1             

Poslovni broj: 19 P-414/2023-5

              Poslovni broj: 19 P-414/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E 

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice M.Z. iz L., OIB:…, zastupane po punomoćniku B. Č. odvjetniku iz K., protiv tužene E.&S. bank d.d. R., OIB:…, zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku iz O. d. M., K. & P. iz Z. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 8. prosinca 2023.,

r i j e š i o    j e

              Odbija se prigovor tuženika E.&S. bank d.d. R. OIB:…, kojim se prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u K. kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12. lipnja 2023. ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u Ugovoru o kreditu broj … od 23. svibnja 2006. (dalje u tekstu Ugovor), te radi isplate iznosa od 2.500,00 eura s osnova stečenog bez osnove zbog ništetnosti navedenih odredaba Ugovora. 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici budući da je člankom 16. Ugovora o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke tj. tuženika, a to je Rijeka.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Člankom 70. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da se stranke, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano da sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti potpisan po tužitelju, kao korisniku kredita, i da je člankom 16. navedenog Ugovora u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

6. Međutim, prema stajalištu ovog suda navedena ugovorna odredba je nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

7. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. - dalje u tekstu: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka zakona propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je samim zakonom i to na način da je sukladno članku 87. stavku 1. ZZP-a određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

8. Radi utvrđenja jesu li tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o odredbi čl. 16. Ugovora o kreditu te radi utvrđenja konkretnih učinaka odredbe članka 16. Ugovora o kreditu na tužitelja, kao potrošača, na ročištu održanom 6. prosinca 2023. izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice koja je u svom iskazu navela da je tekst Ugovora o kreditu pripremila banka te da ga je tužiteljica prihvatila i potpisala kako je bio pripremljen, a nije pokušala pregovarati o pojedinim odredbama ili ih mijenjati jer nije znala da to može. Navodi da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije zamijetila odredbu o mjesnoj nadležnosti, a da do nedavno nije niti bila svjesna da je sjedište tuženika u R.. Navodi da je Ugovor o kreditu sklopila u K., sve je dogovorila u poslovnici tuženika u K., te da bi joj eventualno vođenje postupka u R. predstavljalo veliki problem, ne toliko financijski, već zbog toga što je invalid trećeg stupnja, teško se kreće, potrebna joj je pomoć drugih osoba i za običan odlazak kod doktora, pa je sigurna da put u R. ne bi mogla niti podnijeti. Navodi da prilikom potpisa Ugovora isti nije detaljno čitala već je pročitala samo prvu stranicu na kojoj su najbitnije informacije, a niti bilježnik prilikom solemnizacije nije čitao cijeli ugovor već joj je samo iznio bitne dijelove.

9. Temeljem iskaza tužiteljice, kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti, budući da je tužiteljica iskazivala životno i uvjerljivo, utvrđeno je da Ugovor o kreditu u cijelosti pripremio tuženik, te da je tužiteljica unaprijed pripremljeni tekst Ugovora o kreditu samo potpisala, a da nije pokušala pregovarati o pojedinim odredbama ili ih mijenjati jer nije znala da to može. Utvrđeno je da je tužiteljica invalid trećeg stupnja, teško se kreće, što je bilo vidljivo i prilikom saslušanja tužiteljice na ročištu, a potrebna joj je pomoć drugih osoba i za odlazak kod doktora, pa stoga put u Rijeku ne bi mogla niti podnijeti.

10. Slijedom navedenog temeljem iskaza tužiteljice utvrđeno je da o odredbi čl. 16. Ugovora o kreditu tužiteljica i tuženik nisu pojedinačno pregovarali. Pri tom valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije tvrdio, niti je u smislu čl. 81. st. 4. ZZP dokazao, da se je o odredbi članka 16. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo.

11.  Odredba članka 16. Ugovora o kreditu po mišljenju ovog suda uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer bi radi ostvarenja svojih prava putem sudskog postupka tužiteljica bila u obvezi putovati u R., a što bi s obzirom na njezino prebivalište u L., osim neravnoteže u smislu utrošenog vremena, između stranaka uzrokovalo i značajnu financijsku neravnotežu imajući na umu trošak putovanja tužitelja iz mjesta stanovanja u R. i natrag, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u R. Međutim upravo duljina puta između L.i R.predstavlja okolnost koja bi mogla odvratiti tužiteljicu od ostvarenja zaštite svojih prava putem suda i to iz razloga jer tužiteljica zbog svoje invalidnosti i bolesti teško može putovanje u R. radi davanja iskaza pred tim sudom. Stoga, kako je utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba nepoštena, ona je prema čl. 87. st. 1. ZZP-a i ništetna.

12. Kako je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna za postupanje u ovom predmetu je, osim općemjesno nadležnog suda prema sjedištu tuženika, temeljem odredbe čl. 59. ZPP-a nadležan i Općinski sud u K. budući da je Ugovor o kreditu u ime tuženika sklopljen po djelatnicima njegove podružnice u K.. Stoga je tužitelj imao pravo podnošenjem tužbe Općinskom sudu u K. izabrati nadležnost tog suda.

13. Budući da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 8. prosinca 2023.

   Sudac

   Jerko Bogdanić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi kod ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik B.Č. K.
2. Odvjetnik D. M. Z.