REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-768/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: …iz K., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F.- G. i H. M., odvjetnicima iz B. protiv tuženice K. Š., OIB: …iz B., zastupane po punomoćniku J. B. iz Odvjetničkog. društva G. i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: P-1116/2019-82 od 20. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 20.svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici poslovni broj: P- 1116/2019 -82 od 20. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

„ Tužena je dužna platiti tužitelju:

- 12.755,40 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2016. godine,

- 9.776,16 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2017. godine,

- 10.266,78 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2018. godine,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 01. siječnja 2024. pa nadalje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II Odbija se zahtjev tužitelja za dosudu mu novčanog iznosa koji prelazi ukupno dosuđen novčani iznos od 32.798,34 € pa do ukupno potraživanog novčanog iznosa od 45.000,00 € zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na nedosuđen novčani iznos, kao neosnovan.

III Tužena je dužna naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.926,31 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove presude tj. dana 20. ožujka 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude ( točke II. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. U žalbi ne navodi zbog kojih zakonskih žalbenih razloga podnosi žalbu, ali se sadržano može zaključiti da to čini zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( točke I. i III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženica. Žalbu podnosi „ iz svih žalbenih razloga “. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti, kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka odnosno da se ista u ovom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe tužitelja i tuženice nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženice, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženica ističući da joj je povrijeđeno pravo na raspravljanje budući u ovom postupku sud prvog stupnja nije prihvatio njezin dokazni prijedlog da se u ovom postupku provede novo financijsko vještačenje i saslušanje svjedoka koji su sudjelovali u održavanju i čišćenju apartmana, jer time što nisu prihvaćeni ovi njeni dokazni prijedlozi sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu, već to za posljedicu može imati pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što u ovom slučaju nije riječ.

7.2. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.3. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

8. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži isplatiti mu iznos od 45.000,00 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete i uporabe tuđe stvari u svoju korist – apartmana smještenih u kući u L. na otoku R. u 2016., 2017. i 2018, utemeljen na odredbi čl. 38. st. 2. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („ Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), odnosno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO ).

10. U ovom postupku obzirom na žalbene navode žalitelja, nije sporno da su stranke u postupku suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina na području k.o. L., pa tako i predmetne kuće koju u naravi čine 8 apartmana od kojih je pet kategorizirano, a preostala tri nisu, da je u njihovom samostalnom posjedu tuženica, da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj: P-903/2021-28 od 20. srpnja 2022. ( Županijski sud u Bjelovaru Gž-1098/2022-2 od 12. siječnja 2023.) tuženica dužna predati tužitelju u suposjed nekretnine na području k.o. L., pa tako i navedenu kuću u kojoj su smješteni navedeni apartmani i da je tužitelj pokušavao ući u suposjed istih ali ga je u tome spriječila tuženica i da je u utuženom razdoblju tuženica samostalno iznajmljivala predmete apartmane u turističke svrhe.

11. Obzirom na žalbene razloge oba žalitelja sporna je visina zahtjeva tužitelja, a obzirom na žalbene razloge tuženice sporno je i tužiteljevo pravo zahtijevati navedenu isplatu kada istovremeno sa ovim njegovim zahtjevom nije zahtijevao i predaju u posjed nekretnina osnovom kojih zahtjeva navedenu isplatu, pri čemu se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Rev- 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019., a sporna je i činjenica je li tuženica u utuženom razdoblju doista navedene nekretnine i iznajmljivala u turističke svrhe.

12. Odlučujući o ovim spornim činjenicama i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao djelomično osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je tuženica u utuženom razdoblju iznajmljivala apartmane smještene u kući u L. u suvlasništvu stranaka u postupku svakog u ½ dijela i da je iste mogla ostvariti zaradu po apartmanu (njih 8) u iznosu od 50,00 € po danu pa je zarada tuženice za 2016. mogla iznositi 25.510,80 eura u koji iznos nisu uračunati troškovi koji terete apartmane za tu godinu (porez na kuću za odmor, odvoz otpada, trošak odvodnje, trošak vode, trošak poreza i prireza, trošak struje, trošak čišćenja apartmana i održavanja) jer su ti troškovi za navedenu godinu predmet spora koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem: P Ob- 20/2017 u pravnoj stvari tuženice, kao tužiteljice protiv ovdje tuženika, kao tuženika, do bi u 2017. zarada tuženice mogla 19.552,32 eura i za 2018. 20.533,56 eura, a u koje iznose su uračunati i troškovi koji terete apartmane u pojedinim godinama ( porez na kuću za odmor, odvoz otpada, trošak odvodnje, trošak vode, trošak poreza i prireza, trošak struje, trošak čišćenja apartmana i održavanja), pa je posljedično tome obvezao tuženicu da je navedene ½ dijela navedenih novčanih iznosa dužna naknaditi tužitelju sve uz primjenu odredbe čl. 38. st. 2. i čl. 165. st. 1. ZV.

