REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-719/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja N. A., OIB: …, drugotužiteljice S. H., OIB: …, trećetužitelja mlt. J. H., OIB: …, četvrtotužitelja mlt. M. H., OIB: …, petotužitelja mlt. M. H., OIB: …, treće do petotužitelji zastupani po majci i z.z. S. H., šestotužitelja I. A., OIB: …, u svoje ime i kao nasljednika A. A., svi iz S., i sedmotužiteljice S. U. iz S., OIB: … kao nasljednice A. A., koje zastupaju punomoćnici I. J. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. iz N. G., protiv tuženika I.-I. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici T. O. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva I., O. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-217/2022-3 od 31. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-51/2019-41 od 17. travnja 2020. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-217/2022-3 od 31. listopada 2023., u sjednici održanoj 21. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje točka III., IV., IV.I, IV.II., IV.III., IV.IV., IV.V., IV.VI. i IV.VII. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 217/2022-3 od 31. listopada 2023. u odbijajućem dijelu i sudi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-51/2019-41 od 17. travnja 2020. koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-217/2022-3 od 31. listopada 2023. u točkama I. do VII. i XII. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti prvotužitelju N. A. i drugotužiteljici S. H. iznos od po 8.759,71 eura svakome, a trećetužitelju mlt. J. H., četvrtotužitelju mlt. M. H., petotužitelju mlt. M. H. i šestotužitelju I. A. iznos od po 2.986,26 eura svakome te šestotužitelju I. A. i sedmotužiteljici S. U. kao zakonskim nasljednicima iza pok. A. A. iznos od 2.986,26 eura sve sa zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2013. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak revizijskog postupka u iznosu od 900,00 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi šestotužitelju trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 73,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom pod točkom I. i II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti prvotužitelju i drugotužiteljici na ime neimovinske štete iznos od po 154.000,00 kuna svakome sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2020. do isplate, pod točkom III., IV., V., VI. i VII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti trećetužitelju, četvrtotužitelju, petotužitelju, sada pokojnoj šestotužiteljici i sedmotužitelju na ime neimovinske štete iznos od po 52.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2020. do isplate. Pod točkom VIII. izreke naloženo je tuženiku isplatiti prvotužitelju na ime imovinske štete radi troškova sahrane i izrade nadgrobnog spomenika iznos od 14.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2020. do isplate, pod točkom IX. i X. izreke naloženo je tuženiku isplatiti drugotužiteljici i sada pokojnoj šestotužiteljici na ime naknade imovinske štete radi troškova crnine iznos od po 2.800,00 kuna svakoj sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2020. do isplate. Pod točkom XI. izreke u preostalom dijelu je odbijen tužbeni zahtjev svih tužitelja, a pod točkom XII. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 200.918,55 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2020. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu točke XI. izreke koji se odnosi na glavno potraživanje, pod točkom II. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena je u točkama XII. izreke do iznosa od 32.001,37 kn / 4.247,31 eura, VIII. izreke do iznosa od 8.000,00 kn/ 1.061,78 eura, IX. izreke do iznosa od 1.600,00 kn / 212,36 eura i X. izreke do iznosa od 1.600,00 kn / 212,36 eura. Pod točkom III. izreke djelomično je prihvaćena žalba tuženika i prvostupanjska presuda je preinačena u točki XII. izreke tako da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 32.001,37 kn/4.247,31 eur do iznosa od 200.918,55 kn / 26.666,47 eur; u točki VIII. izreke tako da je odbijen zahtjev prvotužitelja preko iznosa od 8.000,00 kn / 1.061,78 eur do iznosa od 14.000,00 kn / 1.858,12 eur; u točki IX. izreke tako da je odbijen zahtjev drugotužiteljice preko iznosa od 1.600,00 kn / 212,36 eur do iznosa od 2.800,00 kn / 371,62 eur; u točki X. izreke tako da je odbijen zahtjev sada pokojne šestotužiteljice preko iznosa od 1.600,00 kn/212,36 eur do iznosa od 2.800,00 kn / 371,62 eur. Pod točkom IV. izreke djelomično su prihvaćene žalbe stranaka i prvostupanjska presuda je preinačena u točkama I. do VII. izreke tako da je naloženo tuženiku isplatiti prvotužitelju i drugotužiteljici iznos od po 88.000,00 kn / 11.679,61 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2013. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu preko navedenog iznosa do iznosa od 154.000,00 kn/20.439,31 eura kao neosnovan, naloženo je tuženiku isplatiti trećetužitelju, četvrtotužitelju, petotužitelju, šestotužitelju I. A. iznos od po 30.000,00 kn/3.981,68 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2013. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu preko navedenog iznosa do iznosa od 52.500,00 kn/6.967,95 eur kao neosnovan, te šestotužitelju I. A. i sedmotužiteljici S. U. kao zakonskim nasljednicima iza šestotužiteljice A. A. te i drugotužiteljici iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2013. do isplate, dok je odbijen zahtjev za isplatu preko navedenog iznosa do iznosa od 52.500,00 kn/6.967,95 eur kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-719/2024-2 od 21. veljače 2024., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-217/2022-3 od 31. listopada 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

''Je li drugostupanjski sud odlučujući o iznosu pravične novčane naknade koju je dosudio tužiteljima, bio dužan primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. da se orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI02 i 1372-11/022, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 91/96, 112/99 i 88/01), mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% obzirom se drugostupanjski sud u konkretnom slučaju rukovodio isključivo orijentacijskim kriterijima iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI-02 ?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelji su pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnijeli reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet revizijskog stadija postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe (kćeri, sestre i unuke).

9. Prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari na ime neimovinske štete primjenom odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. u vezi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) prvo i drugotužiteljima dosudio iznos od po 154.000,00 kuna svakome, dok je odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 220.000,00 kuna, a svim ostalim tužiteljima je dosudio iznos od po 52.500,00 kuna svakome te odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 75.000,00 kuna. Do tih iznosa prvostupanjski sud je došao utvrđujući doprinos prednice tužitelja u omjeru od 30%.

10. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika preinačio prvostupanjsku presudu na način da je utvrdio doprinos prednice tužitelja u omjeru od 60% pa je tako prvo i drugotužiteljima dosudio iznos od po 88.000,00 kn / 11.679,61 eur, a ostalim tužiteljima iznos od po 30.000,00 kn/3.981,68 eur, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

11. Iz navedenog proizlazi da je drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke povodom žalbe stranaka 31. listopada 2023. dosudio navedene iznose očigledno rukovodeći se orijentacijskim kriterijima ovoga suda koji su doneseni još 29. studenoga 2002., a ne primjenjujući pravno shvaćanje ovog suda s druge sjednice Građanskog odjela od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojima su promijenjeni ti orijentacijski kriteriji na način da se do tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%.

12. Ovaj sud je već zauzeo pravno shvaćanje da se promijenjeni orijentacijski kriteriji na sjednici Građanskog odjela ovoga suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuju na sve postupke u tijeku (npr. odluka ovoga suda broj Rev-1977/2018-2 od 24. lipnja 2020.) slijedom čega je i u ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja u odnosu na primjenu materijalnog prava trebao uzeti u obzir promijenjene orijentacijske kriterije koji su tada već bili poznati i prema kojima bi prvo i drugotužiteljima pripadalo okvirno 330.000,00 kuna/ 43.798,53 eura naknade neimovinske štete, a ostalim tužiteljima po 112.500,00 kuna/14.931,32 eura koje je potrebno umanjiti za 60% doprinosa prednice tužitelja slijedom čega bi svakom od prva dva tužitelja pripadalo po 132.000,00 kuna/ 17.519,41 eura, a ostalim tužiteljima po 45.000,00 kuna/ 5.972,53 eura, a s obzirom na to da nije riječ o pukoj matematičkoj formuli, valjalo je ukupno dosuditi od po 154.000,00 kuna/ 20.439,31 eura za prva dva tužitelja i 52.500,00 kuna/6.967,95 eura za ostale tužitelje. Stoga, budući da je presuda pravomoćna za iznos od po 11.679,61 eura za prva dva tužitelja te za iznos od po 3.981,68 eura za sve ostale tužitelje, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu za iznos od po 8.759,71 eura za prva dva tužitelja i iznos od po 2.986,26 eura za sve ostale tužitelje.

13. Točno je da tužitelji u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete nisu pobijali samu visinu zahtjeva jer to nisu niti mogli s obzirom na to da su tada prema važećim orijentacijskim kriterijima iz 2002. postavili tužbeni zahtjev, a odbijajući dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete pobijali su iz drugih razloga. Međutim, pazeći na pogrešnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud je trebao uzeti u obzir da je ovaj sud promijenio ranije orijentacijske kriterije još u ožujku i lipnju 2020. i iz tih razloga trebao je u tom dijelu prihvatiti žalbu tužitelja, a što nije učinio (tako i u Rev 926/2022-2 od 8. studenoga 2022.).

14. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Drugostupanjski sud odlučujući o iznosu pravilne novčane naknade neimovinske štete dužan je primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojima se orijentacijski kriteriji određeni 29. studenog 2002. povećavaju za 50%, a ne se rukovoditi isključivo ranijim orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete koju je ovaj sud utvrdio 29. studenog 2002.

15. Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1101. st. 1. ZOO-a te je valjalo temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP preinačiti u tom dijelu drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

16. Budući da su tužitelji uspjeli u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen im je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema vrijednosti pobijanog dijela presude po Tbr. 10. toč. 5. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: OT) od po 150 bodova za svaku radnju i uz uvećanje od 50% za zastupanje više osoba po Tbr. 40/1 OT i vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% po Tbr. 46. OT iznosi od po 450,00 eura odnosno ukupno 900,00 eura. Šestotužitelju priznat je i trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije prema čl. 7. st. 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18, dalje: ZSP) i čl. 24. st. 4. ZSP te Tar. br. 3. toč. 2. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 53/19) u iznosu od 73,00 eura te je odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke.

Zagreb, 21. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.