Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Kzd-115/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Pačarić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. S., zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u nastavku KZ/11) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO- 314/2020-1 od 12.svibnja 2020., nakon zaključene rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku A. B., okrivljenika S. S. i branitelja okrivljenika G. M., odvjetnika iz V., dana 16.svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453.točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08),

okrivljeni S. S., …

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da je

u razdoblju od početka siječnja 2018. godine do 19. veljače 2020. u obiteljskoj kući u N. B., P. Š., u nakani izazivanja poniženja i straha kod supruge S. S. te svjestan da kao otac djece B. S., rođenog …., i K. S., …., svojim ponašanjem ugrožava njihov pravilan psihofizički razvoj, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17 i 126/19), u nazočnosti djece učestalo fizički i psihički zlostavljao suprugu govoreći joj da je kurva, glupača, krava nesposobna, pljuvao ju, šamarao, a u veljači 2020. godine uhvatio ju objema rukama za vrat i prislonio ju na zid te počeo gušiti govoreći joj da će ubiti nju i njene roditelje, u kojem daljnjem napadu ga je spriječio sin K. S., što je kod S. S. izazvalo osjećaj poniženja i straha za vlastiti život, a kod djece osjećaj straha i uznemirenosti, na koji način je djeci nanio psihičku bol,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo te kao roditelj zlostavio djecu,

II. pa da je time počinio 3 (tri) kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - kazneno djelo nasilja u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i 2 (dva) kaznena djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

III. Na temelju članka 149.stavka 1.ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom pod br. KOz-DO-314/2020 od 12.svibnja 2020. optužilo je okrivljenog S. S. da je počinio 3 (tri) kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - kazneno djelo nasilja u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 i 2 (dva) kaznena djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi da li se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti optužbom, okrivljeni S. S. se očitovao da se ne smatra krivim.

3. U svojoj obrani okrivljeni S. S. je naveo da nije točno ništa od ovoga za što ga se tereti. Naime, bile su među njima obične obiteljske svađe, kao i kod svakoga. Nešto je od pogrdnih riječi govorio bivšoj supruzi i znao je pljunuti pored nje, ne na nju, ali joj nije prijetio ni fizički zlostavljao, a pogotovo ne pred djecom. Zbog takvih narušenih odnosa se i odselio u drugu kuću, a da djeca i svi imaju svoj mir.

3.1. Ispitan na raspravi 16. svibnja 20204. okrivljenik se branio suglasno.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao oštećenu S. S., te uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svjedoka B. S., A. K., J. K., A. M., R. B., J. P., G. K., B. S., i vještaka D. B., te pročitao dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad i nalaz i mišljenje psihologijskog vještaka.

5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika.

6. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Svjedok oštećena S. S. je navela da je s okrivljenikom u braku skoro 15 godina i da imaju dvoje maloljetne djece. Njihovi odnosi u braku nisu bili dobri još od početka jer ju je suprug vrijeđao i fizički na nju nasrtao još u vrijeme kada je bila trudna s prvim sinom. Često je dolazilo do svađa, ali nikada nije ništa prijavljivala policiji. U posljednje dvije godine suprug je prema njoj postao sve agresivniji. Prošle zime suprug se vrlo često dovodio u alkoholizirana stanja, a nakon dolaska kući redovito je dolazilo do svađa između njih. U tim svađama suprug ju je pred djecom vrijeđao govoreći joj da je kurva, glupača, krava nesposobna i slično, pri tom ju je pljuvao, a znao ju je i ošamariti pred djecom. Jednom prilikom, misli da je to bilo 19. veljače 2020., tijekom svađe suprug ju je uhvatio objema rukama za vrat i prislonivši ju za zid počeo gušiti govoreći joj da će ju ubiti kao i njene roditelje, na što je reagirao njihov stariji sin koji je stao između njih kako bi ju zaštitio. Od tog stiskanja za vrat bolio ju je vrat tri dana. Nije imala vidljivih ozljeda zbog čega nije potražila liječničku pomoć.

7.1. Ispitana na raspravi 24.studenog 2021. oštećena je u cijelosti ostala kod svog iskaza, te dodala da je točno kako je rekla i ranije nije nikome govorila o onome što joj govori i radi suprug, ali je sve to nedavno ispričala njenim roditeljima i susjedama E. B., A. K. M. i R. B.. Navela je da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev za naknadu štete.

