Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1656/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza smrti M. I. V., pok. A., rođenog … 1916., a umrlog … 2008., odlučujući o žalbi nasljednika J. V. iz P., OIB:… te o žalbi nasljednika N. V. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u S., protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-3878/2023-11 od 11. siječnja 2024., 20. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalba nasljednika J. V. i žalba nasljednika N. V., kao neosnovane i potvrđuje rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O- 3878/2023-11 od 11. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je sljedeće rješenje:

" Iza pok. M. I. V., pok. A., rođenog … 1916., a umrlog … 2008.,

I Utvrđuje se da se ostavina ostavitelja sastoji od:

NEKRETNINA:

- Suvlasnički dio od 18/576 dijela kat. čest. 2409/2, suvlasnički dio od 2/64 dijela čest. zem. 1773/1, -/2, -/3, 13, 35, 82, 94, 98, 121, 126, 141, 145, 149, 285, 327, 380, 398, 525, 526, 594, 894, 940/1, -/2, 2205, 2611, 2430, 2657, 2460, 2475, 1743, 2112, 2161,

i suvlasnički dio od 18/576 dijela kat. čest. 2626/1, sve K.O. G. S. (temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj P-1762/17 od 8. prosinca 2017. godine).

- Suvlasnički dio od 464/2304 dijela kat. čest. 2409/2, čest. zem. 1773/1, -/2, -/3, 13, 35, 82, 94, 121, 126, 141, 145, 149, 285, 327, 380, 398, 525, 526, 594, 940/1, -/2, 2205, 2611, 2430, 2657, 2460, 2475, 1743, 2112, 2161, kat. čest. 2626/1, sve K.O. G. S. (temeljem presude Općinskog suda u Splitu broj P-1189/21 od 28. svibnja 2021. godine).

II. Njegovim nasljednicima proglašavaju se temeljem zakona, i to:

1. K. S., OIB…, iz S., zastupana po pun. A. K., odvj. u S, nećakinja ostavitelja, za 4/12 dijela.

2. M. V., pok. M., OIB…, iz S, zastupan po pun. A. K., odvj. u S., pranećak ostavitelja, za 4/12 dijela.

3. N. V., OIB…, iz S., zastupan po pun. D. K., odvj. u S., brat ostavitelja, za 2/12 dijela.

4. J. V., OIB…, iz P., nećak ostavitelja, za 2/12 dijela.

III. Općinski sud u Splitu, zemljišnoknjižni odjel S., Državna geodetska uprava, Područni Ured za katastar S., po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, te po sređenju zk stanja izvršit će uknjižbu prava vlasništva nekretnina navedenih u izreci pod toč. I. rješenja na nasljednike u razmjeru kako je to navedeno pod toč. II. izreke rješenja.".

2. Protiv navedenog rješenja žali se nasljednik J. V. (dvije žalbe), nećak ostavitelja, ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19-dalje ZN) i bez određenog prijedloga sadržaja drugostupanjske odluke.

3. Protiv navedenog rješenja žali se i nasljednik N. V., brat ostavitelja, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalbe oba nasljednika nisu osnovane.

5. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da su na nasljedstvo iza smrti M. I. V., pok. A., kao ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, niti djece, pozvani kao nasljednici drugog nasljednog reda, njegov brat po majci, N. V. te preostali potomci ranije umrlih roditelja ostavitelja, i to nećakinja K. S. i nećak M. V., oboje djeca ranije umrlog brata ostavitelja, M. V., umrlog prije ostavitelja (1945.) te nećak J. V., sin ranije umrlog brata po majci, A. V., umrlog prije ostavitelja (1984.), koji nasljednici su dali nasljedničke izjave na način da su se prihvatili nasljedstva temeljem zakona (K. S. i J. V., na ročištu 12. listopada 2023., list 88 spisa, te N. V., na ročištu 30. studenog 2023., list 117 spisa), s time da je tijekom ostavinskog postupka umro nećak M. V. kojeg je u cijelosti naslijedio njegov sin M. V., koji je također dao nasljedničku izjavu na način da se prihvatio svog zakonskog nasljednog dijela (ročište 12. listopada 2023., list 88 spisa).

6. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi i to da je predmetni ostavinski postupak bio u prekidu temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj 0-1006/2006 od 23. veljače 2007. (list 15 spisa), kojim su nasljednici K. S. i M. V., upućeni na pokretanje parnice protiv preostalih nasljednika N. V. i J. V., radi utvrđivanja ostavinske imovine, koji postupak je nastavljen rješenjem istoga suda poslovni broj 0- 1006/2006 od 13. travnja 2023. (list 76 spisa), nakon donošenja pravomoćne presude istoga suda poslovni broj P-1762/2017 od 8. prosinca 2017. kojom je utvrđeno da u ostavinsku imovinu ostavitelja M. V. ulazi suvlasnički dio od 18/576 dijela kat. čest. 2409/2, suvlasnički dio od 2/64 dijela čest.zem. 1773, 13, 35, 82, 94, 98, 121, 126, 141, 145, 149, 285, 327, 380, 398, 525, 526, 594, 894, 940/1, -/2, 2205, 2611, 2430, 2657, 2460, 2475, 1743, 2112, 2161, i suvlasnički dio od 18/576 dijela kat. čest. 2626/1, sve K.O. G. S. (list 29-43 spisa) te nakon donošenja pravomoćne presude istoga suda poslovni broj P-1189/2021-3 od 28. svibnja 2021. kojom je utvrđeno da u ostavinsku imovinu ostavitelja M. V. ulazi suvlasnički dio od 464/2304 dijela kat. čest. 2409/2, čest. zem. 1773, 13, 35, 82, 94, 121, 126, 141, 145, 149, 285, 327, 380, 398, 525, 526, 594, 940/1, -/2, 2205, 2611, 2430, 2657, 2460, 2475, 1743, 2112, 2161, kat. čest. 2626/1, sve K.O. G. S. (list 45-65 spisa).

7. Utvrdivši ostavinsku imovinu iza smrti M. V. (temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1762/2017 od 8. prosinca 2017. i pravomoćne presude istoga suda poslovni broj P-1189/2021-3 od 28. svibnja 2021.) te utvrdivši rodoslovlje prema kojem su na nasljedstvo pozvani zakonski nasljednici drugog nasljednog reda, uz ostaviteljevog brata, ostaviteljevi nećaci i pranećaci ostavitelja koji su dali nasljedničke izjave (utvrdivši da su roditelji ostavitelja A. V. i K. V., umrli prije ostavitelja, da je u njihovom braku rođeno dvoje djece i to ostavitelj M. i njegov brat M. V.², da je brat ostavitelja, M. V.², umro prije ostavitelja, s time da je isti iza sebe ostavio dvoje djece, K. S. i M. V., da je M. V. preminuo tijekom ovog postupka, pa je na nasljeđivanje pozvan njegov sin M. V.², pranećak ostavitelja, da je nakon smrti oca ostavitelja, Ante Vidana, majka ostavitelja, K. V., zaključila brak s J.

V., u kojem braku je rođeno troje djece, A., N. i A. V., da A. V. nije bila udana i nije imala djece, a ista je umrla prije ostavitelja, s time da je prije ostavitelja umro i A. V. kojeg je naslijedio njegov sin J. V., nećak ostavitelja, dok je N. V., živući brat ostavitelja), prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 12. ZN-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja, raspoređujući nasljednicima (u skladu s nasljedničkim izjavama nasljednika), tako utvrđenu ostavinsku imovinu, uz obrazloženje da su oba roditelja ostavitelja umrla prije ostavitelja, pa da 1⁄2 ostavine koja bi pripala ostaviteljevom pok. ocu A. V., nasljeđuju njegovi potomci, K. S., nećakinja ostavitelja i M. V.², pranećak ostavitelja, svaki za po 1⁄2 dijela, a da drugu polovicu ostavine koja bi pripala ostaviteljevoj majci K. V., nasljeđuju njezini potomci i to K. S., M. V.², N. V. i J. V..

8. Oba žalitelja žalbenim navodima upiru na to da pobijanim rješenjem nisu prihvaćene njihove tvrdnje u svezi novčanog iznosa na računu ostavitelja u S., kao i tvrdnje u svezi postojanja izvanbračne zajednice između pokojnog ostavitelja i A. H., pa time i tvrdnje o postojanju još jedne zakonske nasljednice ostavitelja, na koju okolnost je predloženo izvođenje dokaza koje sud bez posebnog obrazloženja nije izveo, pri čemu žalitelj N. V. ustraje na prigovorima koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da roditelji ostavitelja nisu umrli prije ostavitelja, posljedično čemu smatra da se ostavinska imovina ne može rasporediti u suvlasničkim omjerima kako je to učinjeno pobijanim rješenjem, s time da pobija i sastav ostavinske imovine, uz tvrdnju da su nekretnine koje su utvrđene kao ostavinska imovina, bile predmetom Agrarne reforme koja se provodila u vrijeme kada ostavitelj nije bio živ, pa da ostavitelj navedenu imovinu nije mogao niti naslijediti.

9. Suprotno žalbenim prigovorima žalitelja, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je riješio kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Naime, odredbom čl. 12. st. 1., 2. i 3. ZN-a propisano je da ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci, a da ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci, kako je određeno u stavku 1. ovoga članka, s time da u svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.

