog ureda punomoćnika I-III-tužitelja, nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP jer I i III-tuženi i njihovi umješači svojim žalbenim navodima nisu osnovano osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom dijelu. Stoga je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.

15. Neosnovano je sud prvog stupnja naložio I i III-tuženima da trošak parničnog postupka I-III-tužiteljima naknade isplatom putem računa odvjetničkog ureda njihove

. Iz spisa proizlazi da su I-III-tužitelji izdali punomoć za vođenje parnice punomoćnice

(list 9-11 spisa predmeta suda prvog stupnja) a da ovlaštenja u punomoći nisu pobliže odredili te je na osnovi takve punomoći odvjetnik kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. I-III-tuženima da I-III-tužiteljima plate trošak postupka isplatom na račun ureda punomoćnice, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3 ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Stoga je taj neosnovani dio zahtjeva uz odgovarajuću primjenu mjerodavnog materijalnog prava odbijen, kao u stavku II izreke ove presude.

16.1. Kada je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika, prvostupanjski je sud naveo da odgovornost II-tuženika proizlazi iz Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jer jedinice lokalne samouprave u svom djelokrugu obavljaju poslove koji obuhvaćaju i komunalne djelatnosti slijedom čega je II-tuženik odgovoran za građenje i održavanje objekta i uređenje komunalne infrastrukture.

16.2. Komunalna infrastruktura kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu je odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave koja je odgovorna i za njezino održavanje. Međutim, osnovano u žalbi II-tuženik ukazuje kako održavanje plinskog sustava ne spada u komunalnu djelatnost temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu. Naime, opskrba plinom u vrijeme štetnog događaja 23. siječnja 2009. nije spadala u komunalne djelatnosti jer je tada bio u primjeni Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04 i 178/04, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu), u kojem je prethodno, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 82/04) brisana odredba o opskrbi plinom iz tadašnjeg čl. 1. toč. 3 tog zakona.

16.3. S obzirom da prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu mjerodavnom u vrijeme štetnog događaja opskrba plinom ne predstavlja komunalnu djelatnost a I-III-tužitelji, suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. i 2. ZPP nisu naveli ni dokazali druge činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost II- tuženika za predmetni štetni događaj, valjalo je primjenom čl. 373. toč. 3 ZPP u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u stavku III, toč. 1. izreke.

17.1. Posljedično je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP preinačena i odluka o naknadi parničnog troška i I-III-tužitelji su slijedom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška od II-tuženika, kao u stavku III, toč. 1. izreke.

17.2. Primjenom iste odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i temeljem tbr. 52. toč. 3. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa) I-III-tužitelji su dužni naknaditi parnični trošak II-tuženiku, koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (tbr. 8. toč. 1: 1386 bodova), zastupanje na sedam ročišta, od 9. listopada 2012., 20. prosinca 2012., 7. svibnja 2013., 11. lipnja 2013., 9. srpnja 2013., 20. studenog 2013. i 3. rujna 2014. (tbr. 9. toč. 1: po 1386 bodova ili ukupno 9702 boda) i zastupanje na dva ročišta od 24. travnja 2014. i 5. lipnja 2014. (tbr. 9. toč. 5: po 50 bodova ili ukupno 100 bodova), dok naknadu za zatraženo a nepostojeće ročište od 20. studenog 2014. nije bilo moguće prihvatiti. Sveukupnih 11.188 bodova obračunom po tbr. 54 Tarife iznosi 22.376,00 eura, čemu valja pribrojiti naknadu plaćenih troškova pristojbe na odgovor na tužbu od 663,61 eura (5.000,00 kn) i vještačenja od 77,42 eura (583,33 kn) tako da ukupna naknada parničnog troška II-tuženiku iznosi 23.117,03 eura, kao u stavku III, toč. 2 izreke.

18. S obzirom da su I i III-tuženi i njihovi umješači sa svojim žalbama uspjeli samo u neznatnom dijelu sporednog traženja, o zahtjevima iz dopune žalbe I-tuženika za naknadu troška pristojbe na žalbu i umješača na strani I-tuženika te umješača na strani III-tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP, kao u stavku IV, V i VI izreke.

U Zagrebu 21. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Gabriela Topić Kordej, v.r.