REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-133/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. S. iz K., B. i H., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica B. M. M., radi razmjernog dijela starosne mirovine, 20. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/22-03/03199701412, URBROJ: 341-99-06/2-22-001840 od 28. studenog 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Klasa: UP/I 140-02/19-3/03199701412, URBROJ: 341-25-06/2-19- 140733 od 2. veljače 2022. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 140-02/22-03/03199701412, URBROJ: 341-99-06/2-22- 001840 od 28. studenog 2022., odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Klasa: UP/I 140-02/19- 3/03199701412, URBROJ: 341-25-06/2-19-140733 od 2. veljače 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju je priznato počevši od 16.3.2015. pravo na razmjerni dio prijevremene starosne mirovine na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u mjesečnoj svoti od 308,81 kn u koju je uračunat u dodatak na mirovinu, s tim da su daljnja usklađivanja mirovine vidljiva u prilogu "PREGLED USKLAĐIVANJA MIROVINE". Istim rješenjem određeno je da isplata mirovine pripada korisniku od 16.3.2015., a isplaćivat će je Hrvatski zavod za mirovinskog osiguranje na teret sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj navodi da je u istoj pravnoj stvari tuženik dva puta usvajao njegove žalbe i poništavao prvostupanjska rješenja te da je u istima dao upute što treba urediti u ponovnom postupku, odnosno ukazao na propuste koji su počinjeni prilikom donošenja rješenja na koja se žalio tj. svaki put je potvrdio da prvostupanjsko tijelo nije potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje jer prilikom donošenja tih rješenja, odnosno prilikom izračuna mirovine nisu uzete u obzir visine plaće ostvarene u periodu od 01.01.1975. – 01.10.1977. godine. Smatra nevažnom činjenicu da upravna tijela navodno nisu mogla utvrdili podatke o visini plaće u spornom periodu, jer ih nisu mogli pribaviti zbog otuđene dokumentacije poduzeća T. iz Z., jer je tome kontradiktoran stav tuženika u osporenom rješenju "…napominje žalitelju da su mu u izračun razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine obračunate i godine za koje nema plaće." Ističe kako su upravna tijela mogla potpuno i pravilno utvrditi visinu primanja po osnovi plaće koje je ostvarivao u spornom periodu (01.01.1975.-30.09.1976.), jer mu je prema rješenju Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske – Podružnica Z. broj UP/1- 14226/75 IN 506265/RZ od 9.1.1976. godine plaću za sporni period isplaćivala zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, te su tu visinu plaće mogli utvrditi u potpunom i točnom iznosu, a ne tražiti podatke od poduzeta GP T. O. G. u kojoj je ranije radio. Naime, navedenim rješenjem zbog nastale invalidnosti – gubitka sposobnosti za rad na svojem poslu počevši od 1.9.1975. priznato mu je pravo na profesionalnu rehabilitaciju radi osposobljavanja za rad na poslu obračunskog radnika uz puno radno vrijeme uz priznavanje prava na naknadu osobnog dohotka koji je padao na teret Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske. Tužitelj ističe da su tuženik, a i prvostupanjsko tijelo mogli potpuno i pravilno utvrditi visinu primanja po osnovu plaća koju je ostvarivao u spornom periodu od 10.10.1976. do 30.9.1977 jer je OOUR G. Z., (u kojem je radio u spornom periodu) prilikom vršenja odjave osiguranja i invalidsko-zdravstvenog osiguranja od 01.10.1977. (br. 48778) od 3.10.1977.) u prilogu dopisa od 12.6.1980. SIZU mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, dostavio primanja u vremenu od 1.10.1976. do 1.10.1977. godine.

Smatra povrijeđenim i odredbe postupka jer mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u bitnom ponavlja navode koje je iznio u žalbi protiv rješenja Područne službe u Z. broj: 771542 od 2.2.2022., tj. da pri izračunu mirovine nije cijenjena visina plaće koju je ostvario u razdoblju od 1.1.1975. do 1.10.1977. iako dokazi prileže u spisu. Smatra da tužba nije osnovana jer je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