7.2. Na raspravama 27.ožujka 2023. i 16. svibnja 20204. oštećena je u cijelosti ostala kod svog iskaza.

8. Svjedok oštećeni maloljetni B. S. je naveo da je bilo svađa između njegovih roditelja prije par godina, ali ne baš često. On to nije vidio, odnosno nije bio osobno prisutan, nego je čuo iz svoje sobe. Čuo je ružne riječi i od tate i od mame, ali to su bile neke obične svađe. Nikada nije vidio da bi tata mamu fizički napadao. Što se tiče njegovog brata K., naveo je da je i on isto tako čuo te povremene svađe. Naveo je da sada živi s tatom od prije nekih mjesec dana, ali do tada je živio s mamom. Tata i mama su inače kuća pored kuće i skroz se viđao s oba roditelja. Mama i tata više ne žive zajedno negdje od sredine 2020. kad je počela rastava. Naveo je da nikada nije osjetio nikakav strah ili nelagodu, a niti uznemirenost od bilo kojeg postupanja oca. Nije nikada čuo od mame da bi se požalila bilo njemu ili ikome da bi ju tata šamarao, tukao ili gušio. Naveo je da je bio kod psihologa na razgovoru prije nekih dvije godine, ali sigurno nije rekao da je bio prisutan fizičkom nasilju oca prema majci, možda je nešto slučajno rekao, možda je tako ispalo kao da je rekao.

9. Svjedok A. K. je navela da joj se kćerka S. znala žaliti da ju je okrivljenik fizički zlostavljao na način da ju je udarao i čupao za kosu. Rekla joj je da ništa nikome ne govori samo zbog djece, ali ona je to sve znala i trpjela. Zna da se to sve događalo pred djecom, pogotovo zadnji događaj. Naime za taj zadnji događaj kada ju je okrivljeni napao, a stariji sin B. je skočio da spriječi u napadu na majku, zato zna jer je njena kćerka sve to u poruci opisala svojoj šogorici D. K.. Zna da je okrivljeni znao S. na dvorištu pljunuti čim bi ju vidio i na taj način ju ponižavao jer joj je govorio svakakve pogrdne riječi. Ona osobno ništa od toga nije vidjela ni čula već samo ono što joj je rekla kćerka. Kćerka joj nije govorila da ju je zvao pogrdnim riječima ali zna da ju je šamarao jednom ju je udario da je pala s kreveta i bila je bolesna i imala išijas, te je onda zvao ljubavnicu da ju vodi kod doktora. Poznato joj je da je okrivljeni odselio u drugu kuću u dvorištu za koju je rekao da je kupio za sebe i djecu ali tamo je doveo ljubavnicu. Za nju osobno je okrivljeni isključivi krivac za sve te nesuglasice u braku. Poznato joj je da je stariji sin B. želio ostati živjeti s ocem zbog društva, dok mlađi sin K. ne želi ni čuti za oca. U kritičnom razdoblju djeca se nisu žalila na oca jer se nisu imali ni za što žaliti jer je okrivljeni radio po cijeli dan.

10. Svjedok J. K., otac oštećene, naveo je da on osobno nije ništa vidio, zna da se oštećena žalila njegovoj supruzi, ali on to onda nije znao. Njega je to sve jako iznenadilo jer je okrivljenog smatrao kao sina, pa kada je sve to saznao bio je šokiran. Saznao je sve kada ga je kćerka nazvala i rekla da dođe po nju jer ju pljuje i baca van te više to ne može izdržati. Kada je došao tamo već je bila policija i Centar za socijalnu skrb i onda je saznao kada je ona došla kod njega u L. poslije svega toga što se događalo. Stariji sin je ostao kod oca a mlađi je s majkom. Njemu je kćerka onda poslije sve ispričala. Pričala mu je da ju je okrivljeni znao udarati i govoriti da joj neće napraviti masnice da ga ne može prijaviti. Njemu je mlađi unuk ispričao da je okrivljeni oštećenoj udarao glavom u zid i vijao ju nožem po kući, a vani i vilama te je sve dijete proživljavalo. Stariji sin nije ništa govorio jer se bojao oca. Zna da je stariji sin sada s ocem i da je jako popustio u školi i da ne smije s njim pričati, a bili su nerazdvojni. Ne može se više točno sjetiti što mu je kćerka govorila. Osobno je čuo kako je okrivljenik vikao još s ulice na starijeg sina zašto nešto nije napravio konkretno spremio drva, a to po njegovom mišljenju dijete nije ni moglo raditi jer je to težak posao. Kćerka je rekla da nije ništa prije govorila jer se bojala da okrivljenik ne bi uzeo djecu jer se on hvalio da može uzeti odvjetnika kojeg hoće, a oni nisu imali novaca.

