REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8                           

 

                                                                     Poslovni broj: 42. Pp-3393/2021-21

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv I-okrivljenog Z. K. i  I.-okrivljenog R. K., radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Križevci broj: 511-06-07/05-5-283-1/2021 od 16.9.2021., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti II-okrivljenika, a u odsutnosti I-okrivljenika te podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana 7. prosinca 2023.,

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENICI

 

Z. K., O.: ..., sin T. i M., r. K., rođen ... u V., s prebivalištem u K., K. 51., umirovljenik, 1.050,00 kuna, oženjen, 3 djece, državljanin Republike Hrvatske, završio osnovnu školu, pismen, prekršajno neosuđivan,

 

R. K., O.:..., sin Z. i M., r. K.,  rođen  ... u K., s prebivalištem u K., G. K. 51., radnik, nezaposlen, oženjen, 3 djece (1 maloljetno), državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, prekršajno osuđivan,

 

 

o s l o b a đ a j u     s e    o p t u ž b e

 

I               da bi dana 8. rujna 2021., u 13:00 sati,  u mjestu K., G. K. kućni broj 51., nasilnički se ponašali u obitelji na način da je okrivljeni Z. K., otac R. K., u ruke uzeo jednu ciglu te ju bacio prema svom sinu R., koji je podigao ruku u zrak kako bi se obranio, nakon čega ga je cigla pogodila u predjelu dlana desne ruke, pa je okrivljeni R. uzeo tu istu ciglu i bacio je prema  okrivljenom Z. K., ali ga nije pogodio, nakon čega je uzeo jednu drvenu letvu, dužine cca 1 m, sa kojom je nekoliko puta udario u zid i sa istom zamahivao prema okrivljenom Z., te je sakupio svoje ruke u šaku i istima zamahivao prema  okrivljenom Z., da bi  okrivljeni Z. otišao u podrum i uzeo u ruke jednu motiku sa kojom je zamahivao prema sinu, što je kod njih oboje izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.  

II               Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.      

 

      Obrazloženje              

1.               Policijska postaja Križevci podnijela je protiv okrivljenih Optužni prijedlog broj: 511-06-07/05-5-283-1/2021 od 16.9.2021., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Okrivljenici su se očitovali o optužbi na način da su se u vezi činjeničnih navoda izjasnili kako se ne smatraju krivima za prekršaj stavljen im na teret.

3.               Ispitani Z. K. navodi da od njegove strane nije bilo nasilničkog ponašanja u obitelji koje bi usmjerio prema svom sinu R. K. i to fizičkim putem na način da bi nakon razgovora s njim prema njemu bacio jednu ciglu kojom bi ga pogodio u dlan desne ruke. Kod toga ističe da nekoliko godina nije u dobrim odnosima sa sinom odnosno R. K. i to zbog neriješenih imovinskih odnosa, jer on živi u susjednoj nekretnini do njega i te nekretnine međusobno međaše. No, sin je po svojoj volji sačinio žičanu ogradu i postavio stupove između nekretnina, ali na način koji nije prihvatljiv, jer je ogradu postavio na njegovom djelu nekretnine. Sina je u više navrata upozoravao da mora pomjeriti tu ogradu i time srušiti pojedine stupove od ograde, ali ga nije poslušao i to učinio i zbog toga između njih povremeno dolazi do svađi i prepirki. Tako je bilo i ove zgode kada je sa sinom razgovarao u ranim popodnevnim satima u dvorištu obiteljske kuće gdje je od sina ponovno zatražio da pomjeri pojedine stupce od ograde, ali je sin bio bahat i agresivan te je u ruke uzeo drvenu letvu kojom nije mahao prema njemu već je mahao isključivo sa obje ruke preko ograde u namjeri da ga očito udari,  do čega nije došlo, jer se uzmaknuo unazad. Ipak, zbog ove agresivnosti sina otišao je u podrum i uzeo motiku kako bi se po potrebi zaštitio od napada sina, ali nije njome zamahivao prema njemu. Dakle, između njih dvoje je izostao tjelesni sukob, jer se na sina nije nabacio ciglom niti ga pogodio njome u ruku osim što su obojica držali u ruci neke predmete. I nadalje nakon ovog događaja situacija nije promijenjena, jer sin i dalje nije pomjerio stupce od ograde i vratio na svoj dio zemljišta odnosno nekretnine i to je problem koji ga muči i zbog kojeg su u međusobnoj zavadnji. Na kraju ističe da predmetnom događaju nitko drugi nije bio prisutan i nema saznanja o tome, jer su  se sin i on sami nalazili u svojim dvorištima te ih je dijelila žičana ograda prilikom opisane komunikacije. Stoga poriče prekršaj u cijelosti. 