Tuženik nadalje ističe da rješenjem Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Podružnice Z., broj: UP/I-14226/75 IN 506265/RZ od 9.1.1976. tužitelju je zbog nastale invalidnosti uslijed gubitka sposobnosti za rad na svojemu poslu, počevši od 1.9.1975. godine, priznato pravo na profesionalnu rehabilitaciju radi osposobljavanja za rad na poslu obračunski radnik na puno radno vrijeme sa pravom na naknadu osobnog dohotka počevši od 1.12.1975. godine tj. za vrijeme vršenja profesionalne rehabilitacije. Tuženik navodi da nakon profesionalne rehabilitacije, tj. od 1.10.1976. tužitelj radio na poslovima i radnim zadacima skladištara sve do 1.10.1977. kada mu je prestao radni odnos, a dopisom od 15.1.2018. godine poduzeće „T.“ iz Z. potvrđuje da ne posjeduju podatke o plaći za 1975., 1976. i 1977. godinu zbog otuđenja dokumentacije. Nadalje navodi da je dana 18.12.2020. zaprimljen u Područnoj službi u Z. dopis Državnog arhiva u Z. K.: 034- 04/20-01/3481, Urbroj: 251-23-05-20-02 od 16.12.2020., kojim obavještavaju ovaj Zavod da kod njih nije pohranjena dokumentacija poslodavca T. O. B., a prema potvrdi Odsjeka za kontrolu podataka iz mirovinskog osiguranja, Područne službe u Z. od 11.2.2021., dokumentacija nije pohranjena kod stečajnog upravitelja, poduzeća T. d.d., u Državnom arhivu kao ni u arhivu Gradskog ureda za opću upravu. Tuženik citira članak 110. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) te članak 122. stavak 2. ZOMO, dodaje da su na temelju podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji, u postupku obračuna visine mirovine, prema članku 81. do 84. ZOMO, utvrđeni prosječni vrijednosni bodovi 0,8306 ostvareni u razdoblju od 1972. do 1982. godine. Prema članku 81. stavku 6. ZOMO je određeno da se za razdoblja mirovinskog staža navršenog do 31. prosinca 1969. uzimaju prosječni vrijednosni bodovi. Prosječni vrijednosni bodovi se uzimaju i za razdoblja mirovinskog staža navršenog od 1. siječnja 1970. u kojima nije ostvarena plaća, odnosno osnovica osiguranja ili ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja, kao i za razdoblja u kojima su osiguranici dok su imali status prognanika imali pravo na minimalnu plaću te su tužitelju za izračun razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine obračunate i godine za koje nema podataka o plaći.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS) sud je 8. ožujka i 17. svibnja 2024. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, te je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Postupajući po raspravnom rješenju suda od 8. ožujka 2024. godine kojim je zatraženo dostaviti očitovanje o utjecaju rješenja od 9. siječnja 1976. (Zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Podružnica Z., Broj. UP/I- 14226/75 IN 506265/RZ), te očitovanje vezano za ranije dostavljene podatke o primanjima tužitelja dopisom od 12. lipnja 1980. (od poduzeća „G.“, Z., SIZ-u mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske) za razdoblje od 01.10.1987. do 01.10.1977., tuženik je dostavio očitovanje Odjela za žalbe i upravne sporove, od 11. travnja 2024. u kojemu se iznosi detaljna kronologija i obrazloženje vezano za izračun visine mirovine za sporna razdoblja te iznosi zaključak o djelomičnoj osnovanosti tužbenih navoda kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te izračun visine mirovine, iz razloga navedenih u tom podnesku.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući odredbe na koje se pozivaju upravna tijela u svojim odlukama, a imajući u vidu očitovanje tuženika u podnesku od 12. travnja 2024. te sadržaj očitovanja opunomoćenice tuženika na raspravi zaključenoj dana 17. svibnja 2024. godine u kojemu se navodi da su u postupku koji je prethodio ovom sporu učinjene nepravilnost koje utječu na pravilnost parametara koji su odlučni za visinu mirovine, te prijedlog tuženika da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak radi postupanja prvostupanjskog tijela u skladu sa očitovanjem od 12. travnja 202., sud je prihvatio osnovanima navode tužbe.

11. Tužitelj je tužbom zahtijevao poništavanje osporenog i prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Tuženik je na raspravi predložio da sud iz razloga navedenih u podnesku od 12. travnja 2022. godine poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

Iz navedenog proizlazi, iako tuženik izričito ne navodi, da se u konkretnom predmetu radi o priznanju tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 42. stavka 1. ZUS-a. Tim je člankom propisano je da ako tuženik u odgovoru na tužbu ili tijekom spora prizna tužbeni zahtjev u cijelosti, sud će presudom riješiti spor.

13. Navod tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku jer nije saslušan, sud nije prihvatio osnovanima. Naime, saslušanje stranke jedan je od dokaza propisanih Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.). U skladu s odredbom članka 8. ZUP-a u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

Prema članku 9. ZUP-a službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar (stavak 1.). Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (stavak 2.).

Primjenjujući citirane odredbe, budući da su u postupku sporne visine plaća/naknada koje je tužitelj u predmetnom razdoblju od 01.01.1975. do 01.10.1977. godine ostvarivao, odlukom javnopravnog tijela da dokazni postupak provede na način kako je to učinjeno u postupku, a bez saslušanja tužitelja kao stranke, nije povreda pravila postupka, jer je odluka o tome koje dokaze treba izvesti i kojim dokazima se koja sporna činjenica može ili treba utvrditi na službenoj osobi u javnopravnom tijelu.

14. Imajući u vidu način na koji je riješena ova upravna stvar, ostali pojedinačni tužbeni navodi posebno se ne obrazlažu, a cijene se osnovanima u dijelu u kojemu se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a onda i primjena materijalnog prava.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a, u vezi sa člankom 42. stavkom 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

Naime, radi se o takvoj upravnoj stvari u kojoj je potrebno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela radi pravilnog utvrđivanja svih činjenica koje su relevantne i koje su od utjecaja na visinu mirovine tužitelja, sve kako je navedeno u očitovanju tuženika od 12. travnja 2022. godine.

U postupku nakon ove presude prvostupanjsko će tijelo donijeti novo rješenje nakon što pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, a novu odluku potrebno je obrazložiti u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. ZUP-a.

U Zagrebu 20. svibnja 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 66.a ZUS-a).