Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-205/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnog MČ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždina broj Kvm-12/2024-5 (Km-1/2024-14) od 11. ožujka 2024. o produljenju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba maloljetnog MČ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda Varaždina broj Kvm-12/2024-5 (Km- 1/2024-14) od 11. ožujka 2024., u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju odredbe članka 64. Zakon o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM/11.) uz primjenu odredbi članka 98. stavka 1. i stavka 2. točki 1., 3. i 9. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.), maloljetnom MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu M i E rođene MČ, rođenom **.**.2006. u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, s trenutnim boravištem na adresi u [adresa]. (udomiteljska obitelj EČ), produljene su mjere opreza: zabrana napuštanja područja grada [adresa], obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji Čakovec jednom mjesečno, između 1. (prvog) i 5. (petog) u mjesecu, radnim danom, te zabrana uznemiravanja žrtve FČ i žrtve AČ.

1.1.Pod točkom II izreke pobijanog rješenja određeno je da u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08., mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti odluke o maloljetničkoj sankciji.

1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja određeno je da na temelju odredbe članka 100. stavka 2. ZKP/08., navedene mjere opreza izvršavat će, sukladno člancima 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj: 92/09., 66/14. i 73/21.), policijski službenici Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec i svakih mjesec dana dostavit će pisano izvješće ovome sudu izvršava li maloljetnik mjere opreza.

1.3. Pod točkom IV izreke pobijanog rješenja dano je upozorenje maloljetniku da u slučaju nepridržavanja maloljetnog MČ izrečenih mu mjera opreza iste će biti zamijenjene istražnim zatvorom.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio maloljetni MČ po branitelju, odvjetniku Borisu Brljačiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. u svezi članka 495. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da preinači pobijano rješenje na način da produljene mjere opreza ukine u cijelosti.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno navodima u maloljetnikovoj žalbi, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na njegovoj strani i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ali da se svrha istražnozatvorske mjere iz ove osnove, odnosno otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani maloljetnog MČ, i nadalje može s uspjehom ostvarivati i primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 9. ZKP/08.

5.1. Nije u pravu maloljetnik kada u žalbi navodi da se izreka prvostupanjskog rješenja ne može ispitati jer je proturječna razlozima rješenja, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju se upire u žalbi. Navedenu povredu žalitelj nalazi u tome da je sud u izreci produljio mjere opreza, a potom u obrazloženju, među ostalim, naveo kako su mjere opreza polučile svoju svrhu i otklonile iteracijsku opasnost na strani maloljetnika. No, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, time nije počinjena navedena povreda jer kada je prvostupanjski sud naveo da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu, on time nije rekao da su prestale zakonske pretpostavke za njihovu primjenu u smislu da više ne egzistiraju posebni uvjeti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., već je time samo naveo svoje razloge zbog čega je primjena istih i nadalje svrhovita kao blaža mjera u odnosu na istražni zatvor kao strožu mjeru.

6. Nadalje, neovisno o tome što je isti do sada nije tretiran zbog kaznenih djela, opasnost od ponavljanja djela na strani maloljetnika i nadalje proizlazi iz činjenice da mu se u ovom kaznenom postupku na teret stavlja počinjenje čak tri kaznena djela, motivirana isključivo koristoljubljem, na štetu djece FČ i AČ, inače oboje štićenika u ABC. Navedeno upućuje na zaključak da na maloljetnikovoj strani postoji znatan stupanj upornosti i kriminalne volje u protupravnom ponašanju. Kada se navedeno poveže s činjenicom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je maloljetnik za vrijeme svog boravka u ABC bio neprihvatljivog ponašanja u smislu poštivanja pravila i urednog pohađanja nastave (opomene i ukori nisu polučili svrhu), uz iskazanu nekritičnost u svom ponašanju, da je eksperimentirao sa opijatima, da osoblje navedene institucije nije imalo nikakav odgojni utjecaj na njega, te da se ostalim štićenicima tog doma uspio nametnuti kao netko koga se trebalo bojati, pa mu posljedično i iskazivati bezrezervnu poslušnost, tada je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedene okolnosti upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će maloljetnik i ubuduće nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela. Stoga je neprihvatljiv žalbeni navod maloljetnika kojim ističe da na njegovoj strani postoji samo "apstraktna opasnost" od ponavljanja kaznenog djela.

