Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Poslovni broj: P-200/2023-25

Zadar, Dr. Franje Tuđmana

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja LEVANT NAVIS d.o.o., Poličnik, Zekići 17, OIB: 54524547766, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv tuženika TANKERKOMERC d.d. Zadar, Obala kneza Trpimira 2, OIB: 89372508525, zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rude i Partneri d.o.o., Šibenik, radi isplate, 16. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku TANKERKOMERC d.d. Zadar, Obala kneza Trpimira 2, OIB: 89372508525, isplatiti tužitelju LEVANT NAVIS d.o.o., Poličnik, Zekići 17, OIB: 54524547766, iznos od 22.408,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 7. studenoga 2019. pa do 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 20.269,80 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 12. siječnja 2021. u bitnome navodi kako su tužitelj i tuženik 14.04.2014. godine sklopili predstečajnu nagodbu pred TS u Zadru Stalna Služba u Šibeniku pod poslovnim brojem 9 Stpn-55/13. Tom predstečajnom nagodbom da je utvrđena tražbina tužitelja u iznosu od 412.810,29 kuna. Iznos od 380.125,00 kuna da je glavnica, a ostatak da je kamata. Nadalje ističe kako je predstečajna nagodba sklopljena pod raskidnim uvjetom, i to točkom IV nagodbe prema kojoj će se nagodba raskinuti ako dužnik, ovdje tuženik, u roku od godine dana od dana pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje nagodbe ne izvrši povećanje temeljnog kapitala. Rješenje o potvrđivanju nagodbe je pravomoćno s danom 28. veljače 2014., a tuženik nikada nije izvršio povećanje temeljnog kapitala i nagodba je raskinuta. Tuženik je nakon raskida nagodbe djelomično podmirio svoju obvezu te je 6. studenoga 2019. putem cesije platio iznos od 97.250,00 kuna i ponudio je plaćanje umanjenog dijela dugovanja u iznosu od dodatnih 168.837,50 kuna. Tužitelj je primio djelomično plaćanje duga te je zatvorio svu kamatu i dio glavnice, ali nije pristao na smanjenje ostatka potraživanja. Tužiteljeva tražbina je bila 412.810,29 kuna i nakon djelomičnog plaćanja ostaje iznos od 321.560,29 kuna kojeg je tuženik obvezan platiti, jer uslijed raskida predstečajne nagodbe umanjenje koje je ugovoreno tom nagodbom više ne obvezuje. Kasnije u tijeku postupka je tužitelj naveo kako u predmetnom slučaju postoji i priznanje duga (pisano, nesporno, jasno utvrđeno i kroz plaćanje dijela duga) i odricanje od zastare (kroz pisano priznanje obveze od strane tuženika).

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu podnesenom ovom sudu 11. veljače 2021. u bitnome navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava činjeničnu i materijalnopravnu osnovu zahtjeva. Ističe kako bi potraživanje tužitelja, kada bi i bilo osnovano, bilo u zastari. Naime, upravo da je predstečajnom nagodbom prekinuta zastara pa da je i ista nagodba raskinuta, kako to navodi tužitelj, zastara bi ponovno počela teći danom eventualnog raskida nagodbe odnosno 28. veljače 2015. , a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. siječnja 2021., dakle nakon proteka zastarnog roka. U odnosu na sporazum koji je tužitelj dostavio u spis, tuženik ističe kako je između tužitelja i tuženika bio postignut dogovor koji je i naveden u sporazumu od 6. studenoga 2019. Dogovor se sastoji u tome da tuženik namiri iznos od 97.250,00 kuna, pod uvjetom da stranke utvrde da preostali iznos duga iznosi 168.837,50 kuna, kako je i utvrđeno da će se isplatiti predstečajnom nagodbom. Tuženik je u dobroj vjeri potpisao ugovor o cesiji i sporazum, ali je tužitelj suprotno dogovoru i načelu savjesnosti i poštenja potpisao samo cesiju, ali ne i sporazum. Taj sporazum sada dostavlja u spis te nakon proteka zastarnog roka zahtijeva namirenje tražbine koju nikada nije valjano i bezuvjetno priznao nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: Sporazum sklopljen 6. studenoga 2019. (l.s. 4), Ugovor o cesiji od 6. studenoga 2019. (l.s. 5), dopis tuženiku od 21. prosinca 2020. (l.s. 6), rješenje o odobravanju sklapanja predstečajne nagodbe ovoga suda posl. br. Stpmn-55/13 od 1. veljače 2014.uz Prilog – tablicu sa iznosima, načinom i okovima namirenja vjerovnika (l.s. 8-69), knjigovodstvene kartice tužitelja (l.s. 95-111).

4. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 (i 96/08), 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

5. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

6. U ovoj pravnoj stvari je pod posl. br. P-38/2021-17 od 28. siječnja 2022. donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 143.722,79 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan, dok je tužba za iznos od 168.837,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama odbačena kao nedopuštena.