11. Svjedok A. M. je navela da nema nikakvih osobnih saznanja o obitelji okrivljenika, poznaje okrivljenika i njegovu suprugu, ali samo iz viđenja, kad dođu u trgovinu u kojoj radi. S njima se ne druži. Njoj je oštećena pokušavala govoriti o svojim problemima koje ima s okrivljenikom, čak joj je jednom rekla i da se rastaje, ali ona to nije htjela slušati jer ju to ne zanima, a pogotovo ne na radnom mjestu. Zna da nije spominjala djecu, ali je govorila o tome da se želi odseliti na drugu adresu. Ne zna od kada okrivljeni ne živi više u istoj kući s oštećenom. Zna vidjeti i djecu okrivljenika i to kad prođu u školu, te nema nekih saznanja o njihovim odnosima.

12. Svjedok R. B. navela je da poznaje okrivljenog i njegovu suprugu, ali nema nikakvih saznanja o njihovim odnosima. Naime, oni se jesu družili i onda nije primijetila ništa neprimjereno, ali su se zadnji puta družili prije tri godine. Više se ne druži jer je bolesna, pa i ne ide nigdje, a njen suprug se i dalje druži s okrivljenikom. Navela je da joj nikada supruga okrivljenika nije niti jednom prilikom spomenula bilo kakvo agresivno ponašanje okrivljenika prema njoj. Nije od nikoga ni u selu čula da bi to tako bilo. Nikada nije primijetila da bi se djeca bojala okrivljenika, znali su zajedno dolaziti i nikada ništa sumnjivo nije primijetila. Ima već godinu dana kako okrivljeni ne stanuje na istoj adresi i to od mjeseca siječnja prošle godine.

13. Svjedok B. S., pomajka okrivljenika, navela je da su se znali posjećivati međusobno i da nikakvih zlostava ona nije vidjela. S. je bila protiv njih, pa se onda kasnije više nisu ni posjećivali. Noj se oštećena nikada nije požalila na postupanje okrivljenika. Navela je da joj se ni djeca nisu požalila, niti je ikada primijetila da su djeca bila na bilo koji način ugrožena od strane okrivljenika. Nikada joj se nitko od djece nije požalio da bi vidio fizičko ili psihičko nasilje od strane okrivljenika prema ikome.

14. Svjedok G. K., djelatnica Centra za socijalnu skrb Beli Manastir, navela da joj je poznato ono što je kao djelatnica Centra zaprimila 20.veljače 2020. Naime, S. S. je prijavila fizičko i verbalno nasilje svog supruga, te među ostalom i navela da se to događalo i pred djecom. Navela je da je stariji sin znao povremeno stati u njezinu zaštitu. O tome je sačinila zapisničku izjavu koja se i nalazi u spisu. Što se tiče djelovanja Centra zna da je psiholog Centra J. P. obavila razgovor s djecom i da je Centar postupao u razvodu braka.

15. Svjedok J. P. je navela je da je kao psiholog Centra za socijalnu skrb Beli Manastir obavila razgovor s djecom B. i K. S., o čemu je sačinila službenu zabilješku od 5.lipnja 2020., kod koje u cijelosti ostaje. Psiholog je razgovarala sa djecom te utvrdila da je dijete B. reklo da su se roditelji često svađali, međusobno vrijeđali, da su jednako vikali. Rekao je da je tata udario mamu rukom, ali da on to nije vidio već su mu roditelji rekli. Maloljetni K. također je rekao da su se tata i mama uvijek svađali, te je tata govorio mami ružne riječi, mama je nekad uzvratila tati. Nadalje je dodala da je B. rekao da je bračna zajednica između okrivljenog i oštećene prekinuta u siječnju 2020. Sjeća se da je okrivljeni pokrenuo obvezno savjetovanje prije razvoda braka, a misli da je to bilo nakon pokretanja kaznenog postupka jer se sjeća da je bila mjera opreza pa ih je morala zvati odvojeno. B. je njoj govorio da je otac drag, hrabar i malo tvrdoglav. Nije pitala djecu da li osjećaju strah prema ocu, ali oni su njoj rekli da nije otac bio prema njima psihički ni fizički nasilan i da redovito viđaju oca. Nije stekla dojam, niti su joj djeca govorila da bi ih otac stavljao u neki ponižavajući položaj.