7. Međutim, vodeći računa o odredbi članka 66. stavka 1. ZSM/11., prema kojoj će se istražni zatvor prema maloljetniku odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu, a imajući na umu pritom i da je prijedlog državnog odvjetnika da se maloljetniku izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, te da je maloljetnik napustio ABC ABC ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 9. ZKP/08. Upravo će se tim mjerama utjecati na maloljetnikovo buduće ponašanje, odnosno spriječiti ga u daljnjem kriminalnom djelovanju, a time ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom. Stoga je zakonito i pravilno prema maloljetniku produljena primjena mjera opreza navedenih u izreci pobijanog rješenja.

7.1. U tom dijelu bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja je žalbeni navod kako za primjenu dvije gore opisane mjere opreza više ne postoje zakonske pretpostavke uzimajući u obzir njegovo vrijeme ranije provedeno u istražnom zatvoru i činjenicu da isti sada poštuje pravni poredak Republike Hrvatske, jer istaknute okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

7.2. Isto tako, kroz vrijeme od nepuna 3 mjeseca pa sve do donošenja pobijanog rješenja, prema podacima koji su bili dostupni u spisu do donošenja pobijanog rješenja, maloljetnik se pridržavao izrečenih mu mjera opreza, a što samo govori u prilog tome da se s mjerama opreza uspješno ostvaruje njihova svrha, odnosno da se za to vrijeme neće pojavljivati kao počinitelj ovakvog ili sličnog kaznenog djela.

8. Naime, imajući u vidu da je svrha primjene mjera opreza preventivno djelovanje radi otklanjanja utvrđene iteracijske opasnosti na strani maloljetnika, ne može se prihvatiti ni žalbena tvrdnja maloljetnika da su mu zbog njihove primjene dodatno reducirana temeljena prava i slobode.

8.1. Iako, nema dvojbe da se izvršavanjem mjera opreze iz članka 98. stavka 2. točke 1. ZKP/08. osobi prema kojoj se one primjenjuju u stanovitom obliku i opsegu privremeno ograničava ostvarivanje određenih prava, u konkretnom slučaju prava na slobodno i nesmetano kretanje izvan određenih granica, suprotno tvrdnjama žalitelja upravo se zabranom napuštanja boravišta na području [adresa] nastoji osigurati nadzor nad kretanjem maloljetnika te time prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koje je prema prijedloga za izricanje sankcije činio na području [adresa], a uostalom pridržavanje navedenog mu ne bi trebalo biti odveć otegotno, a sve s obzirom da je isti dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kojem je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec od 27. studenog 2023. (list 134 spisa) priznat smještaj u udomiteljskoj obitelji EČ na području [adresa] (općina u [adresa]), dok iz dostupnih podataka u spisu ne proizlazi da isti ima potrebu obavljati bilo kakve aktivnosti izvan tog područja.

8.2. Nadalje, osnovano je i zakonito i produljenje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. u vidu obveznog javljanja maloljetnika policiji jednom mjesečno jer ista predstavlja svojevrstan pojačani nadzor nad aktivnostima i funkcioniranjem maloljetnika i za koju se može očekivati da će ju poštivati te se ubuduće neće pojavljivati kao počinitelj ovakvog ili sličnog kaznenog djela.

8.3. Jednako tako, a protivno žalbenim navodima vezano uz mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08., istu je prvostupanjski sud osnovano produljio jer će se tom mjerom spriječiti maloljetnika u daljnjem kriminalnom djelovanju na štetu djece žrtava FČ i AČ, a time ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

9. Žalitelju se skreće pozornost da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja pripadaju maloljetniku, a kojima se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pri čemu su ograničenja prava koja je optuženiku u skladu s pobijanim rješenjem dužan podnijeti minimalna, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

10. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodom maloljetnika o tome da se nalazi u novoj sredini i pod "budnom paskom" , a još manje žalbenim navodom o, prema mišljenju žalitelja, pozitivnom utjecaju nove sredina na njega i o tome da događaji za koje ga se tereti pripadaju prošlosti.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša