Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Braće Radić 2, Varaždin
Poslovni broj: Kv II-176/2024-3
Kir-411/2024-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Alana Pretkovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. P., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir-411/2024-5 od 11. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Žalba okrivljenog J. P. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 1. iz zakonskih osnova u čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog J. P., određen istražni zatvor u kaznenom postupku zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11, koji po tom rješenju može trajati mjesec dana od dana uhićenja, odnosno do 9. lipnja 2024.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni J. P. po braniteljici M. R.-F., odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se izrekne blaža mjera opreza.
3. Žalba okrivljenika nije osnovana.
4. Premda okrivljenik u žalbi izrijekom ne navodi žalbene osnove, polazeći od njezinog sadržaja može se zaključiti da se žali isključivo iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je ovo žalbeno vijeće povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja bio povrijeđen kazneni zakon.
5. Okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5.1. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, uz bitnu tvrdnju da je oštećenica izmislila navodne prijetnje, a na što upućuje i izjava potencijalne svjedokinje M. P. koja nije čula nikakve prijetnje, a što bi sigurno upamtila da ih je kritične zgode doista i izrekao. 5.2. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, sutkinja istrage s pravom smatra iz dokaza i podataka u spisu, posebice izjave same žrtve sadržane u kaznenoj prijavi, a koju glede tvrdnje da se okrivljenik kritične zgode nalazio pod jakim utjecajem alkohola potvrđuju i rezultati provedenog alkotestiranja iz kojih proizlazi da je kod njega utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od čak 2,75 g/kg, u povezanosti s izjavom potencijalne svjedokinje M. P., za sada, proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.
Vezano za izjavu potencijalne svjedokinje M. P., a na koju u žalbi upire okrivljenik, valja primijetiti da iz njezine izjave proizlazi da se kritične zgode nalazila na katu kuće, da je čula kako je majka koja se nalazila u prizemlju zavrištala, a kada je dotrčala do nje vidjela je da optuženik istu drži za ruke, a kada mu se uspjela oteti obje su otrčale na kat i zatvorile vrata sobe, do kojih je ubrzo došao i optuženik te počeo lupati po njima.
Što se pak tiče žalbenih tvrdnji da ta potencijalna svjedokinja nije čula nikakve prijetnje, valja primijetiti da takav zaključak, za sada, ne proizlazi iz sadržaja njezine izjave. Naime, iz njezine izjave ne proizlazi da nije čula nikakve prijetnje, već samo da se ne može sjetiti što je sve optuženik vikao majci jer je bila u šoku.
6. Isto tako žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na iskaz žrtve - istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08, te na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti žrtvi – istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1 toč. 3. ZKP/08, uz bitnu tvrdnju da ima mogućnost živjeti na drugoj adresi, te da njegov boravak u istražnom zatvoru može pogubno djelovati na njegovo zdravlje, budući da je teški srčani bolesnik. 6.1. Suprotno žalitelju, sutkinja istrage svoj zaključak o postojanju opasnosti od ometanja kaznenog postupka utjecajem na žrtvu bazira na konkretnim činjenicama i podacima, koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti, i po stavu ovog žalbenog vijeća, upućuju na konkretnu i objektivno predvidivu opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na način iskazivanja žrtve.
6.2. Tako glede sutkinja istrage prije svega pravilno primjećuje da će u daljnjem tijeku postupka žrtvu biti nužno ispitati u svojstvu svjedokinje, u svezi čega, ovo žalbeno vijeće dodatno uočava da se ista, budući da nije bilo očevidaca samog inkriminiranog zbivanja, ukazuje kao ključan izvor saznanja o spornim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku, a što dodatno dobiva na težini kada se ima u vidu da okrivljenik inkriminirano zbivanje prikazuje potpuno suprotno njezinoj izjavi sadržanoj u kaznenoj prijavi.
Imajući uz to dodatno na umu da okrivljenik i žrtva žive u istom domaćinstvu, kao i same okolnosti počinjenja djela za koja je isti osnovano sumnjiv u ovom postupku, te da ga se žrtva boji, tada je i po stavu ovog žalbenog vijeća, a suprotno žalitelju, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanost riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na konkretnu i objektivno predvidivu opasnost da bi žalitelj boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na način iskazivanja žrtve.
7. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost zaključka sutkinje istrage o postojanju istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08.
7.1. Suprotno okrivljeniku, sutkinja istrage s pravom smatra da u ovom slučaju postoji niz okolnosti koje u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti upućuju na realnu i objektivno predvidivu bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti žrtvi.
7.2. Tako sutkinja istrage, prije svega, pravilno uočava da iz dokaza i podataka u spisu proizlazi da je optuženik do sada već bio osuđen presudom Općinskog suda u Koprivnici od 15. veljače 2024., pravomoćnom 16. ožujka iste godine, zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, i to na štetu iste žrtve, tako da je riječ o specijalnom povratniku u odnosu na kojeg kaznena sankcija koja mu je izrečena za ta kaznena djela (uvjetna osuda) očito nije polučila očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.
Dapače, optuženik je kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku počinio ubrzo nakon što je spomenuta presuda postala pravomoćna i to u vrijeme roka provjeravanja koji mu je bio određen tom presudom.
Imajući uz sve to dodatno u vidu da optuženik očito ima ozbiljne probleme s prekomjernom konzumacijom alkohola (naime, spomenutom presudom mu je bilo izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja očito nije ostvarila cilj, budući da iz dokaza u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je i predmetno kazneno djelo počinio nalazeći se pod iznimno visokim stupnjem alkoholiziranosti od čak 2,75 g/kg apsolutnog alkohola u krvi), sutkinja istrage izvodi pravilan zaključak da se u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti radi o osobitim okolnostima koje upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti žrtvi.
8. Polazeći od brojnosti i prirode prethodno navedenih okolnosti, naročito onih koje govore o tome da je optuženik specijalni povratnik koji je kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom predmetu počinio u vrijeme roka provjeravanja koji mu je bio određen ranije navedenom presudom kojom je bio proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji i prijetnje na štetu iste žrtve, te da se radi o ovisniku o alkoholu, čija konzumacija očito potiče njegovo nasilno ponašanje prema žrtvi, sutkinja istrage je, a suprotno žalitelju, ujedno pravilno zaključila da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora nipošto razumno ne može očekivati primjenom blažih mjera, pa tako niti mjerama opreza iz čl. 98. ZKP/08, a čije izricanje žalitelj neosnovano predlaže u žalbi, u svezi čega valja primijetiti da okrivljenik žalbene tvrdnje o mogućnosti preseljenja na drugu adresu za sada ničim ne potkrjepljuje, dok vezano za navode o lošem zdravstvenom stanju, valja primijetiti da će mu u sklopu zatvorskog sustava biti osigurana adekvatna liječnička skrb.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 17. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Igor Pavlic v.r.
