Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-542/2022-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. K. iz S., OIB: ... , 2. A. K. iz I. G., OIB: ..., 3. mlt. S. M. iz S., OIB: ..., zastupanog po zakonskoj zastupnici, majci M. M., a svi po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o. iz Z., OIB: ...., zastupanog po predsjedniku uprave J. Š., a ovaj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. N. d.o.o. Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj Pn-67/2020-25 od 28. siječnja 2022., u sjednici vijeća 16. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj Pn-67/2020-25 od 28. siječnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti bliskog srodnika, te zahtjev 3. mlt. tužitelja za naknadu izgubljenog uzdržavanja zbog smrti oca, sve pobliže navedeno kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II izreke tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 56.250,00 kn (sada 7.465,66 eur), dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 18.750,00 kn (sada 2.488,55 eur) odbijen kao neosnovan.

3. Protiv te presude žalbe su podnijele stranke.

4. Tužitelji pobijaju presudu u točki I i dosuđujućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni troška ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženik pobija presudu u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki II izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i dosudi mu naknada parničnog troška za sastav podneska od 12. listopada 2021., uz naknadu žalbenog troška.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika pok. N. K.. (sina 1.tužitelja, brata 2.tužitelja i oca 3.tužitelja), te zahtjev 3. mlt. tužitelja za naknadu imovinske štete za izgubljeno uzdržavanje.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelji opisno u žalbi ukazuju, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, u skladu sa stanjem u spisu i izvedenim dokazima, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u vezi čega tužitelji u žalbi navode da je sud neosnovano odbio njihove dokazne prijedloge za saslušanje 2.tužitelja A. K. kao stranke u postupku te svjedoka S. A., ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud s obzirom na sve ostale izvedene dokaze pravilno ocijenio da izvođenje ovih dokaza nije potrebno za drugačije odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

12. Isto tako, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda tužbeni zahtjev tužitelja pravilno odbijen kao neosnovan.

13. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je 30. srpnja 2017. došlo do prometne nezgode na državnoj cesti D-502 u kojoj je smrtno stradao pok. oštećenik N. K.. Sporna je odgovornost tuženika za štetu u vezi čega tužitelji u žalbi ustraju pri tvrdnji da postoji tuženikova odgovornost za štetu.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-da je navedenog dana pok. oštećenik upravljao vozilom njemačkih registarskih oznaka, da je suputnik u vozilu bio 2.tužitelj, da je do prometne nezgode došlo 30. srpnja 2017. oko 3,00 sati na dionici državne ceste D-502 S. – P. na kojoj odlukom tuženika od 14. lipnja 2017. bio privremeno zatvoren kolnik u razdoblju od 19. lipnja 2017. do 30. rujna 2017.,

-da iz zapisnika o očevidu djelatnika PP B. i skice lice mjesta u bitnom proizlazi da su djelatnici policije odmah izišli na mjesto događaja (oko 3,10 sati), da se mjesto prometne nezgode nalazi na državnoj cesti DC-502 u rekonstrukciji kod kućnog broja B. G. 204, da se pok. oštećenik vozilom kretao u smjeru S., da je vozilom naišao na nasip kamenog agregata koji se prostirao čitavom širinom prometnice, te da je zbog naleta na taj nasip došlo do nastanka prometne nezgode; da su djelatnici policije konstatirali da na mjestu događaja za smjer kretanja vozila pok. oštećenika nema nikakvih prometnih znakova, budući da je prometnica u rekonstrukciji i u potpunosti zatvorena za sav promet, dok da se prometni znakovi koji označavaju zabranu prometa navedenom dionicom ceste i privremena regulacija nalaze u mjestu P. uz samo kružno raskrižje i udaljeni od mjesta događaja za oko 5 km, a da su isti postavljeni po fazama redom u smjeru kretanja I. prometni znak izričite naredbe zabrane prometa u oba smjera, II. skup prometnih znakova ograničenja brzine na 30 km/h, znak opasnosti radovi na cesti uz dopunsku ploču s početkom da iste vrijede za 100 m i III. prometni znak zabrane prometa za oba smjera uz ploču na braniku koja označava zapreke na cesti, da je u vrijeme nastanka prometne nezgode bila noć, da je u istoj pok. oštećenik smrtno stradao, a 2.tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede,

