Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-501/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., K., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. d.o.o., Z., protiv tuženika Ureda, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2766/2016 od 24. studenog 2022. i rješenja poslovni broj Pn-2766/2016 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2766/2016 od 24. studenog 2022. i rješenja poslovni broj Pn-2766/2016 od 22. prosinca 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 252.000,00 kn / 33.446,15 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2014. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 46.575,00 kn / 6.181,56 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. studenoga 2022. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

"Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj Pn-2766/16-64 od 24. studenoga 2022., glede ukupnog iznosa parničnih troškova odmjerenih i dosuđenih tužitelju, i to u izreci, redak treći, proizašlog iz obrazloženja, 26. odlomak, tako da umjesto navedenog iznosa ''46.575,00 kn / 6.181,56 eur'', odnosno iznosa ''46.575,00 kn'' treba pisati iznos ''50.215,00 kn / 6.664,68 eur''.

3. Protiv presude i rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupanju („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se presuda i rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se isti ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je osporio navode uz prijedlog da se žalbe odbiju kao neosnovane.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju je pretrpio kao pješak u prometnoj nesreći od 7. rujna 2011. u K. u naselju T.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da nije sporan nastanak štetnog događaja i da je po Sporazumu o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012. tužitelju naknađena šteta u ukupnom iznosu od 33.750,00 kuna, kojim se tužitelj odrekao bilo kakve daljnje tražbine budući da nagođeni iznos predstavlja stvarnu štetu uzimajući u obzir sve sadržaje i buduće okolnosti,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. dr. sc. D. O., spec. ortopeda, proizlazi da je tužitelj kao pješak u dobi od 13 godina čekajući autobus na autobusnom stajalištu ozlijeđen na način da je odvojen dio pneumatika priključnog vozila kamiona u vožnji čime je zadobio prijelom donjeg okrajka desne bedrene kosti uz odljuštenje donje ploče rasta, što je uzročno posljedično uvjetovalo ograničenu pokretljivost desnog koljenskog zgloba, labavost desnog koljena u dvije ravnine, nepravilno je zarastao prijelom natkoljenice, došlo je do skraćenja desne noge od 3 cm, te smanjenje pokretljivosti lijevog gležnja, izvršena su tri operativna zahvata, odlazio je na brojne liječničke preglede, trebao je koristiti štake, isti je trpio bolove, da je došlo do naruženosti, što je vještak detaljno opisao, a da je sve dovelo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 28,6%,

- da skraćenje desne noge u vrijeme sklapanja Sporazuma od 27. lipnja 2012. nije postojalo niti je bilo klinički izraženo, te da se nije moglo prognozirati hoće li uopće nastati u kojem opsegu iz više objektivnih razloga, a s obzirom na dob i kratkoću vremena proteklog od štetnog događaja i zaključenja Sporazuma,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prim. mr. dr. med. J. M., spec. psihijatra proizlazi da je tužitelj osoba koja je tijekom svojeg djetinjstva pretrpjela znatne fizičke i psihološke traume s vidljivim trajnim naruženjem, te da je kod istog došlo do trajne promjene ličnosti, poremećaja prilagodbe, prolongirane drepresivne reakcije, poremećaja prilagodbe s mješovitim smetnjama emocija i ophođenja, a koje promjene su se razvile kod osobe kod koje ranije nije ustanovljen poremećaj ličnosti, a što je sve dovelo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 15%,

- da saslušani sudski vještaci dr. D. O. i dr. J. M., su zajednički ocijenili da je kod tužitelja trajno smanjena životna aktivnost u omjeru od 47,5% a koji iznos je utvrđen izračunat na temelju Balthazarove tablice, s tim da kada se radi o posljedicama koje obuhvaćaju dva ili više tjelesna sustava, tada se ocjene uzimaju u iznosu od 100%, dakle u ovom slučaju objedinjavanja i davanja zajedničke ocjene trajnih posljedica.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da u trenutku sklapanja Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012. skraćenje desne noge kod tužitelja, kao niti utvrđene psihičke tegobe u smislu narušenog zdravlja nije postojalo niti je bilo klinički izraženo, niti se moglo predvidjeti da će isto nastati kod tužitelja i u kojem opsegu, pa da se stoga radi o šteti koja se nije mogla predvidjeti, slijedom čega predmetnim Sporazumom nije obuhvaćena ni naknadno nastala šteta koju tužitelj danas trpi, pa je prihvatio tužbeni zahtjev.