7. Rješenjem posl. br. Pž-947/2022-2 od 22. kolovoza 2023. ukinuta je naprijed citirana presuda i rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak s uputom da se u ponovljenom postupku treba utvrditi je li ispunjen raskidni uvjet iz predstečajne nagodbe te da sud izloži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje od tih činjenica je su utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, kako ih je ocijenio i koje odredbe materijalnog prava je primijenio.

8. U ponovljenom postupku stranke su iskazale kako ostaju kod svih svojih ranijih navoda, te je tuženik predložio prekinuti predmetni postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod posl. br. P-210/22 budući da se u tom predmetu također raspravlja o tome je li ništetna odredba predstečajne nagodbe koja sadrži raskidni uvjet.

9. Ovaj sud je odlučio da neće prekinuti ovaj postupak po prijedlogu tuženika, prvenstveno iz razloga što je odlučio o spornim okolnostima odlučiti u okviru ovoga postupka.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

11. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati utuženi iznos na ime potraživanja ranije priznatog duga.

12. Nije sporno u ovom postupku da je u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom, u kojem je tužitelj bio vjerovnik, pred Trgovačkim sudom u Zadru, Stalna služba u Šibeniku 14. veljače 2014. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe. U tom postupku priznata je tužitelju tražbina prema tuženiku u iznosu od ukupno 417.610,29 kn, te je samom nagodbom određeno da se dužnik, ovdje tuženik, obvezuje na osnovi Plana financijskog restrukturiranja namiriti tražbine vjerovnika, među kojima je i tužitelj, otplatom dospjelih obveza uz umanjenje ukupnih obveza i to otpisom 30% glavnice i otpisom redovnih i zateznih kamata. Nakon tog umanjenja određeno je da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od ukupno 266.087,50 kuna.

13. Također je nesporno i da je citirana predstečajna nagodba sklopljena pod raskidnim uvjetom jer iz čl. IV nagodbe proizlazi da će se nagodba raskinuti i neće proizvoditi nikakve pravne učinke ukoliko dužnik u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti rješenja kojim se odobrava sklapanje nagodbe ne izvrši povećanje temeljnog kapitala – dokapitalizaciju društva i to upisom i uplatom novih redovnih dionica, s isključenjem prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu novih dionica u ukupnom iznosu od 108.900.000,00 kuna, a koju obvezu je dužnik preuzeo točkom III. 5. nagodbe. Nadalje, iz točke III. 5. nagodbe proizlazi da se dužnik na osnovi Plana financijskog restrukturiranja obvezuje izvršiti povećanje temeljnog kapitala – dokapitalizaciju društva i to upisom i uplatom novih redovnih dionica, s isključenjem prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu novih dionica, u ukupnom iznosu od 108.900.000 kuna i to u roku od 30 dana od dana kada se kumulativno ispune sljedeća dva uvjeta: a) pravomoćnost rješenja Trgovačkog suda u Zadru kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe i b) pozitivno rješavanje imovinsko pravnih i koncesijskih odnosa za luke posebne namjene – Marinu Zadar i Marinu Iž te skladišnog prostora (tankovi) za tekuće terete na Gaženica Zadar.

14. Nesporno je također bilo i da je između stranaka bilo dogovora oko načina otplate duga iz predstečajne nagodbe pa je tako i sklopljen među strankama Sporazum 6. studenoga 2019. temeljem kojega je i otplaćen dio duga u iznosu od 97.250,00 kuna.

15. Sporno je bilo u ovom predmetu je li raskinuta predstečajna nagodba kao i je li sada tuženik, s obzirom na postojanje Sporazuma i Ugovora o cesiji, dužan tužitelju isplatiti potpuni iznos potraživanja, bez umanjenja iz postupka predstečajne nagodbe.

16. Uvidom u Sporazum koji prileži spisu utvrđuje se kako isti 6. studenoga 2019. sklapaju Tankerkomerc d.d. Zadar kao dužnik i Levant Navis d.o.o. Dračevac Ninski kao vjerovnik. Sporazum je potpisan samo od strane dužnika, a u njemu je konstatirano kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku odobreno sklapanje predstečajne nagode, a koje rješenje je postalo pravomoćno 28. veljače 2014. i u tom postupku je utvrđena tražbina vjerovnika u iznosu od 412.610,29 kn, a dužnik se predstečajnom nagodbom obvezao vjerovniku ispuniti tražbinu na način na se otpisuje 30% glavnice i zatezne kamate tako da preostaje za isplatiti iznos od ukupno 266.087,50 kn i to jednokratnom isplatom u roku od 90 dana. Sporazumom je navedeno kako će dužnik vjerovniku na ime naprijed navedenog duga podmiriti iznos od 97.250,00 kn cesijom odmah uplatom u korist računa cesionara Rijekatank d.o.o., a stranke su suglasne da je nakon provedenog plaćanja po ugovoru o cesiji dužnik dužan vjerovniku još 168.837,50 kn.

17. Iz Ugovora o cesiji proizlazi kako je isti sklopljen 6. studenoga 2019. između cesionara Levant Navis d.o.o. Dračevac Ninski, cesionara Rijekatank d.o.o. i cesusa Tankerkomerc d.o.o. Ugovorne strane su suglasne da cedent od cesusa potražuje novčani iznos od 97.250,00 kn, cedent ustupa svoja potraživanja od cesusa cesionaru i danom plaćanja toga iznosa, obveza cedenta prema cesionaru bit će zatvorena u naprijed navedenom iznosu. Ugovor je potpisan od sve tri ugovorne strane.

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine br. 108/12, 144/12, 81/13, 112/12, 121/13, 78/15 i 71/15; u daljnjem tekstu: ZFPPN), a koji zakon se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 442. st. 1. Stečajnoga zakona (Narodne novine br. 104/17; u daljnjem tekstu: SZ), na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. St. 3. je određeno da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe.

19. Iz jednog od osnovnih načela obveznih odnosa iz čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) proizlazi dužnost sudionika u obveznom odnosu da izvrše svoju obvezu te su odgovorni za njezino ispunjenje.

20. Nadalje, prema odredbama čl. 150. i dr. ZOO-a nagodba (svaka pa tako i ova predstečajna – „sudska“) smatra se dvostranoobveznim ugovorom.

21. Također, prema odredbi čl. 361. ZOO-a kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Uvidom u odredbe sklopljene predstečajne nagodbe, naročito onu sadržanu pod točkom IV iste, ovaj sud zaključuje kako ta odredba doista dokazuje da je rok iz iste bitan sastojak te nagodbe pa da neispunjenjem obveze – povećanja temeljnog kapitala, dokapitalizacije društva upisom i uplatom novih redovnih dionica s isključenjem prava prvenstva postojećih dioničara pri upisu novih dionica – doista dolazi do raskida ugovora, odnosno te nagodbe.

22. U ovom postupku je utvrđeno kako tuženik nije ispunio tu obvezu pa tako ovaj sud smatra samu nagodbu raskinutom.

23. Međutim, a u pogledu samog duga odnosno predmetnog potraživanja, ovaj sud smatra dokazanim dugovanje tuženika samo za iznos od 168.837,50 kn, dok za preostali utuženi iznos od 143.722,79 kn sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi mu ga tuženik bio dužan podmiriti.

24. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan za iznos od 168.837,50 kn, dok za preostali utuženi iznos od 143.722,79 kn sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi mu ga tuženik bio dužan podmiriti te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan. 25. Naime, neovisno o činjenici da ovaj sud smatra raskinutom sklopljenu predstečajnu nagodbu i to barem u dijelu koji bi se odnosio na obveze stranaka u ovom postupku, ovaj sud također smatra obvezujućim sklopljeni Sporazum između stranaka.

26. Dakle, 6. studenoga 2019., znatno nakon isteka vremena u kojem je tuženik kao predstečajni dužnik bio dužan ispuniti obveze iz predstečajne nagodbe a nakon kojega vremena i po navodima tužitelja – koje je ovaj sud prihvatio – se sklopljena predstečajna nagodba smatra raskinutom, stranke sklapaju Sporazum, koji se također ima smatrati dvostranoobveznim ugovorom. Odredbom čl. 2. st. 2. toga Sporazuma navedeno je kako stranke sporazuma (a to su tužitelj i tuženik iz ovog postupka) suglasno utvrđuju da nakon provedenog plaćanja po Ugovoru o cesiji ukupan dug društva Tankerkomerc d.d. prema društvu Levant Navis d.o.o. iznosi 168.837,50 kuna. Nesporno je sklopljen i spomenuti Ugovor o cesiji čijim je sklapanjem i realizaciji istoga nesporno podmiren tuženikov dug tužitelju za iznos od 97.250,00 kuna.

27. Zaključno, a primjenom svih citiranih zakonskih odredbi, ovaj sud smatra sklopljenu predstečajnu nagodbu raskinutom radi ispunjenja raskidnog uvjeta pod kojim je ista sklopljena, a tu činjenicu tuženik nije s uspjehom opovrgavao u ovom postupku. Također, iz svega naprijed navedenoga, sud smatra odnose između stranaka konačno riješenim sklapanjem naprijed citiranog sporazuma – koji predstavlja očitovanje volje obje strane i slijedom toga se na njega imaju primijeniti odredbe ZOO-a koje se tiču dvostranoobveznih ugovora. Temeljem tog sporazuma, ovaj sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev upravo u dijelu u kojem je isti usvojen.

28. Tuženik je tijekom postupka istakao i prigovor zastare potraživanja, ali sud smatra kako je taj prigovor neosnovan. Naime, sklapanje naprijed navedenog sporazuma prema stavu ovoga suda ima učinak odricanja od zastare.

29. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a. Naime, primjenom odredbi parničnoga postupka koje uređuju pitanje naknade troškova postupka za slučaj djelomičnog uspjeha stranke, sud dolazi do zaključka kako je tužitelj uspio u ovom postupku za 53 %, slijedom čega je tuženik uspio za 47 % i onda, a budući da bi tužitelju trebalo priznati samo 6% troškova, ovaj sud smatra taj udio neznatnim te je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj trošak.

31. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 16. svibnja 2024.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.

Broj zapisa: 9-30867-df14b

Kontrolni broj: 0dce0-0c3b6-4881d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.