-da iz odluke tuženika od 14. lipnja 2017. o privremenom zatvaranju kolnika DC-502 proizlazi da se zbog radova obnove kolnika privremeno za sav promet u razdoblju od 19. lipnja 2017. do 30. rujna 2017. zatvara kolnik državne ceste na dionici od S. do P. (DC-27), da je za vrijeme trajanja radova, odnosno zatvorenosti ceste reguliran način odvijanja prometa obilaznim pravcem, da će privremena regulacija prometa biti postavljena prema projektu TD 1266/17 iz lipnja 2017. tvrtke I. d.o.o. Z., da obavješćivanje sudionika u prometu o zatvorenosti navedene ceste i obilaznom pravcu trebaju osigurati dežurne službe tvrtke C. z. ž. d.o.o., što na sebe preuzima tuženik, njegova Ispostava u Z.; da je tuženik dostavio u spis privremenu regulaciju prometa za potpuno zatvaranje navedenog dijela državne ceste D-502 koja je izrađena na zahtjev investitora S. d.o.o. S.,

-da iz iskaza svjedoka D. G. (predstavnika investitora – tuženika), B. M., radnika izvođača radova, u bitnom proizlazi da je izvođač radova društvo S. d.o.o. u cijelosti postupilo po projektu privremene regulacije prometa za potpuno zatvaranje navedenog dijela državne ceste, te postavilo sve potrebne prometne znakove i signalizaciju radi zabrane kretanja navedenom dionicom državne ceste.

15. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u primjenu dolazi odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO), kojom odredbom je regulirana odgovornost za štetu po principu krivnje. Cijeneći sve naprijed utvrđene činjenice zaključio je da u konkretnom slučaju do nastanka štete nije došlo krivnjom tuženika, već krivnjom pok. oštećenika, koji se vozilom nedopušteno kretao dionicom ceste P. – S. na kojoj je promet zbog rekonstrukcije ceste bio u potpunosti zatvoren. Prvostupanjski sud se pozvao na odredbu čl. 134. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 129/19 – dalje ZG) te je zaključio da u opisanim okolnostima, navedena dionica državne ceste jest gradilište, potpuno zatvoreno za sav promet, pa je zbog krivnje pok. oštećenika u nastanku prometne nezgode tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, dok je o naknadni parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

16. Sva opisana činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda o neodgovornosti tuženika za predmetnu štetu, odnosno da je do nastanka štete došlo krivnjom pok. oštećenika kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a isti, žalbenim navodima tužitelja ni u čemu nisu dovedeni u sumnju.

17. Naime, iz priložene dokumentacije u spisu (zapisnika djelatnika policije o očevidu sa skicom lica mjesta, projekta privremene regulacije prometa za potpuno zatvaranje dijela navedene dionice državne ceste, iskaza saslušanih svjedoka), jasno proizlazi da je navedena dionica ceste bila potpuno zatvorena za sav promet u razdoblju od 19. lipnja do 30. rujna 2017., da je izvođač radova društvo S. d.o.o. u cijelosti postupilo prema odluci tuženika o privremenom zatvaranju kolnika, te potpuno zatvorilo za sav promet u oba smjera navedenu dionice ceste, a privremenu regulaciju provelo u skladu s projektom koje je izradila tvrtka I. d.o.o. Z..

