REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3943/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja AMEC RIJEKATEKSTIL d.o.o., OIB 67641553147, Rijeka, Jadranski trg 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika RITEH d.o.o., OIB 68308631193, Rijeka, Zvonimirova 20/A, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik iz Rijeke, Agatićeva 4/I, radi isplate iznosa od 3.583,52 EUR (27.000,00 kn), odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-570/2020-20 od 27. lipnja 2022., 17. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-570/2020-20 od 27. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od iznos od 27.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. srpnja 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 10.302,50 kn sa zateznom kamatom koja teče od 27. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.
2. Na ovaj način presudio je prvostupanjski sud jer je zaključio da se potraživanje tužitelja odnosi na iznos koji je uplaćen za uslugu energetskog pregleda zgrade usklađenog sa EU natječajem i izdavanje energetskog certifikata sa vrednovanjem radnji prema ponudi broj 111-06-05-01 IB od 5. lipnja 2018. Sud je utvrdio kako tuženik nije ispunio svoju obavezu i tužitelj je tražio povrat predujma dok je tuženik obustavio radove u cilju ispunjenja Ugovora, te ponudio drugu uslugu, umjesto one ugovorene predmetnim Ugovorom, kada se utvrdilo da objekt tužitelja nije prihvatljiv za natječaj za EU fondove i da su time sporazumno raskinuli ugovorni odnos. Primjenjuje odredbu čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) dok se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).
3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržajno navodi da je sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Činjenično iznosi kako je sud pravilno utvrdio da je tuženik obavio radove oko realizacije natječaja; nadalje da mu je tužitelj rekao da namjerava imati više mjernih mjesta da bi ga tuženik odmah upozorio da ne ispunjava uvjete za natječaj; da je tužitelj bio dužan pružiti sve informacije; referira se na iskaze svjedoka Nike Letilovića i Igora Bonija. Žalbenim navodima ističe kako je tuženik radi nastojanja pronalaženja rješenja nudio za taj iznos da odradi neki drugi posao; nadalje da ukoliko je tuženik doveo tužitelja u bitnu zabludu u svezi prijave za natječaj da je tužitelj mogao zahtijevati poništaj ugovora, što tužitelj nije učinio. Pojašnjava kako je tužitelj trgovačko društvo koje dugi niz godina posluje pa je trebao biti svjestan svih dogovora te time što je tuženik ponudio tužitelju da odradi neki drugi posao ne znači da je raskinut ugovor. Dok nije jasno zašto je sud utvrdio da je ugovor suglasno raskinut. Predlaže ukinuti pobijanu presudu, podredno istu preinačiti. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.
4. Tužitelj nije dao odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita. U odnosu na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga, te nije počinjena niti bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
7. Prije svega valja istaknuti kako je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku sporova male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
8. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbeni navodi tuženika sadržajno se odnose na ocjenu provedenih dokaza te osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbene navode koji se odnose na osporavanje činjeničnog stanja u smislu da je tužitelj rekao da namjerava imati više mjernih mjesta da bi ga tuženik odmah upozorio da ne ispunjava uvjete za natječaj; da je tužitelj bio dužan pružiti sve informacije; u odnosu na utvrđenja iz iskaza svjedoka Nike Letilovića i Igora Bonija sud u predmetnom sporu male vrijednosti nije mogao ocjenjivati.
9. Na temelju svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje (koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati), da su stranke imale sklopljen Ugovor o djelu (usmeni) prema ponudi broj 111-06-05-01 IB i to za izradu energetskog certifikata s vrednovanjem radnji energetskog pregleda, a uslijed namjere za sudjelovanje na EU natječaju. Tuženik je 5. lipnja 2018. dao ponudu tužitelju, i račun za predujam koji je tužitelj platio 12. srpnja 2018., u iznosu od 27.000,00 kn. Utvrdio je da tuženik ugovorenu uslugu energetskog pregleda i energetskog certifikata nije izvršio, već je izvršio neke predradnje koje je vanjski suradnik tuženika Ivan Vukonić nabrojao u e-mailu upućenom zakonskom zastupniku tuženika Eduardu Vivodi. Utvrdio je da se tuženik ne može osnovano pozivati, da nije znao ili bio upoznat od strane tužitelja za sve informacije jer je tuženik kao stručnjak za aplikaciju na EU fondove, bio dužan zahtijevati sve informacije koje su mu bile potrebne radi ocjene prihvatljivosti projekta. Utvrdio je da su stranke sklopljeni Ugovor za izradu energetskog pregleda zgrade usklađen sa EU natječajem i izdavanje energetskog certifikata s vrednovanjem radnji energetskog pregleda, sporazumno raskinule. To iz razloga jer je tužitelj zahtijevao povrat predujma, a tuženik obustavio radove u cilju ispunjenja Ugovora, te ponudio drugu uslugu, umjesto one ugovorene predmetnim Ugovorom, kada se utvrdilo da objekt tužitelja nije prihvatljiv za natječaj za EU fondove.
10. Slijedom takvih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud našao tužbeni zahtjev osnovanim kao pod točkom I. izreke odluke. Tuženik je dužan vratiti iznos uplaćen po predujmu za ugovor o djelu koji je raskinut i jer djelo nije izvršeno. Prvostupanjski sud je u zakonito provedenom postupku pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a.
11. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka iz stavka II. prvostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i sukladno Tarifi jer je tužitelj uspio u sporu i osnovano mu pripadaju troškovi a ni sam tuženik ne osporava pravilnost obračuna troška postupka.
12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, prema odredbi čl. 368 st. 1. ZPP-a kako je odlučeno u izreci ove presude.
Zagreb, 17. svibnja 2024.
Sutkinja
Ana Cvitković
Broj zapisa: 9-30867-f10fb
Kontrolni broj: 0d319-35d64-72beb
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ana Cvitković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
