Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-105/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. P. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. C. B., odvjetnici u V., protiv ovršenice M. L. (ranije D. M.) iz E., S. R. Nj., OIB:…, zastupane po punomoćniku S. Š., odvjetniku u V., radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini ovršenice, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-114/2019-14 od 27. listopada 2023., dana 20. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-114/2019-14 od 27. listopada 2023.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.379,85 eura / 33.000,00 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. svibnja 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. lipnja 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. srpnja 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. kolovoza 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. rujna 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. listopada 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. studenoga 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. prosinca 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. siječnja 2004. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. veljače 2004. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. ožujka 2004. do isplate, b) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.131,13 eura / 8.522,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2009. do isplate,

c) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 152,96 eura / 1.152,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2023. do isplate,

d) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se provedba zabilježbe ovrhe odnosi na naplatu tražbina navedenih u točki I./a), točki I./b) izreke i točki I./c) izreke ovog rješenja,

e) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je ovršenici naloženo da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 152,96 eura / 1.152,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2023. do isplate.

II. Uvažava se djelomično žalba ovršenice, preinačava se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-114/2019-14 od 27. listopada 2023. a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.379,85 eura / 33.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. svibnja 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. lipnja 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. srpnja 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. kolovoza 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. rujna 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. listopada 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. studenoga 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. prosinca 2003. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. siječnja 2004. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. veljače 2004. do isplate,

- na iznos od 398,17 eura / 3.000,00 kuna od 1. ožujka 2004. do isplate, b) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 1.131,13 eura / 8.522,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2009. do isplate,

c) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je ovrha određena radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 152,96 eura / 1.152,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2023. do isplate,

d) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem se ista odnosi na naplatu tražbina navedenih u točki II./a), točki II./b) izreke i točki II./c) izreke ovog rješenja, e) u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je ovršenici naloženo da ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 152,96 eura / 1.152,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2023. do isplate, te se u tom dijelu prijedlog za ovrhu i zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka odbijaju.

III. Nalaže se ovrhovoditelju da u roku od 15 dana ovršenici nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja određena je radi naplate novčane tražbine u iznosu od 8.759,71 eura / 66.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog i ovršnog postupka, ovrha na nekretnini ovršenice.

2. Protiv rješenja žalbu je podnijela ovršenica, kako iz sadržaja žalbe proizlazi, iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak, odnosno podredno, isto preinačiti i prijedlog za ovrhu odbiti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja u prvostupanjskom postupku nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka.

5. Pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja je donio na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Vukovaru posl. broj P-2624/08-76 od 26. studenog 2008. Navedena presuda, sukladno čl. 23. toč. 1. OZ, predstavlja valjanu ovršnu ispravu, te je sud prvog stupnja na temelju iste osnovano donio rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 22. OZ.

6. Međutim, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 22. OZ kada je protiv ovršenice odredio ovrhu radi naplate cjelokupne tražbine s osnove glavnice od 8.759,71 eura / 66.000,00 kuna i troškova parničnog postupka u iznosu od 2.262,26 eura / 17.045,00 kn. Naime, kako je ovaj žalbeni sud sudu prvog stupnja već ranije ukazao ukidnim rješenjem ovog suda posl. broj Gž Ovr-1579/2019 od 4. rujna 2019. predmetnom presudom nije samo ovršenici naloženo da ovrhovoditelju isplati navedenu tražbinu, već je to naloženo i Ž. M. Dakle, dužnik u obveznopravnom odnosu nije samo ovršenica, već je to i Ž. M.. Pritom iz ovršne isprave ne proizlazi da bi se radilo o solidarnoj obvezi dužnika (ovršenice i Ž. M.), već proizlazi da se radi o djeljivoj obvezi, pa je u tom slučaju mjerodavna odredba čl. 41. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) koja propisuje da se dug kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga.

7. Dakle, temeljem ovršne isprave ovrhovoditelj nema osnove ovrhom naplaćivati cjelokupni iznos glavnice od 8.759,71 eura / 66.000,00 kuna i troškova parničnog postupka u iznosu od 2.262,26 eura / 17.045,00 kn, već polovicu tih iznosa. Stoga prijedlog za ovrhu nije u cijelosti osnovan, već je osnovan djelomično i to u odnosu na naplatu iznosa glavnice od 4.379,85 eura / 33.000,00 kuna i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.131,13 eura / 8.522,50 kuna, a u odnosu na naplatu iznosa u toj istoj visini prijedlog za ovrhu je neosnovan jer u tom dijelu u odnosu na ovršenicu ovrhovoditelj ne raspolaže ovršnom ispravom.

8. Ovršenica žalbom pobija rješenje o ovrsi ističući da je sud prvog stupnja ovrhu odredio protivno odredbama čl. 6. i čl. 80.b st. 2. i 3. OZ, te da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje. Međutim, takvi žalbeni navodi ovršenice su neosnovani, jer je u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe čl. 6. OZ i čl. 80.b. st. 2. i 3. OZ. 9. Sud prvog stupnja je naime u prvostupanjskom postupku utvrdio da u nekretnini koja je predmet ovrhe ovršenica ne stanuje s obzirom da joj je prebivalište u Nj.. Također, utvrdio je da ovrhovoditelj starije životne dobi i slabijeg zdravstvenog stanja s ispod prosječnim mjesečnim primanjima. Kada se uz navedeno uzme u obzir da ovršenica dug niti djelomično nije podmirila od 2009. (računajući od pravomoćnosti presude) odnosno od 2003. godine (računajući od dospjelosti tražbine), da iz obračuna kamata kojeg je priložio ovrhovoditelj (list 45 spisa) proizlazi da je iznos zateznih kamata sada znatno veći od same glavnice, te da je ovrhovoditelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu pokušao tražbinu neuspješno naplatiti ovrhom na novčanim sredstvima po računima ovršenice što proizlazi iz obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje (list 9 spisa), tada je pravilna ocjena suda da određivanjem ovrhe na nekretnini ovršenice neće biti narušena pravilna ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa ovršenice.

10. Ovršenica u žalbi navodi da se ovrhovoditelj nije pokušao naplatiti na drugim sredstvima i predmetima ovrhe. Međutim, ovršenica gubi iz vida da tražbinu ovrhovoditelja nije podmirila, računajući trenutak dospjelosti iste, u razdoblju duljem od dvadeset godina. Osim toga, ovrhovoditelj je pokušao neuspješno naplatiti tražbinu ovrhom na računima ovršenice o čemu je dostavio i dokaz, pa stoga imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja posebice duljinu razdoblja u kojem tražbina ovrhovoditelja nije podmirena, nije bilo osnove, niti potrebe da ovrhovoditelj prije pokretanja ovrhe na nekretnini ovršenice pokuša ovrhu provoditi na drugoj imovini ovršenice (pokretninama ili računima kako to sugerira ovršenica u žalbi) u R. Nj. koju ovršenica i ne tvrdi da je ima.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi ovršenice da je vrijednost nekretnine na kojoj je predložena ovrha nerazmjerno veća od tražbine ovrhovoditelja. Naime, okolnost da li je vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine je samo jedan od elemenata koji se uzimaju u obzir prilikom odlučivanja da li je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i ovrhovoditelja. U ovom konkretnom slučaju, ostale okolnosti slučaja (duljina razdoblja nepodmirivanja tražbine, imovno i zdravstveno stanje ovrhovoditelja, visina tražbine kada se uzme u obzir duljina tijeka zateznih kamata, niti djelomično podmirivanje tražbine u razdoblju od preko 20 godina od dospjelosti iste) opravdavaju određivanje ovrhe na nekretnini ovršenice kao jedine imovine za koju je do sada utvrđeno da je ovršenica ima. Ovršenica u konkretnom slučaju tražbinu ovrhovoditelja nije podmirila niti djelomično u jednom duljem vremenskom razdoblju, pa se stoga ne može s uspjehom protiviti ovrsi na nekretnini tvrdeći da je vrijednost nekretnine višestruko veća od tražbine ovrhovoditelja, što uzgred za sada i nije utvrđeno u postupku, i da je određivanjem ovrhe narušena pravična ravnoteža i njezino dostojanstvo.

12. Dakle, prijedlog za ovrhu je osnovan u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate iznosa glavnice od 4.379,85 eura / 33.000,00 kuna i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.131,13 eura / 8.522,50 kuna, pa je stoga u tom dijelu temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, valjalo žalbu ovršenice odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi suda prvog stupnja.

13. S druge strane, za te iste iznose koji predstavljaju polovicu tražbine dosuđene ovršnom ispravom, prijedlog za ovrhu je neosnovan, pa je u tom dijelu, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, valjalo djelomično uvažiti žalbu ovršenice, preinačiti pobijano rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbiti.

14. Također,i odnosu na odluku o troškovima ovršnog postupka sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditeljici dosudio cjelokupne troškove ovršnog postupka u iznosu od 305,93 eura / 2.305,00 kuna. Naime, kako je ovrhovoditelj s prijedlogom za ovrhu uspio u omjeru od 50 %, to je i odluku o troškovima ovršnog postupka valjalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ potvrditi za iznos troškova od 152,96 eura / 1.152,50 kuna, te za taj iznos temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ istu preinačiti i u tom dijelu zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka odbiti.

15. S obzirom da je ovršenica djelomično uspjela sa žalbom, ovršenici su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 13.1. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 50,00 eura, sveukupno iznosi 250,00 eura. Međutim, kako je ovršenica u omjeru od 50 % uspjela s žalbom, valjalo joj je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eura (50 % od priznatih 250,00 eura).

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. svibnja 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.