4.               Ispitani R. K. navodi da od njegove strane nije bilo nasilničkog ponašanja kritične zgode koje bi usmjerio prema svom ocu Z. K.. Naime, ističe da otac i on više godina nisu u dobrim odnosima iako ne zna  stvarni pravi razlog za to, tako da ne stoji tvrdnja o tome kako smo oni u sukobu i nesuglasici zbog međašne ograde koja je podignuta i postavljane na nekretnini gdje žive, jer obojica žive u istom stambenom objektu dvojne naravi sa dva ulaza i te ulaze u obiteljsku kuću dijeli navedena ograda. Osim toga, predmetnu betonsku – žičanu ogradu postavljao je odnosno podizao i gradio otac Z. na mjestu gdje je to on želio i to unazad 35 godina. Ta ograda je i danas na istom mjestu i neprihvatljiva je tvrdnja da bi tu ogradu on pomjerao ili postavljao na svoj način i prema svom nahođenju i na mjestu gdje je to želio. No, otac je osoba visoke starosne dobi te često konzumira alkohol i u takvim situacijama se nekorektno ophodi prema njemu iz nepoznatog razloga, a najčešće se radi o izricanju uvreda na njegov račun. On je na to već navikao i stoga u pravilu izbjegava komunikaciju s njim kao i susrete unutar nekretnine gdje žive. Ove zgode je otac bio vidno etiliziran kada je došao u dvorište kuće nalazeći se na djelu gdje se nalazi ulaz u njegov dio obiteljske kuće. Odjednom se iznenada pojavio otac u dvorištu te je vidio da je prema njemu bacio ciglu koja je pala pored njega, ali ga nije njome pogodio. Znajući za prethodno takvo nekorektno ponašanje oca, nije reagirao ni na koji način, posebno da bi bacio prema njemu odnosno uzvratio bacanje cigle. Dok se nalazio u dvorištu otac je otišao u podrumsku prostoriju i sobom donio motiku držeći je u ruci, pa je on ne znajući za njegove namjere u ruke uzeo jednu drvenu letvu koja se nalazila u dvorištu u blizini. Nitko od njih tim predmetima nije mahao niti pokušao jedan drugoga udariti, a on je tu letvu uzeo u ruke isključivo za obranu ako bi ga otac pokušao udariti motikom koju je držao u ruci. Nikakve druge komunikacije između njih nije bilo i on zbog ophođenja oca nije bio uznemiren, jer je to njegovo uobičajeno ponašanje prema njemu. Na kraju napominje da cijelom ovom događaju nije nitko bio prisutan niti je mogao vidjeti što se događalo između njih dvojice. Stoga nikakvim svojim eksplicitnim ponašanjem nije nasrtao na oca i poriče prekršaj u cijelosti.

5.               Obzirom da su okrivljenici porekli prekršaj za koji se terete, sud je na glavnoj raspravi izvršio uvid u zapisnike o ispitivanju oboje okrivljenika u svojstvu osumnjičenika.

6.               U postupku nije bilo sporno da su okrivljenici kao otac i sin nalazili na naznačenoj lokaciji unutar ekonomskog dvorišta gdje prebivaju.  

7.               Međutim, valjalo je kao sporno utvrđivati da li se su okrivljenici navedene zgode nasilnički ponašali u obitelji tako što bi okrivljeni Z. K. bacio jednu ciglu prema sinu R. K. i njome ga pogodio u dlan desne ruke, nakon čega bi svaki od njih u ruke uzeli neke predmetne odnosno oruđa i mahali jedan prema drugome,, koje radnje bi kod obojice izazvala psihičku posljedicu u vidu uznemirenosti.

8.               Na temelju dostupnih i provedenih dokaza, sud nije na siguran način mogao utvrditi da su se okrivljenici ovom prilikom ponašali na način koji nije prihvatljiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj i da bi se radilo o nasilnom činu, pa su stoga oslobođeni optužbe.

9.               Nakon što su se oboje okrivljenika izjasnili kako se ne smatraju krivima za naznačenu inkriminaciju, iznoseći obrane obojica su porekli navedenu protupravnu radnju ističući da njihovo eksplicitno ponašanje nije predstavljalo nasilje u obitelji prema bliskom članu obitelji. kod toga je okrivljenik Z. K. napomenuo da izvjesno vrijeme nije u dobrim odnosima sa sinom Renatom zbog imovinskih odnosa, jer dijele dio dvorišta iste nekretnine, time da je sin po svojoj volji postavio ogradu na njegovom dijelu nekretnine, što njemu ne odgovara i u više navrata ga je upozoravao da tu ogradu pomjeri, što ovaj nije izvršio i time povremeno dolazi između njih do prepirki. Ove zgode je ponovno sa sinom komunicirao vezano za isti razlog, kada je sin uzeo u ruku drvenu letvu, ali nije njome mahao prema njemu, pa je on iz podruma uzeo motiku kako bi se zaštitio od napada sina, ali nije njome zamahivao prema sinu. Time je izostao svaki tjelesni sukob između njih, a prema sin neke bacio ciglu niti ga njome pogodio u ruku već su u rukama jedino držali navedene predmetne.