11. Iz sadržaja predmetnog spisa neupitnim proizlazi da ostavitelj nije iza sebe ostavio bračnog druga, niti djece, s time da iz sadržaja predmetnog spisa, posebice dostavljenih rodnih listova za roditelje ostavitelja A. V. i K. V., rođ. K. (list 101 i 102 spisa), suprotno žalbenim prigovorima žalitelja N. V., također neupitnim proizlazi da su roditelji ostavitelja umrli prije njega (A. V. umro … 1919., a K. V. umrla …1964.).

12. Dakle, s obzirom na to da su roditelji ostavitelja umrli prije ostavitelja, pravilno sud prvog stupnja cijeneći odredbu čl. 12. ZN-a, zaključuje da dio ostavine koji bi pripao pokojnom ocu ostavitelja A. V. da ga je nadživio (1/2 dijela ostavine), nasljeđuju očevi potomci, K. S., nećakinja ostavitelja i M. V.², pranećak ostavitelja, svaki za po 1⁄2 dijela, dok drugu polovicu ostavine koja bi pripala ostaviteljevoj pok. majci K. V. da ga je nadživjela, nasljeđuju njezini potomci i to K. S. i M. V.² (koji su oboje ujedno i očevi potomci) te N. V. (ostaviteljev brat po majci) i J. V. (nećak ostavitelja po majci).

13. Žalbene navode kojima pobija zaključak suda prvog stupnja o činjenici da su roditelji ostavitelja umrli prije ostavitelja, žalitelj N. V. ničim ne dokazuje (niti tijekom postupka koji je prethodio pobijanom rješenju, ali isto tako niti sada u žalbi), pa kako iz sadržaja predmetnog spisa, neupitnim proizlazi da su roditelji ostavitelja umrli prije njega, to navedeni žalbeni prigovori žalitelja ostaju ničim potvrđeni. Posljedično tome ukazuju se neosnovanim i žalbeni navodi kojima isti žalitelj prigovara da se upravo uslijed činjenice da roditelji ostavitelja nisu umrli prije njega, ostavinska imovina nije mogla rasporediti u suvlasničkim omjerima kako je to učinjeno pobijanim rješenjem.

14. U odnosu na žalbene prigovore oba žalitelja kojima prigovaraju utvrđenom opsegu ostavinske imovine, uz tvrdnju o postojanju novčanog iznosa na računu ostavitelja u S., valja reći da se opseg ostavinske imovine utvrđuje na temelju popisa (čl. 194. - 198. ZN-a), na temelju podataka koje su sudu dale zainteresirane osobe (čl. 221. st. 2. ZN-a) te na temelju rezultata cjelokupne rasprave (čl. 181. st. 1. ZN-a).

15. Iz sadržaja spisa i obrazloženja pobijanog rješenje, proizlazi da je sud prvog stupnja prvotno s nasljednicima utvrdio imovinu ostavitelja (nekretnine koje su predmetom pobijanog rješenja), s tme da su navedene nekretnine, kao ostavinska imovina, utvrđene i naprijed opisanim pravomoćnim presudama, nakon čega je žalitelj N. V. tijekom postupka ukazao na postojanju novčanog iznosa na računu ostavitelja u SAD-u (na ročištu 9. studenog 2023, list 115 spisa), pozivajući se na "saznanje o tome da je ostavitelj u trenutku smrti na računu u A. imao položen iznos od 60.000,00 dolara"), dok žalitelj J. V. na postojanje navedenog novčanog iznosa tijekom prvostupanjskog postupka nije niti ukazivao.

16. Dakle, po navodima žalitelja N. V., sudu je tijekom prvostupanjskog postupka ukazano samo na postojanje saznanja o novčanom iznosu na računu ostavitelja u S., pri čemu se navedeni račun ne identificira ni na koji konkretan način, niti se sudu dostavlja bilo kakva isprava (javna ili privatna), na temelju koje bi sud po službenoj dužnosti mogao takav račun identificirati, radi čega tako neidentificirani račun na koji je žalitelj N. V. uopćeno ukazao, po mišljenju ovog suda, kao takav nije podoban da se uvrsti u popis ostavinske imovine. Stoga, neosnovano oba žalitelja prigovaraju da je navedeni novčani iznos s neidentificiranog računa trebalo uvrstiti u popis ostavinske imovine, pri čemu je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, to što pobijanom odlukom navedeno nije posebno obrazloženo, kao što su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i daljnji prigovori žalitelja N.

V. kojima je prigovarao sastavu ostavinske imovine (uz tvrdnju da su nekretnine koje su utvrđene kao ostavinska imovina, bile predmetom Agrarne reforme koja se provodila u vrijeme kada ostavitelj nije bio živ, pa da ostavitelj navedenu imovinu nije mogao naslijediti), imajući u vidu da je na ročištu održanom 30. studenog 2023. (list 117 spisa), isti žalitelj učinio nespornim sastav ostavinske imovine u odnosu na nekretnine u Republici Hrvatskoj, s timje da je i pravomoćnim presudama utvrđeno da u ostavinsku imovinu ostavitelja M. V. ulaze sve nekretnine koje su predmetom pobijanog rješenja, tako da se navedeno ne može više dovoditi u pitanje, jer se radi o presuđenoj stvari.

17. U odnosu na žalbene navode u svezi postojanja izvanbračne zajednice između pokojnog ostavitelja i A. H., valja reći da činjenicu postojanja izvanbračne zajednice ne može utvrđivati sud u ostavinskom postupku koji je po svojoj naravi izvanparnični postupak, s time da iz sadržaja spisa niti ne proizlazi da se A. H. u ovom ostavinskom postupku prijavila kao osoba koja polaže prava na ostavinu kao nasljednik (koja svoje pravo na nasljedstvo temelji na izvanbračnom odnosu s ostaviteljem), pa tvrdnje oba žalitelja koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka (koje tvrdnje, suprotno žalbenim prigovorima, nisu ničim dokazivali), o saznanju o postojanju izvanbračne supruge ostavitelje, nakon čega su oba žalitelja dali nasljedničke izjave da prihvaćaju nasljedstvo, imajući u vidu da su navedene tvrdnje iznesene nakon što je s nasljednicima, između kojih su bili i žalitelji, sačinjeno rodoslovlje 7. lipnja 2006. (list 7 spisa), na kojem zapisniku nije kao zakonska nasljednica navedena i A. H., sud nije bio u obvezi bezuvjetno prihvatiti, pored činjenice da se A. H. nije prijavila kao nasljednica ostavitelja u ovom ostavinskom postupku, a žalitelji o navedenom nisu iznosili konkretne činjenice i dokaze, osim što je žalitelj J. V. na ročištu 12. listopada 2023. (list 88 spisa), dakle 17 godina nakon sačinjavanja rodoslovlja, naveo "da je pokojni M. V. imao i izvanbračnu suprugu A. H. (za koju je sudu naknadno dostavio adresu u N. Y.), ali da ne zna koliko je izvanbračna zajednica trajala", dok je žalitelj N. V. na ročištu 9. studenog 2023. (list 115 spisa), naveo "da je pokojni M. V. imao i izvanbračnu suprugu A. H. koja je obavijestila nasljednike da je ostavitelj umro i to pismom (koje ne dostavlja niti tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako niti sada u žalbi), u kojem je navela kako je duži period živjela s njim", koje tvrdnje oba žalitelja ne mogu predstavljati dokaz o postojanju prava A. H. na nasljedstvo na temelju izvanbračnog odnosa s ostaviteljem, po kojem pravu ju je sud, kao potencijalnu nasljednicu, službenim putem trebao pozvati na nasljedstvo (bez da se ona sama na to pravo poziva).

18. Pri tome je za naglasiti da osoba koja polaže pravo na nasljedstvo kao nasljednik kojeg ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, u skladu s odredbom čl. 236. ZN-a, svoje pravo na nasljedstvo može ostvarivati u parnici.

19. Pobijanu odluku prvostupanjski sud je donio u skladu s odredbom čl. 181. ZN-a, s time da, po ocijeni ovoga suda, bez obzira na činjenicu što žalitelj J. V. nije bio uredno pozvan na ročišta 30. studenog 2023. i 12. prosinca 2023., time žalitelju nisu povrijeđena njegova prava u postupku, niti mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom pred kojim je do tada dao svoju nasljedničku izjavu i iznio svoje prigovore, slijedom čega takvim postupanjem nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju žalitelj žalbenim navodim sadržajno upire.

20. Jednako tako, žalitelj N. V., neosnovano upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"

- Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999, dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999, pročišćeni tekst, 8/1999, ispravak i 14/2002), jer mu je u postupku koji je prethodio pobijanoj odluci omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovala poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje, pa tako u konačnome i ulaganjem ovog pravnog lijeka, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi kojima upire na to da je pobijanom odlukom došlo do povrede načela "jednakosti oružja", kršenjem načela kontradiktornosti i jednakosti procesnih sredstava stranaka, s time da pobijanom odlukom i postupkom koji joj je prethodio, žalitelj ni na kojinačin nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na preostale stranke ovog ostavinskog postupka.

21. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a kako pri tom nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalbe žalitelja valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Zagrebu 20. svibnja 2024.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.