16. Sud je proveo psihologijsko vještačenje oštećenog djeteta B. S. po vještaku psihologu D. B. koja je u svom nalazu i mišljenju navela da da maloljetni B. S. u ovom konkretnom slučaju nije sklon konfabulaciji i sugestibilnosti, jer ima dovoljne kognitivno perceptivne i memorijske kompetencije i sposoban je neovisno i logički misliti, ali nije sposoban objektivno iskazivati u ovom kaznenom postupku zbog motivacijskih čimbenika, odnosno osobnih interesa i vrlo dobrih odnosa s ocem s kojim živi i želje za njegovom zaštitom. Kod njega se ne nalazi sugestivan utjecaj niti jednog od roditelja na način iskazivanja u ovom sudskom postupku, niti je osobno doživio pritisak nekog od roditelja vezano za to s kim će živjeti. Svoje odnose sa oba roditelja B. dosljedno opisuje kao dobre, te kod njega na emocionalnom, socijalnom i kognitivnom planu aktualno nisu registrirane smetnje i znakovi poremećaja. Njegovo samopoštovanje je visoko, nema teškoća u školovanju. Prilagođen je i društvu vršnjaka. Za njega je kao adolescenta očekivano vrlo važna kvaliteta odnosa i s roditeljima, a koja je u njegovom doživljaju dobra.

16.1. Ispitana na raspravi 11.listopada 2022. vještak psiholog ostala je u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

17. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije utvrđeno je da okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan.

18. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenog S. S., ovaj sud drži da nije sa sigurnošću utvrđeno, a niti dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnici.

19. Sud je prihvatio obranu okrivljenika, u kojoj isti poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, navodeći da ne spori da je bilo međusobnih svađa između njega i supruge, ali nikada pred djecom.

20. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz oštećene S. S., obzirom da navodi njezinog iskaza nisu potkrijepljeni niti jednim drugim izvedenim dokazom, čak naprotiv, njezin iskaz je u bitnim činjenicama upravo suprotan ostalim dokazima, osobito iskazu djeteta B. S., a koji je prema optužbi neposredni očevidac svih događaja i također žrtva navodnog okrivljenikovog zlostavljanja.

21. Naime, dijete B. S., a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, jasan i uvjerljiv, je jasno potvrdio da nije nikada vidio da bi tata fizički napadao mamu, a čuo je samo ponekad iz svoje sobe njihove međusobne "obične" svađe, nikada osobno nije bio nazočan njihovim sukobima. Dakle iskaz maloljetnog oštećenika, a koji je sud u cijelosti prihvatio kao jasan, istinit i uvjerljiv, u potpunosti je suprotan iskazu same oštećene S. S., te jasno ukazuje na neistinitost njezinog iskaza.

22. Vjerodostojnost iskaza djeteta B. S. nedvojbeno je potvrđena i psihologijskim vještačenjem gdje je vještak jasno navela da maloljetni B. S. u ovom konkretnom slučaju nije sklon konfabulaciji i sugestibilnosti, jer ima dovoljne kognitivno perceptivne i memorijske kompetencije i sposoban je neovisno i logički misliti. Također, vještak je utvrdila da isti nije bio pod sugetivnim utjecaje niti jednog od roditelja kod iskazivanja u ovom sudskom postupku. Kod njega nisu registrirani nikakve psihičke smetnje i znakovi poremećaja, njegovo samopoštovanje je visoko, nema teškoća u školovanju. Prilagođen je i društvu vršnjaka. Kvaliteta njegovih odnosa sa roditeljima je također dobra. Dakle, niti jednim dokazom nisu potvrđeni navodi optužbe da bi kod djeteta bio prisutan osjećaj straha i uznemirenosti, te psihička bol koju je navodno svojim postupanjem djetetu izazvao okrivljenik.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihologa D. B., obzirom je isti dan u skladu s visokim pravilima struke.

24. Sve naprijed navedeno potvrdila je i psiholog J. P. koja je razgovarala sa djetetom B. koji joj je rekao da su se roditelji međusobno svađali i da su jednako vikali. Nikada nije vidio da bi tata udario mamu, već su mu to roditelji rekli. Za okrivljenika kao oca je rekao da je drag, hrabar i malo tvrdoglav. Nije stekla dojam, niti su joj djeca govorila da bi ih otac stavljao u neki ponižavajući položaj.