10.                Na vrlo sličan način sporni događaj je opisao i okrivljenik R. K. s naznakom da razdor između njega i oca koji postoji izvjesno vrijeme nije uvjetovan nikakvom ogradom u dvorištu nekretnine gdje žive, posebno stoga što on nije nikada gradio odnosno postavljao ogradu na toj nekretnini već je to prije punih 35 godina učinio otac na mjestu gdje je želio i ta ograda nije od tada pomjerana. Stoga zaključuje da otac ima psihičkih problema zbog kojih ga povremeno verbalno napada i psuje, tako da on izbjegava komunikaciju s njim, a dodatni razlog za neprimjereno ponašanje oca vidi u činjenici kako često i prekomjerno konzumira alkohol. Time ističe da je ove zgode otac prema njemu bacio ciglu koja je pala u njegovoj blizini bez da ga je njome pogodio i on nije prema ocu uzvraćao bacanjem cigle. Tada je otac prvi otišao u podrum i sobom u ruci donio motiku, pa je on ne znajući za namjere oca, uz potencijalnu prijetnju da će ga napasti motikom uzeo u ruke letvu koja se nalazila u blizini. Ipak, jasno ističe da niti jedan niti drugi nisu tim predmetima mahali jedan prema drugome u pokušaju napada, niti je među njima bila verbalne komunikacije. Stoga nije bio uznemiren takvim postupanjem oca, tim više što je navikao na njegovo osorno i nekorektno ophođenje.

11.               Inače, okrivljenici su ispitani dodano i neposredno nakon samog događaja u Policijskoj postaji Križevci i predmetni iskazi u svojstvu osumnjičenika predstavljaju zakonit dokaz obzirom da su im pružena sva potrebna upozorenja u zakonskom smislu, nakon čega su sadržaj iskaza osobno potpisali. Međutim, predmetni iskazi obojice okrivljenika vezano za sporne činjenice u znatnoj su mjeri drugačiji od iznesenih obrana pred sudom, osim što obojica identično u svakoj situaciji tvrde kako nitko drugi nema saznanja o navedenom događaju osim njih dvojice, jer drugih osoba nije bilo u blizini koje bi pratile navedenu situaciju. Time je okrivljenik Z. K. istaknuo u navedenom iskazu kako je namjeravao komunicirati sa sinom R. vezano za pomjeranje betonskog stupa ograde u dvorištu, na što je sin uzeo drvenu letvu dužine 1 m i nekoliko puta njome udario u zid i mahao prema njemu s namjerom da ga udari, zbog čega je on iz podruma uzeo motiku, pa se sin R. u tom trenutku uputio u garažu i više nisu imali kontakt. S druge strane, okrivljenik R. K. potvrđuje prvotnim iskazom da nije u dobrim donosima sa ocem Z. i ističe da gaje ove zgode u dvorištu otac upitao kada će maknuti beton koji se nalazi u dvorištu, nakon čega je otac uzeo u ruke ciglu i bacio je prema njemu t4 ga pogodio u dlan desne ruke, jer je ruku podigao u zrak. Potom je on istu ciglu bacio prema ocu koja je pala pored njega, da bi otac uzeo u ruke motiku koju je podigao u zrak i krenuo prema njemu u namjeri da ga udari. On se tada maknuo u garažu kako bi izbjegao daljnji sukob s ocem te nije imao više s njim doticaja. 

12.               Međutim, ovako iznesene tvrdnje svakog od okrivljenika nisu ponovno istaknute u njihovim obranama koje su iznosili pred sudom, posebno što se tiče činjenice da bi postojao pokušaj tjelesnog nasrtaja svakog od njih na onog drugog i to tupo-tvrdim predmetom kao što je drvena letva odnosno motika ili cigla, do čega bi zbog pokušaja tjelesnog nasrtaja obojica bili dovedeni u stanje izvjesne uznemirenosti ili straha. Time okrivljenik R. K. napominje da je otac u jednom trenutku nenadano u njegovom smjeru bacio jednu ciglu koja je pala blizu njega na tlo, nakon čega on nije  ciglom uzvraćao bacanjem prema ocu i stoga ističe da niti u jednom trenutku otac nije njega pogodio navedenim predmetom u neki dio tijela odnosno u ruku, posebno da bi od toga udarca zadobio laku povredu ruke. Nastavno obojica okrivljenika izrijekom u svojim obranama tvrde da niti jedan od njih prema onome drugome ipak nije mahao spomenutim predmetima u namjeri napada i potencijalnog ozljeđivanja drugog člana obitelji. tako obojica okrivljenika jasno tvrde da su samo te predmete držali u rukama samo kako bi im po potrebi mogli poslužili za obranu ako budu napadnuti, do čega nije došlo niti su imali bilo kakav tjelesni dodir. K tome obojica identično tvrde da čak među njima nije bilo nikakve verbalne komunikacije već se svojevoljno u jednom trenutku okrivljenik R. K. odmaknuo od spomenute ograde odlazeći u garažu kako bi se izbjegao bilo kakav sukob s ocem, što potvrđuje i sam Z. K..

