Poslovni broj: Usž-996/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. K., Z., kojeg zastupa opunomoćenik K. V., odvjetnik u Z., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1030/2023-6 od 10. siječnja 2024., na sjednici održanoj 16. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1030/2023-6 od 10. siječnja 2024.

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/21-01/85, URBROJ: 513-04- 22-2 od 30. prosinca 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., Ispostave O. KLASA: UP/I-410-20/2020-001/01011, URBROJ: 513-007-04-02-2020-0003 od 9. studenoga 2020.“

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika KLASA: UP/II- 410-20/21-01/85, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., Ispostave O., KLASA:

UP/I-410-20/2020-001/01011, URBROJ: 513-007-04-02-2020-0003 od 9. studenoga 2020. kojima je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu 1.125.000,00 kuna i porezna obveza u iznosu 56.250,00 kuna.

2. Protiv označene presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine” 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3. Tuženik se u žalbi poziva na Zaključak ovog suda od 5. studenoga 2001. po kojem je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu. Tvrdi da je porezno tijelo za nastanak porezne obveze saznalo tek 23. kolovoza 2018., da je zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2019. pa da u konkretnom slučaju zastara nije nastupila. Navodi da je porezni obveznik bio dužan nastanak porezne obveze prijaviti ispostavi Porezne uprave na području koje se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka, a da obveza dostave javnog bilježnika jednog primjerka isprave o otuđenju nekretnine ne opravdava poreznog obveznika na nepostupanje po članku 17. stavku 1. Zakona o porezu na promet nekretnina. Stoga tuženik predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na tužbu.

5. Žalba je osnovana.

6. U predmetnom postupku je utvrđeno, što je i nesporno, da je tužitelj predmetne nekretnine stekao na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 7. travnja 2010. Prvostupanjski sud je zauzeo pravno stajalište da je zastara prava na utvrđivanje poreza na promet nekretnina u skladu sa odredbom članka 14. stavka 2. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 153/02., dalje: ZPPN) počela teći 1. siječnja 2011. pa da je u skladu sa člankom 108. stavkom 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., dalje: OPZ) zastara nastupila 1. siječnja 2017.

7. Naime, odredbom članka 108. stavka 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

8. Međutim, prvostupanjski sud je zanemario odredbu članka 17. stavka 1. ZPPN-a koja propisuje da porezni obveznik nastanak porezne obveze mora prijaviti ispostavi Porezne uprave na području kojem se nalazi nekretnina u roku od 30 dana od dana njezina nastanka.

9. Iz spisa proizlazi da tužitelj nije postupio po navedenoj zakonskoj odredbi odnosno da nije u propisanom roku prijavio nastanak porezne obveze, već da je postupak utvrđivanja porezne obveze tužitelja pokrenut na temelju dostavljene obavijesti od 23. kolovoza 2017. Potom je prvostupanjsko rješenje doneseno 9. studenoga 2020., a drugostupanjsko rješenje 30. prosinca 2022. Kako je zastara počela teći 1. siječnja 2018., to do 30. prosinca 2022. nije protekao zastarni rok propisan člankom 108. stavkom 1. OPZ-a, kako to pravilno tvrdi žalitelj.

10. U odnosu na početak tijeka zastare na utvrđivanje poreza na promet nekretnina valja istaknuti da je na sjednici sudaca ovog suda održanoj 8. prosinca 2016. donesen zaključak broj: 6 Su-478/2016-4 kojim se ostaje kod zaključka sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2011. da je za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze mjerodavno kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio da je u predmetnom slučaju nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze tužitelja te je usvojio tužbeni zahtjev i poništio porezna rješenja. Stoga je ovaj sud žalbu tuženika ocijenio osnovanom i poništio prvostupanjsku presudu te presudom riješio stvar na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a.

U Zagrebu 16. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur. v.r.