25. Također je i svjedok B. S. navela da nikada nije primijetila bilo kakvo neprimjereno ponašanje okrivljenika prema supruzi i djeci, niti su joj se djeca ikada požalila na ponašanje oca. Naime, životno je i logično da bi svjedokinja, kao baka oštećene djece, zasigurno primijetila bilo kakve promjene u njihovom ponašanju, a djeca bo joj zasigurno nešto o tome i rekla, da se nešto takvo uistinu i dogodilo. 26. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka J. P. i B. S., smatrajući iste istinitim, jasnim i uvjerljivim, te u bitnom sukladnim, kako međusobno, tako i sa iskazom oštećenog djeteta B. S., kao i sa samom obranom okrivljenika.

27. S. G. K. nije imala nikakvih neposrednih saznanja o konkretnim događajima, već je samo zaprimila prijavu oštećene S. S. po kojoj se dalje postupalo. I ona je potvrdila kako je oštećena navela u prijavi da ju je okrivljenik verbalno i fizički napadao pred djecom, te da je stariji sin znao stati u njezinu zaštitu, a što se tijekom postupka ukazalo potpuno neutvrđenim i neistinitim.

28. Da nije vjerodostojan i istinit iskaz oštećene S. S. potvrdile su i svjedokinje A. M. i R. B., koje su jasno navele da nikakve zlostave od strane okrivljenika nisu vidjele niti o tome išta čule. Svjedokinja M. je navela da joj je oštećena nešto pokušavala govoriti o svojim problemima sa okrivljenikom, ali svjedokinju to nije niti zanimalo i o tome ništa niti ne zna. Svjedokinja B. je jasno navela da joj nikada supruga okrivljenika nije niti jednom prilikom spomenula bilo kakvo agresivno ponašanje okrivljenika prema njoj. Dakle, opet se iskaz oštećene ukazuje neistinitim jer je navela da se upravo ovim svjedokinjama žalila na zlostavljanje od strane okrivljenika.

29. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze svjedoka A. M. i R. B., koji su u bitnom međusobno sukladni, a suprotni iskazu oštećene S. S..

30. Sud nije kao vjerodostojan prihvatio iskaz svjedoka A. K., majke oštećenice, obzirom da je ista jasno navela kako sve detalje i događaje ona ništa osobno nije vidjela niti čula, već iskazuje samo ono što joj je kćerka ispričala. Svjedokinja iskazuje nepovezano i nedosljedno, daje svoje subjektivno mišljenje o okrivljeniku, a svoje navode ničim ne potkrjepljuje. Svjedokinja ipak navodi kako se djeca u kritičnom razdoblju nisu žalila na oca, jer se nisu imali ni za što žaliti, jer je okrivljeni radio po cijeli dan. Dakle, ovdje se jasno ukazuje na nevjerodostojnost iskaza svjedokinje, jer je neživotno da djeca ništa nisu rekla svojoj baki o takvom ružnom ponašanju svoga oca, a onda navodi da se nisu ni imali na što žaliti jer je okrivljeni radio cijeli dan. Dakle, potpuno je nelogično i neživotno ovakvo iskazivanje, jer tko je onda počinio toliku verbalnu i fizičku zlostavu oštećene i djece, ako okrivljenika nije uopće bilo, pa se djeca nisu imala na što ni žaliti.

31. Sud nije prihvatio niti iskaz svjedoka J. K. jer smatra da i ovaj svjedok iskazuje subjektivno o svojim osobnim osjećajima, te o onome što je čuo od nekoga, dok on sam osobno nije ništa vidio. Po mišljenju suda neživotno je i nelogično da svjedok, kao otac i djed ništa nije znao, čuo, vidio niti primijetio sve dok nije došla policija. Nakon toga svjedoku o zlostavama pričaju i oštećena, i djeca, kao i supruga, a do tada ništa nije znao. Stoga iskaz ovog svjedoka sud nije prihvatio.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, sud smatra da tijekom dokaznog postupka nije na neutvrđen način dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava,a kako ga se optužnicom tereti. Stoga ga je sud, a temeljem odredbe čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe za terećeno kazneno djelo.

33. Budući da je sud okrivljenog S. S. oslobodio od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a temeljem odredbe čl. 149.st.1.ZKP/08.

34.Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16.svibnja 2024.

Sudac za mladež

Marina Bušbaher Oberkirš

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu u Vukovaru.

Dostaviti:

1. ODO Osijek na KOz-DO-314/2020

2. okr. S. S.

3. branitelj okr. G. M., odvjetnik iz V.

4. ošt. S. S.