1             

Poslovni broj: 19 P-468/2019-14

              Poslovni broj: 19 P-468/2019-14

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E 

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja D.T. K. OIB:…, zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K. protiv tužene E.&S.b.d.d. R.,OIB:…, zastupana po punomoćnicima iz OD H.& P. d.o.o., odvjetnicima iz Z. radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 8. prosinca 2023.,

r i j e š i o    j e

              Odbija se prigovor tuženika E.&S.b.d.d. R. OIB:… kojim se prigovara mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Koprivnici kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. lipnja 2019. ovome sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke tuženika sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103664090 od 3. rujna 2007. (dalje u tekstu Ugovor), te radi isplate iznosa od 11.383,61 eura s osnova stečenog bez osnove zbog ništetnosti navedenih odredaba Ugovora. 

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici budući da je člankom 14. Ugovora o kreditu ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke tj. tuženika, a to je Rijeka.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Člankom 70. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da se stranke, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je stvarno nadležan, dok je stavkom 3. istog članka zakona propisano da sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je isti potpisan po tužitelju, kao korisniku kredita, i da je člankom 14. navedenog Ugovora u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke.

6. Međutim, prema stajalištu ovog suda navedena ugovorna odredba je nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

7. Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.,79/07. - dalje u tekstu: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka zakona propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je samim zakonom i to na način da je sukladno članku 102. stavku 1. ZZP-a određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

8. Radi utvrđenja jesu li tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o odredbi čl. 14. Ugovora o kreditu te radi utvrđenja konkretnih učinaka odredbe članka 14. Ugovora o kreditu na tužitelja, kao potrošača, na ročištu održanom 6. prosinca 2023. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je u svom iskazu naveo sam kod tuženika digao kredit 2007. godine za potrebe kupnje stana u K. u K. u kojem i sada živi i stan je nabavljen isključivo za moje vlastite potrebe, a ne za obavljanje neke djelatnosti. Navodi da je Ugovor o kreditu je prije potpisa pripremilo u cijelosti tuženik i da tužitelj nije sa tuženikom pokušao pregovarati o pojedinim odredbama Ugovora jer nije bio niti svjestan da je to moguće. Navodi da je pročitao Ugovor prije potpisa no da  nije posebno zamijetio odredbu o mjesnoj nadležnosti u slučaju spora, a ta odredba mu nije bila bitna jer nije mislio da bi do spora moglo doći, a čak nije bio niti svjestan da je sjedište tuženika u R. Navodi da je Ugovor sklopio u poslovnici tuženika u Đ., te da sa R.nema nikakve veze i u slučaju kada bi se spor preselio na sud u R. da bi to za njega predstavljalo veliki problem kako zbog financijskih troškova puta, jer i dalje otplaćuje kredit te bi te troškove teško podnio, tako i zbog činjenice da je sada privatni poduzetnik koji se bavi prijevozom te dobiva naloge za prijevoz koje mora prihvatiti pa bi mu izostanak ili cjelodnevna obveza zbog odlaska u R. predstavljao veliki problem.

9. Temeljem iskaza tužitelja, kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti, budući da je tužitelj iskazivao životno i uvjerljivo, utvrđeno je da Ugovor o kreditu u cijelosti pripremio tuženik, te da je tužitelj unaprijed pripremljeni tekst Ugovora o kreditu samo potpisao, a da tužitelj nije niti pokušao oko pojedinih odredbi pregovarati sa tuženikom jer nije bio niti svjestan da je to moguće. Utvrđeno je da je tužitelj Ugovor sklopio u poslovnici tuženika u Đ., da i dalje otplaćuje kredit tuženiku zbog čega bi mu financijski trošak puta u R. predstavljao problem, a osim toga je tužitelj privatni poduzetnik koji se bavi prijevozom te dobiva naloge za prijevoz koje mora prihvatiti pa bi mu izostanak ili cjelodnevna obveza zbog odlaska u R.i iz navedenog razloga predstavljao veliki problem

10. Slijedom navedenog temeljem iskaza tužitelja utvrđeno je da o odredbi čl. 14. Ugovora o kreditu tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali. Pri tom valja istaknuti da tuženik tijekom postupka nije tvrdio, niti je u smislu čl. 96. st. 4. ZZP dokazao, da se je o odredbi članka 14. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo.

11.  Odredba članka 14. Ugovora o kreditu po mišljenju ovog suda uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer bi radi ostvarenja svojih prava putem sudskog postupka tužitelj bio u obvezi putovati u R., a što bi s obzirom na njegovo prebivalište u K., osim neravnoteže u smislu utrošenog vremena, između stranaka uzrokovalo i značajnu financijsku neravnotežu imajući na umu trošak putovanja tužitelja iz mjesta stanovanja u R. i natrag, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u R. Takva odredba tužitelju kao potrošaču nameče dodatne troškove kojima nije izložen i tuženik, a koji dodatni troškovi, s obzirom na duljinu puta između K.i R. i materijalno stanje tužitelja, predstavljaju okolnost koja može odvratiti tužitelja od ostvarenja zaštite svojih prava putem suda. Duljina puta između K.i R. predstavlja okolnost koja bi mogla odvratiti tužitelja od ostvarenja zaštite svojih prava putem suda i iz razloga jer tužitelj, kao privatni poduzetnik koji se bavi prijevozom te dobiva naloge za prijevoz koje mora prihvatiti, teško može organizirati put u R. radi davanja iskaza pred tim sudom. Stoga, kako je utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba nepoštena, ona je prema čl. 87. st. 1. ZZP-a i ništetna.

12. Kako je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna za postupanje u ovom predmetu je, osim općemjesno nadležnog suda prema sjedištu tuženika, temeljem odredbe čl. 59. ZPP-a nadležan i Općinski sud u K. budući da je Ugovor o kreditu u ime tuženika sklopljen po djelatnicima njegove podružnice u Đ. koji se nalazi na području nadležnosti Općinskog suda u K.. Stoga je tužitelj imao pravo podnošenjem tužbe Općinskom sudu u K. izabrati nadležnost tog suda.

13. Budući da je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti neosnovan odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 8. prosinca 2023.

   Sudac

   Jerko Bogdanić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka pismenog otpravka rješenja. Žalba se podnosi kod ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Z.K.K.
2. OD H.&P. d.o.o. Z.