Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-60/2022-27.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužiteljice H.J., OIB , iz P., zastupane po punomoćniku B. B. odvjetniku iz Č., protiv tuženika A.B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB , zastupan po punomoćnicima iz OD Č. i Š. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 9. travnja 2024., u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, a u izočnosti tužitelja i tuženika, te objavljene presude 20. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e:

I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj: 146-415/2005 od 14.11.2005. godine solemniziranog po javnom bilježniku J. C. dana 14.11.2005. godine, poslovni broj OV-15999/05 u dijelu odredbe čl. 6. koji glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“

II Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj: 146-415/2005 od 14.11.2005. godine solemniziranog po javnom bilježniku Jasenki Crnčec dana 14.11.2005. godine, poslovni broj OV-15999/05 u dijelu odredbe čl. 4. koji glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti 119,64 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. d.d na dan plaćanja.“ III Nalaže se tuženiku A.B. d.d., OIB: u roku od 15 dana isplatiti tužitelju H.J., OIB iznos od 581,76 EUR / 4.383,03 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, od 04. ožujka 20011. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine, a od a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana na iznose:

iznos 35,00 EUR / 263,46 kuna od 04. ožujak 2011.

iznos 11,15 EUR / 84,04 kuna od 06. svibanj 2011.

iznos 60,05 EUR / 452,47 kuna od 10. svibanj 2011.

iznos 4,97 EUR / 37,46 kuna od 11. svibanj 2011.

iznos 10,38 EUR / 78,23 kuna od 31. svibanj 2011.

iznos 21,08 EUR / 158,84 kuna od 09. studeni 2011.

iznos 21,70 EUR / 163,48 kuna od 07. prosinac 2011.

iznos 166,59 EUR / 1.255,16 kuna od 22. veljača 2012.

iznos 1,31 EUR / 9,86 kuna od 02. ožujak 2012.

iznos 26,37 EUR / 198,71 kuna od 09. ožujak 2012.

iznos 24,95 EUR / 187,97 kuna od 31. ožujak 2012.

iznos 5,32 EUR / 40,07 kuna od 30. travanj 2012.

iznos 15,82 EUR / 119,28 kuna od 05. lipanj 2012.

iznos 12,15 EUR / 91,52 kuna od 11. srpanj 2012.

iznos 15,24 EUR / 114,80 kuna od 09. kolovoz 2012.

iznos 24,28 EUR / 182,90 kuna od 04. rujan 2012.

iznos 23,42 EUR / 176,45 kuna od 02. listopad 2012.

iznos 24,37 EUR / 183,60 kuna od 06. studeni 2012.

iznos 52,96 EUR / 399,03 kuna od 12. studeni 2012.

iznos 24,52 EUR / 184,76 kuna od 05. prosinac 2012.

iznos 0,12 EUR / 0,94 kuna od 06. studeni 2012.

IV Nalaže se tuženiku A.B., Zagreb, OIB: da tužitelju H.J., OIB naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.697,40 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužiteljice iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 146-415/2005 od 14.11.2005., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 7.800,00 CHF.

2.U postupku dokazivanja, a imajući u vidu prigovore tuženika tijekom postupka, a poglavito prigovor tuženika da je tužitelj utužio pogrešnom premisom, sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, otplatne liste, te odredio vještačenje na prijepornu okolnost po vještaku Slađani Srnec, koja je i saslušana, dok drugi dokazi nisu provedeni, jer stranke nisu predložile okolnosno uvjerljive razloge za provođenje personalnih dokaza, a s obzirom na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari.

3.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa.

4.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova koji se nalaze u spisu, pa tako i npr. Gž- 2614/19 od 23. veljače 2021. koji identični stav kao i ovaj sud zauzima Županijski sud u Rijeci.

5.Tužitelj je predložio da sud usvoji tužbeni zahtjev radi vraćanja stečenog bez osnove. O istome je već zauzeta sudska praksa kako slijedi.

6.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

8.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

9.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

10.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 18. veljače 2022., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.

11.Slijedom utvrđenog valjalo je dosuditi kao u točci I i II izreke.

12.Odlučujući o zahtjevu tužiteljice iz točke III izreke, a to je da li postoji pretpata tužitelja, određeno je vještačenje po vještaku Slađani Srnec, koja je ispitana na ročištu.

13.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Slađane Srnec, proizlazi da prema Metodologiji i izračunu koji je detaljno prikazan u Tablicama 2, 3 i 4 te zaključku, proizlazi da razlika više plaćenog iznosa od strane tužitelja iznosi upravo utuženih 581,76 EUR, što je pretplata dakle, po osnovi promjene tečajne valute vezane u CHF. Naime, za utvrđivanje razlike između anuiteta obračunatog po početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi primijenjenima na kredit i izvršenih uplata protuvrijednosti u kunama, da je koristila slijedeću metodologiju - kao početni tečaj uzet je tečaj za 1 CHF 4,774318 kn na dan 14.11. 2005., te je vještak utvrdio da je tužitelj preplatio utuženi iznos, a kao što je navedeno u mišljenju vještaka sa strane 290 spisa, jer je tužiteljeva redovna kamatna stopa iznosila 7,50 % godišnje na rok otplate 84 mjeseci, a što je sve detaljno elaborirano u Tablici 4 nalaza i mišljenja sa strane 303 spisa.

14.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude, dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te je utuženi iznos u kunama u izreci prikazan i u eurima, te je stoga i prigovor preinake neosnovan, jer je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev suglasno nalazu i mišljenju vještaka.

15.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr. 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, sastav 5 obrazloženih podnesaka, zastupanje na tri ročišta, svaka radnja 100,00 eura, sastav dva podneska Tbr. 8,4 OT, te pristup na ročište za objavu presude, svaka radnja 50,00 eura, PDV, predujam za vještačenje 331,81 euro i sudska pristojba na tužbu i presudu 53,09 eura.

Čakovec, 20. svibnja 2024.

Sudac:

Hrvoje Novak

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. punomoćnik tužiteljice B.B., odvjetnik

2. punomoćnik tuženika OD Č. i Š.