REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-678/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. K. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u P., protiv tuženice O. d.d. S., OIB …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnik A. A. i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G.

V., D. J., M. I., I. B. K., M. V., V. V. i A. A. iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-213/2022-2 od 19. svibnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1016/18-23 od 5. studenog 2021., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnom odredbe čl. 3.3. ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika 6. studenoga 2007., kojom je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.598,53 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na novčane iznose pobliže navedene u točki II. izreke, pod točkom III. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 11.405,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenoga 2021., do isplate, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u cijelosti.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženika je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena te je prvostupanjska presuda potvrđena u točkama I.,II. i IV. izreke, a preinačena u točki III. izreke tako da je tuženici naloženo tužitelju pored dosuđenog iznosa od 11.405,25 kuna na ime naknade troškova parničnog postupka isplatiti još i iznos od 1.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2021., do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu 135,00 kuna, a pod točkom III. izreke zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe odbijen je kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4201/2022-2 od 6. lipnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-213/2022-2 od 19. svibnja 2021., u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

"1. Mogu li se odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. primijeniti u postupku u kojem se odlučuje o ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti?

2. Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na čl. 385.a st. 1. alineja 2. Zakona o parničnom postupku u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, odnosno da predmet vrati na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je ništetnost odredbe članka 3.3. Ugovora o kreditu, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor 6. studenog 2007., u valuti euro, kojom su ugovorili da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje. Predmet spora je i zahtjev za povrat 5.598,53 kuna koliko je tužitelj platio tuženici na temelju navedene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je sporna odredba nepoštena i ništetna u smislu odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07 - dalje: ZZP) odnosno čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07). Na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), tuženici je naloženo vratiti tužitelju iznos razlike između kamate obračunate po početnoj kamatnoj stopi naznačenoj u ugovoru o kreditu i kamate koja se kasnije mijenjala odlukom tuženice i to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana plaćanja u skladu s čl. 1115. ZOO i čl. 29. ZOO. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi podnesenoj protiv više tuženika, među ostalim i tuženice te je pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorene odredbe.

10. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP. Pri tome drugostupanjski sud navodi da u ovom postupku nema mjesta primjeni pravnih utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci kreditora potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., jer se navedena presuda ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu. Međutim, taj sud navodi da je tužitelj, u tužbi, osim što se pozvao na presudu iz kolektivnog spora, iznio i tvrdnje da je banka u unaprijed sastavljen standardan ugovor unijela odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj nije mogao utjecati na njen sadržaj kao i da je takvom odredbom bez postojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovana znatna neravnoteža. Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da prvostupanjski sud nije presudu zasnivao samo na pravnom utvrđenju iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu nego je utvrđeno da je sporna odredba općenita i nerazumljiva za prosječnog potrošača, jer ne sadrži egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope, da je odredba sastavni dio po tuženiku unaprijed sastavljena tipskog ugovora o kreditu te da se u smislu odredbe čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra da se o toj odredbi prethodno nije pojedinačno pregovaralo, a tu zakonsku presumpciju tuženik tijekom postupka nije oborio niti je na te okolnosti predložio dokaze.

11. U revizijskom stupnju postupka je sporno, je li odredba čl. 3.3. ugovora o kreditu ništetna i bez pravnog učinka za ugovorne stranke, odnosno je li sud u individualnoj parnici koju pokrene potrošač, pozivajući se pri tom na presude donesene u kolektivnom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude te može li se odredba čl. 502.c ZPP primijeniti u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

12. Iz spisa proizlazi da se prvostupanjski sud u odluci, kao i tužitelj u tužbi, pozvao i na presudu i rješenje Vrhovnog suda, broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koje su donesene u postupku pokrenutom povodom tužbe Udruge F. za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Predmet spora u tom postupku bila je zaštita kolektivnih interesa potrošača, u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim ugovornim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva jednostranom odlukom kreditora. U tom postupku je pravomoćno utvrđeno da su tužene banke, među kojima i tuženica iz ovog postupka, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorene odredbe.

13. Međutim, drugostupanjski sud je u svojoj odluci jasno i nedvojbeno zaključio da se u ovom konkretnom predmetu u kojem tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u eurima ne može primijeniti pravno shvaćanje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., jer se navedena presuda ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu vezanu uz neku drugu valutu, a ne valutu euro.

14. U ovom predmetu sporna je ništetnost ugovorne odredbe o kamatnoj stopi, promjenjivoj jednostranom odlukom banke, u potrošačkom ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima.

15. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda izraženom u odlukama Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023. i Rev-314/2021-2 od 30. kolovoza 2023.

16. Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, izraženom u odluci broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., sud u individualnoj parnici koju potrošač pokrene pozivajući se na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, nije vezan pravnim utvrđenjima iz takve presude ukoliko se u takvoj individualnoj parnici ne radi o istoj kategoriji pravnih odnosa (ugovor o kreditu s drugom valutom obveze) koji su bili predmetom odlučivanja u parnici vođenoj po čl. 502.a ZPP.

17. Stoga odgovor na postavljena pitanja glasi:

Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž- 7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti.

18. Slijedom navedenog, pravilno je shvaćanje tuženice da se utvrđenja iz naprijed navedenih presuda, donesenih u kolektivnom sporu pokrenutom po tužbi Udruge F. ne mogu primijeniti u odnosu na ugovore o kreditu u eurima, jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u eurima.

19. Međutim, iz obrazloženja nižestupanjskih odluka proizlazi, da ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi nisu utemeljili isključivo na presudama donesenim u navedenom postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, pokrenutom po tužbi udruge F. premda se prvostupanjski sud pozvao na odluke u tom sporu. Sudovi su u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva, raspravili primjenom mjerodavnih odredaba ZZP i ZOO te primjenom tih odredbi utvrdili pravno odlučne činjenice, da je sporna ugovorna odredba sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je tuženica unaprijed sastavila, da se o toj odredbi s tužiteljem kao potrošačem nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj kao potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nadalje, sudovi su zaključili da je sporna odredba općenita i nerazumljiva za prosječnog potrošača, a zakonsku presumpciju da se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo tuženik tijekom postupka nije oborio niti je na tu okolnost predložio ikakve dokaze. Slijedom navedenog je, pravilnom primjenom odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, čl. 87. ZZP, te čl. 241. ZOO u vezi s čl. 225. ZOO i čl. 1111. ZOO u vezi s čl. 29. ZOO, odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20. Prema ocjeni vijeća, pobijana drugostupanjska odluka donesena je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iz odluke, broj Rev 953/2020-2 od 11. siječnja 2023., jer je o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku odlučeno na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, a ne na temelju pravnih shvaćanja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu. Stoga okolnost što se prvostupanjski sud, uz utvrđenje svih činjenica odlučnih za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, pozvao i na pravna shvaćanja iz odluka donesenih u kolektivnom sporu, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 21. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.