Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-1482/24-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Nediljki Radić, kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz P., B. P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženice Z. M. iz P., B. P., OIB: … (s boravištem u Saveznoj Republici Njemačkoj), radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj P-262/2018 od 26. ožujka 2024., dana 20. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-262/2018 od 26. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje o plaćanju sudske pristojbe poslovni broj P-262/2018 od 5. travnja 2023.
2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a drugostupanjski ne nalazi da bi sud prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka kao niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
6. U ovoj fazi postupka sporno je li sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18, dalje: ZS) tužitelj koji polovicu pristojbe iznosa ne plati u trenutku predaje podneska u obvezi platiti puni iznos pristojbe.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem poslovni broj P-262/2018 od 5. travnja 2023. tužitelj pozvan na plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u ukupnom iznosu od 191,19 Eur, te da je tužitelj protiv tog rješenja pravovremeno podnio prigovor koji je pobijanim rješenjem odbijen kao neosnovan, a da tužiteljica pristojbu nije platila u trenutku kada je žalbu predala sudu, a niti je kasnije platila.
8. Sud prvog stupnja je pozvao tužiteljicu na plaćanje sudske pristojbe koja je pravilno obračunata sukladno odredbama članka 4. točka 1. i članka 28. ZS-a.
9. Tužiteljica u žalbi ističe kako je pristojbu bila dužna platiti u iznosu od polovice određenog rješenjem te da je ista podmirena.
10. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZS-a koju je primijeniti u ovom predmetu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.
11. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbijanjem prigovora protiv rješenja poslovni broj P-262/2018 od 26. ožujka 2024. tužiteljici naloženo da plati sudsku pristojbu žalbe na presudu u iznosu od 191,19 Eur.
12. Jezičnim tumačenjem odredbe članka 7. stavak 1. ZS-a jasno proizlazi kako je pravo na umanjenje pristojbe obveze u visini od 50 % ima stranka koja pristojbenu obvezu plati u trenutku podnošenja elektroničkog podneska. Ne može se prihvatiti shvaćanje žaliteljice prema kojem je intencija zakonodavca da se pristojba za podneske podnesene u elektroničkom obliku uvijek plaća u polovici iznosa, a da bi se formulacija u "trenutak podnošenja podneska" odnosila na činjenicu nastanka obveze podnosioca.
13. Naime, trenutak dospijeća pristojbene obveze propisan je u članku 4. ZS-a pa je tako člankom 4. i točkom 1. ZS-a propisano kako obveza plaćanja sudske pristojbe za tužbu nastaje trenutkom njenog podnošenja. S druge strane zakonodavac po odredbi članka 7. stavak 1. ZS-a koristi formulaciju "pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa". Da je intencija zakonodavca bila da se za podneske u elektroničkom obliku uvijek plaća polovica iznosa, izostavio bi iz citirane odredbe dio "u trenutku njihova podnošenja". Također da je intencija zakonodavca bila s formulacijom "u trenutku njihova podnošenja", odrediti nastanak obveze plaćanja pristojbe (a što je već na jednak način i određeno odredbom članka 4. točka 1. ZS-a) tada bi umjesto izraza "plaća" koristio izraz "nastaje" kao što ga i koristi u članku 4. ZS-a. Prema odredbi članka 106a, ZPP-a podnesak se može podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, dok je stavkom 5. istog članka određeno kako su državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, te stečajni upravitelji, povjerenici te pravne osobe uvijek dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku.
14. Nadalje odredbom članka 12. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine", broj 5/20 i 139/21) propisano je kako u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku, odnosno zaprimanja sudskog pismena u sigurni elektronički poštanski pretinac za koji postoji obveza plaćanja sudskih pristojbi vanjski korisnik sustava je dužan bez odgode na plaćanje sudskih pristojbi skladno odredbama propisa koji propisuje visinu i način plaćanja sudskih pristojbi.
15. Stranka koja podnosi podnesak putem odvjetnika, sukladno odredbi članka 106a stavak 5. ZPP-a u obvezi je svoj podnesak podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. S druge strane, fizička osoba može birati hoće li podnesak podnijeti pisanim putem ili u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Upravo zbog postojanja mogućnosti stranke na podnošenje tužbe pisanim putem (jer se stranci ne može nametnuti obveza angažiranja odvjetnika) zakonodavac je predvidio benefici za stranku koja podnesak podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava. Pri tom nije otegotno obvezivanje ni stranke da u tom slučaju pristojbu u visini polovice iznosa plati odmah po podnošenju podneska. Naime, tužitelj je taj koji određuje vrijednost podneska, a koji je pristojbena osnovica. Nesporno je kako stranci koja žalbu podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, sustav generira podatke o tome tko je obveznik plaćanja pristojbe, IBAN primatelja, poziv na broj primatelja, nominalni iznos pristojbe, postotak oslobođenja po osnovi korištenja sustava, postotak oslobođenja po nekoj drugoj osnovi te iznos za plaćanje (obavijest o primitku podneska). Nadalje, u obavijesti o primitku elektroničkog podneska navodi se i koliki iznos pristojbe je plaćen, datum plaćanja te koliko je preostalo za platiti.
16. Slijedom navedenog proizlazi da bi smisao postojanja benefita u vidu plaćanja polovice iznosa pristojbe odmah po podnošenju podneska bio potaknuti stranke da plaćaju pristojbe odmah te da na taj način sudu olakšaju postupak evidencije naplaćenih i nenaplaćenih sudskih pristojbi.
17. Za navesti je da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. zauzet zaključak da u slučaju kada stranka da podnesak u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava i ne plati odmah pristojbu, u takvom slučaju mora platiti pristojbu u punom iznosu, a ne polovicu iznosa pristojbe.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 20. svibnja 2024.
Sutkinja:
Nediljka Radić, v. r.