13. Ovakva pravna shvaćanje prvostupanjskog suda, utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji svojim žalbama.

14. Na temelju odredbe čl. 38. st. 1. ZV propisano je da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

14.1. Odredbom čl. 165. st. 1. navedenog Zakona propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

14.2. Na temelju odredbe čl. 1120. ZOO propisno je da kad netko tuđu stvar uporabi u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

15. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje, koje, kako je i prethodno navedeno ( točka 10. obrazloženja), između stranaka u postupku i nije sporno da su stranke u postupku suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnina na području k.o. L., pa tako i predmetne kuće koju u naravi čine 8 apartmana od kojih je pet kategorizirano, a preostala tri nisu, da je u njihovom posjedu tuženica, da je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj: P- 903/2021-28 od 20. srpnja 2022. (Županijski sud u Bjelovaru Gž-1098/2022-2 od 12. siječnja 2023.) tuženica dužna predati tužitelju u suposjed nekretnine na području k.o. L., pa tako i navedene kuće u kojoj su smješteni navedeni apartmani, da je tužitelj pokušavao ući u suposjed istih ali ga je u tome spriječila tuženica, te sadržaj navedenih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog suda drugog stupnja da tužitelju u ovom postupku pripada osnovano pravo zahtijevati od tuženice da mu ova naknadi korist koju je imala od uporabe njegovog suvlasničkog dijela na predmetnoj nekretnini prema mjerodavnoj odredbi čl. 1120.ZOO u vezi odredbe čl. 38. st. 2. ZV, pri čemu je neosnovano pozivanje tuženice na pravno shvaćanje izraženo u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 1981/2017-3 od 15. svibnja 2019. obzirom da je ono izraženo u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna i materijalno pravna utvrđenja – u okolnostima kada tužitelj reivendikacijskim zahtjevom nije zahtijevao predaju u posjed nekretnina ( čl. 161. ZV) za koje je zahtijevao naknadu svih koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja (čl. 165. st. 1. ZV), a o čemu u konkretnom slučaju nije riječ, budući ovom postupku prethodi i pravomoćna presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj: P-903/2021-28 od 20. srpnja 2022. ( Županijski sud u Bjelovaru Gž-1098/2022-2 od 12. siječnja 2023.) kojom se tuženici nalaže tužitelju predati u posjed, između ostalih, i predmetne nekretnine, radi čega je u ovom dijelu žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženice, kao žaliteljice sud prvog stupnja pravilno zaključuje i da je tuženica u utuženom razdoblju iznajmljivala predmetne apartmane u turističke svrhe budući takav zaključak suda prvog stupnja jasno proizlazi iz provedenih dokaza, napose iskaza samih stranaka u postupku i saslušanih svjedoka te dopisa Porezne uprave i Turističke zajednice Općine L. i Turističke zajednice grada R., pa je žalbu ove žaliteljice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

17. Sud prvog stupnja je i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, a suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, pravilno odlučio i o visini novčane tražbine tužitelja prihvaćajući pri tome kao uvjerljiv i stručan nalaz vještakinje S. R. kada je moguću zaradu - korist tuženice koju je mogla ostvariti iznajmljivanjem navedenih apartmana u turističke svrhe za utuženo razdoblje utvrdio primjenom cijene noćenja od 50,00 € po danu i kada je od ukupne moguće zarade za 2017 i 2018. oduzeo troškove koji su „teretili“ njihovo iznajmljivanje, dok za 2016. te troškove nije uzeo u obzir jer su oni predmetom spora koji se između stranaka u postupku vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru pod poslovnim brojem: P Ob- 20/2017, a za što je sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji svojim žalbama, pa je njihove žalbe, kao neosnovane valjalo odbiti i u ovom dijelu.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa), pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, pa je žalbu ovog žalitelja valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

19. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovane odbiti žalbe tužitelja i tuženice te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 20. svibanj 2024.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris