Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-204/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FU, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u svezi članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj K-2/2024-42 (Kv I-114/2024.) od 11. travnja 2024. o produljenju istražnog zatvora, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog FU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj K-2/2024-42 (Kv I- 114/2024.) od 11. travnja 2024., nakon podignute optužnice zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u svezi članka 153. stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08.
1.1.Pod točkom II izreke pobijanog rješenja optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenje slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. kolovoza 2023.pa nadalje.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi FU po braniteljici, odvjetnici Jeleni Žugčić zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se njegova žalba prihvati te se pobijano rješenje preinači na način da se ukine mjera istražnog zatvora te prema žalitelju odrede mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 2., 4. i 5. ZKP/08., te po branitelju, odvjetniku Davoru Štorgi zbog "nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako, optuženik u žalbi navodi da se žali i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 3. ZKP/08., isti zapravo osporava postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.
6.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica (navedeno u točki 4.1. pobijanog rješenja), a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li okrivljenik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati, među ostalim, i o vjerodostojnosti iskaza žrtve i potrebi izvođenja drugih dokaza. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje i njegovu analizu dokaznog materijala prikupljenog tijekom istrage, kao i rezultata do sada provedenog dokaznog postupka o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća. Stoga, bez značaja su navodi optuženika kojima polemizira sa vjerodostojnošću iskaza žrtve.
7. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv. Suprotno žalbenim navodima, upravo način počinjenja i brojnost kaznenih djela, kao i dugo razdoblje za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu brutalnost, bezobzirnost i ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na istu žrtvu, svoju suprugu, s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu, a pri čemu se nije libio ispoljavati fizičku agresiju prema istoj čak niti u prisutnosti njihovog zajedničkog djeteta. Navedeno, unatoč njegovoj ranijoj kaznenoj neosuđivanosti, upućuje na postojanje pojačane optuženikove kriminalne volje i upornosti te predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.
7.1. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja neosuđivanost optuženika zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koje se cijene prilikom donošenja odluke o potrebi produljenja istražnog zatvora, no ista zbog razloga navedenih pod točkom 7. ove odluke u konkretnom slučaju nije odlučna.
8. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi predlaže žalitelj, jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
9. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i opstojnost osnove po kojoj je istražni zatvor produljen, nije dovedena u sumnju opetovanim žalbenim navodima optuženika da je sporazumno sa suprugom pokrenuo postupak radi razvoda braka te se nema namjeru vraćati u zajedničko domaćinstvo, niti istaknutim žalbenim navodima o mogućnosti stanovanja kod svojih roditelja u [adresa] te zaposlenja, kao i dužnosti uzdržavanja dvoje djece u dobi od 2 i 6 godina, a sve s obzirom na utvrđene osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
