Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-2226/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja D. I. I. A., Š., B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika A. G. iz Z., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući povodom žalbe ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1981/19-46 od 30. listopada 2023, dana 17. svibnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1981/19-46 od 30. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1981/19-46 od 30. listopada 2023. odgođena je ovrha po službenoj dužnosti do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog pred tim sudom u predmetu poslovni broj P-8658/19, tužbom ovdje ovršenika protiv pravnog prednika ovrhovoditelja, radi djelomičnog poništenja predmetne ovršne isprave.
2. Protiv navedenog rješenja pravodobno se žali ovrhovoditelj sadržajno zbog zakonom predviđenog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine.
4. Žalba nije osnovana.
5.Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
6. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7.Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi kako temeljem Direktive Vijeća 93/13 / EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, sudske prakse Suda EU i Zaključaka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. godine, kojima je propisana obveza ovršnih sudova provjeriti po službenoj dužnosti poštenost odredaba potrošačkih ugovora kao ovršnih isprava koje nisu prošle prethodnu sudsku kontrolu, a po čl. 65. st. 1. toč. 4. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) i na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred istim sudom poslovni broj P-8658/19. Taj je parnični postupak pokrenut tužbom A. G. u kojoj on zahtjeva utvrđenje ništetnosti nekih odredbi iz predmetnog ugovora o kreditu koji je ovdje ovršna isprava. Pritom se pozvao i na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu koji glasi: "U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe."
8.Izloženo pravno shvaćanje je pravilno i zakonito, a ovrhovoditelj ga svojim žalbenim razlozima nije doveo u pitanje.
9.Predmetna ovršna isprava – javnobilježnički akt, ugovor o kreditu od 1. rujna 2005, doista nije prošao sudsku kontrolu pa je sud prvog stupnja bio dužan preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
10.Nije točno da je sud odlučio o odgodi ovrhe bez prijedloga ovršenika. Pravilno sud prvog stupnja tumači podnesak ovršenika od 25. kolovoza 2023. kao sadržajni prijedlog za odgodu ovrhe (listovi 232-233 spisa). Stoga je sud prvog stupnja mogao primijeniti odredbu čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ.
11.U predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1252/2020 odlučivalo se o nedopuštenosti ovrhe iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč 9. OZ dok se u predmetu koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem P-8658/19 odlučuje o drugom zahtjevu, to jest o ništetnosti dvaju ugovornih odredbi predmetnog ugovora, one o jednostrano promjenjivoj kamati te o valutnoj klauzuli u CHF. Stoga je pravilna zaključak prvostupanjskog suda kako odluka u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1252/2020 ne utječe izravno na donošenje odluke o odgodi ovrhe.
12.Pri tome su od odlučnog značaja sljedeće javno dostupne činjenice:
-Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;
-u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;
-ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačenu (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.,
-odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;
-protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III- 2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;
-potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;
-nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;
-odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;
-dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:
1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i
2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
13.Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
14.Nije u pravu ovrhovoditelj kad tvrdi kako se na njega ne reflektira pitanje ništetnosti ovih dvaju ugovornih odredbi jer je on predmetnu tražbinu stekao kao savjestan stjecatelj od svog pravnog prednika jer je primatelj (cesionar) u pravnom položaju ustupitelja (cedenta) u odnosu prema dužniku (cesusu), a po čl. 84. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).
15. U svezi žalbeni navoda valja kazati kako bi doista, i u slučaju da se neke ugovorne obveze utvrde ništetnima, sam ugovor ostao na snazi, kao i tražbina tužitelja prema tuženiku. Ali visina te tražbine zavisi od ishoda parnice koja se vodi pod poslovnim brojem P-8658/19, pa je stoga sud prvog stupnja pravilno odgodio ovrhu predmetnim osporenim rješenjem.
16.Slijedom iznesenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 380. toč.
2. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 17. svibnja 2024.
Sudac:
Tomislav Aralica, v.r.