13.               Dakle, okrivljenik R. K. ipak svojom obranom ne potvrđuje da ga je ciglom napao otac Z. K. i njome ga pogodio u ruku, što znači kako od strane Z. K. nije bilo fizičkog nasrtaja na sina, posebno da bi mu tim napadom izazvao tjelesnu povredu ruke. S druge strane, prema preostalom djelu činjeničnog opisa jasno se razabire da poduzete radnje od strane okrivljenika nisu predstavljale tjelesni nasrtaj samo zbog činjenice što su obojica u jednom trenutku u rukama držali tupo tvrdi predmet. U situaciji koju opisuju obojica okrivljenika nalazimo da oni tim predmetima ipak nisu mahali jedan prema drugome niti ih podizali u zrak pokazujući namjeru za nasrtajem jedan na drugoga, zbog čega se nameće zaključak da nisu ni željeli bilo kakav međusobni tjelesni sukob. Kada je tome tako, onda obično držanje letve ili motike u ruci, prilikom čega nije postojao ni verbalni animozitet ni svađa među njima, nikako ne može predstavljati niti psihičko nasilje, jer očito kod njih u tom smislu nije nastupila nikakva posljedica odnosno uznemirenost. Nastupanje te posljedice u svojoj obrani uopće nije spominjao okrivljenik Z. K., jer bi to očito prvo bilo istaknuto od njegove strane za slučaj da se ustrašio ili uznemirio poduzetim radnjama od strane sina prema njemu, dok je okrivljenik R. K. u svojoj  obrani ionako izrijekom istakao da nije bio uznemiren činjenicom da je otac u ruci držao motiku ili stoga što je prethodno prema njemu bacio jednu ciglu kojom ga nije pogodio u tijelo, kod čega je to i obrazložio činjenicom da se zbog psihičkih problema i prekomjerne konzumacije alkohola otac ionako često prema njemu ponašao nedolično, pa ga i ove zgode opisano ponašanje nije zasmetalo i iznenadilo.

14.               Prema tome, upravo stoga što okrivljenici u svojim obranama nisu ponovili i potvrdili navode iz svojih prvotnih iskaza pred policijom, iako se obojica očito dobro sjećaju događaja, pri čemu su u obranama isticali pojedine detalje te razloge zbog kojih postoji animozitet među njima, time sud nije mogao prihvatiti da se opisani događaj zbio na način kako su ga obojica opisali u tim iskazima. Osim toga, obojica okrivljenika su vrlo približno identično u svojim obranama govorili o spornoj situaciji, usprkos tome što i nadalje nisu u dobrim odnosima, pa i ta činjenica dodatno ukazuje kako su upravo te tvrdnje iznesene u njihovim obranama znatno uvjerljivije i životno prihvatljive. 

15.               Stoga nalazimo prema provedenim dokazima da doista među okrivljenicima nije bilo tjelesnog dodira odnosno kontakta koji bi predstavljao fizičko nasilje u bilo kojem smislu dok i njihove preostale eksplicitne radnje nisu mogle predstavljati neki oblik psihičkog nasilja upravo zbog izostanka ikakve posljedice na njihovoj strani.

16.               Uzevši u obzir kako očito cijelom događaju nije nitko drugi bio prisutan tko bi dodatno mogao relevantno opisivati ponašanje okrivljenika, time u odnosu na provedene i dostupne dokaze sud nikako nije mogao na siguran način utvrditi da je ponašanje od strane oba okrivljenika bilo protupropisno te su stoga za odnosni prekršaj oslobođeni optužbe.     

17.               Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

 

U Bjelovaru, 7. prosinca 2023.                                                                                                                   

 

Zapisničar                                                                                        SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                               Ratko Laban v.r. 

 

                                         

             

                            UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

             

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.

 

Dostaviti:

1. Okrivljenicima
2. Podnositelju Optužnog prijedloga

 

-          po pravomoćnosti

3. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Križevci

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK