Broj: Ppž-7712/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IR, zbog prekršaja iz čl. 162. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 3. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), odlučujući o žalbi okrivljenika IR podnesenoj putem branitelja Zajedničkog odvjetničkog ureda Mira Boban i Gordan Lolić iz Splita, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, broj: 10 Pp-964/2022, od 23. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2024.,

p r e s u d i o je:

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika IR i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ) okrivljenik IR je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 kuna, zbog prekršaja iz čl. 162. st. 3. u svezi sa st. 1. t. 3. Zakona o gradnji, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Navedenom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Naime, na temelju obrane okrivljenika i provedenih dokaza prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik pristupio građenju predmetnih građevina bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, te time počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je, suprotno tvrdnji žalitelja, dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode obrane pred prvostupanjskim sudom, tvrdeći da nije znao niti je kao osnovnoškolski profesor mogao znati da njegovo postupanje predstavlja prekršaj, a da spisu prileži izjava glavnog projektanta o usklađenosti projekta s odredbama posebnih zakona i drugih propisa i da je za sve faze postupka angažirao stručne osobe, žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nadalje, to što za pristupanje gradnji bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, osim investitora odgovara i izvođač radova, a Zakonom o gradnji su propisani i prekršaji projektanta, nema utjecaja na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika kao investitora, koji se prije pristupanja građenju mogao i morao upoznati sa propisima kojima je regulirano građenje, pa se žalbeni navodi istaknuti u tom pravcu također ukazuju kao neosnovani.

9. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona i nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ, ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 30.000,00 do 45.000,00 kuna, investitoru fizičkoj osobi), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

10. Slijedom navedenog ovaj sud nije našao uvjeta za daljnje ublažavanje već znatno ublažene kazne, niti za oslobađanje okrivljenika od kazne, kako to neosnovano u žalbi predlaže žalitelj.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

12. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. svibnja 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.