18. Ovim dokazima tuženik je dokazao da nema njegove krivnje u nastanku štetnog događaja, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno i prema shvaćanju ovog suda s obzirom na sve navedene okolnosti pravilno postupio kada je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka S. A. i 2.tužitelja kao stranke, jer iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je na navedenoj dionici državne ceste u dužini od 8,5 km promet u oba smjera bio u potpunosti zatvoren radi rekonstrukcije ceste u navedenom razdoblju, da je izvođač radova postavio svu potrebnu prometnu signalizaciju, znakove zabrane kretanja, obavijesti o privremenoj regulaciji prometa u skladu s izrađenim projektom, te da je tuženik, putem svoje Ispostave u Z. kontrolirao da je obavješćivanje sudionika u prometu o zatvorenosti navedene dionice ceste i o obilaznom pravcu provedeno. Tužitelji nisu ni na koji način dokazali suprotno da je postavljena privremena regulacija nedostatna ili da je istu trebalo dopuniti ili korigirati.

19. U takvim okolnostima proizlazi da je tuženik dokazao svoju neodgovornost za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a. S druge strane, tuženik je dokazao da je do nastanka štete došlo krivnjom pok. oštećenika koji je svojim vozilom vozeći po navedenoj dionici ceste koja je bila zatvorena za sav promet, postupao protivno zabrani kretanja tom dionicom ceste.

20. Prema odredbi čl. 1045. st. st. 1. ZOO-a na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud proizlazi da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema stavku 2. predmnijeva se obična nepažnja.

21. To znači da u konkretnom slučaju tuženik ako se želi osloboditi odgovornosti mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje.

22. Tuženik je u konkretnom slučaju dokazao da do nastanka prometne nezgode nije došlo njegovom krivnjom budući da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj dionici ceste koja je zbog rekonstrukcije, u oba smjera bila zatvorena za sav promet time što je postavio svu potrebnu signalizaciju o zabrani kretanja tom dionicom ceste kao i o obilaznom pravcu kretanja vozila. Pok. oštećenik, vozeći svojim vozilom protivno postavljenoj prometnoj signalizaciji o zabrani kretanja navedenom dionicom ceste postupao je protupravno, te je time njegovom krivnjom došlo do nastanka prometne nezgode. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pravilno pozvao i na odredbu čl. 134. st. 2. ZG jer u konkretnom slučaju budući da se radilo o dionici ceste od 8,5 km ista je imala karakter gradilišta pri čemu je tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 134. st. 2. ZG tako da je gradilište označio i zaštitio određenim prometnim znakovima.

23. Ovdje dolazi u primjenu i odredba čl. 10. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 – dalje ZSPC) koji je bio u primjeni u vrijeme nastanka štetnog događaja, a prema kojoj odredbi dio ceste na kojem se izvode radovi mora se vidljivo obilježiti i na njemu se moraju osigurati sudionici u prometu, pri čemu iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik postupio prema odredbi čl. 10. st. 2. istog propisa budući da je navedenu dionicu ceste na kojoj je promet bio zabranjen u oba smjera obilježio odgovarajućim prometnim znakovima.

23. Zbog tih razloga je prvostupanjski na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

24. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška, koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

25. Tuženik u žalbi osporavajući odbijajući dio odluke o naknadi parničnog troška navodi da je sud neosnovano odbio njegov zahtjev za sastav podneska od 12. studenoga 2021. navodeći da taj podnesak nije priložen spisu. Tuženik navodi da je spisu priložen podnesak od 12. listopada 2021., da mu za sastav tog podneska pripada naknada parničnog troška, pri čemu da je u zahtjevu za naknadu parničnog troška svojom omaškom naveo da se radi o podnesku od 12. studenog 2021., umjesto o podnesku od 12. listopada 2021.

26. Spisu je priložen podnesak tuženika od 12. listopada 2021. kojim je tuženik obavijestio sud o imenovanju punomoćnika, a prema shvaćanju ovog suda ne radi se o podnesku za koji tuženiku pripada naknada u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom čega je ovaj dio zahtjeva tuženika pravilno odbijen kao neosnovan. 27. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 16. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić, v.r.