9. Tužitelj je 14. lipnja 2016. podnio tužbu protiv tuženika zahtijevajući iznos od 42.000,00 kuna na ime neimovinske štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedice prometne nezgode od 7. rujna 2011. Tijekom postupka tužitelj je disponirao zahtjevom tako što je podneskom od 7. studenog 2019. povisio tužbeni zahtjev s iznosa od 42.000,00 kuna na iznos od 90.000,00 kuna, da bi podneskom od 26. veljače 2021. tužitelj ponovno povisio tužbeni zahtjev na iznos od 252.000,00 kuna, a nakon zaprimanja i davanja nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, kao i zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.

10. Preinaka tužbe jest promjena istovjetnih zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći, pa postojanje zahtjeva za neimovinsku štetu, bilo da se povećanje sastoji u zahtijevanju većeg iznosa s tih osnova za isto razdoblje ili se zahtijeva isplata za drugo razdoblje, predstavlja preinaku tužbe, a ne tek usklađivanje tužbenog zahtjeva (članak 191. stavak 1. ZPP-a).

11. Prema odredbi iz članka 190. stavak 1. i 2. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

12. Po ocjeni ovog suda dopustit će se tužitelju da, nakon što primi nalaz i mišljenje vještaka, preinači tužbu na način da povisi svoj tužbeni zahtjev, radi usklađivanja istog s nalazom i mišljenjem vještaka.

13. Ovaj drugostupanjski sud smatra da Zakon treba tumačiti smisleno kao cjelinu, a ne parcijalno pojedine članke kao da drugih odredbi nema. Svrha odredbe članka 190. stavak 1. ZPP-a usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprječavanje procesnih zloupotreba, a dodavanje stavka 2. istog članka ima za cilj sprječavanje zloupotrebe prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja realno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u usklađivanju biti kasnije onemogućen.

14. U protivnom onemogućavanje povećanja zahtjeva radi usklađivanja, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje, što je u suprotnosti s člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj 18/96, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14), o čemu je stav već izrazila sudska praksa.

15. Također i primjena Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, za određivanje neimovinske štete od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. po ocjeni ovog suda predstavlja opravdani razlog za preinaku iz članka 190. stavak 2. ZPP-a, o čemu se također već izjasnila sudska praksa.

16. Budući da tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2016. nije mogao postavljati svoj zahtjev u visini koja za 50% premašuje tada postojeće Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, jer ni na koji način nije mogao predvidjeti da će se po proteku daljnjih godina trajanja postupka, odnosno 2020. isti Kriteriji na navedeni način izmijeniti, a upravo u skladu s izmjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužitelj preinačio svoj zahtjev, to primjena zastarnog roka na povećani dio zahtjeva predstavlja za tužitelja nepredvidivi način primjene roka zastare. Ovo stoga jer je važenje prethodnih Orijentacijskih kriterija predstavljalo objektivnu zapreku za postavljanje zahtjeva koji bi premašio do mjere koja bi odgovarala naknadnoj izmjeni tih Kriterija iz 2020. Primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadnu neimovinske štete preinačena nakon izmjene Okvirnih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, stoga predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i posljedično je suprotna ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja, a na što upućuju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3538/2018 od 12. studenog 2020. i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.

17. U konkretnom slučaju tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 19. stavak 2. i članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), utvrdio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 281.000,00 kuna, pa kako je u mirnom postupku po Sporazumu o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012. tužitelju već ranije isplaćena odšteta u ukupnom iznosu od 29.000,00 kuna iz osnova nesporne neimovinske štete, to je tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 252.000,00 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 31. prosinca 2014. kao dana završetka liječenja.

18. Kako prvostupanjski sud nije razjasnio i razriješio zdravstveno stanje tužitelja na dan zaključenja Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 27. lipnja 2012. i za što i u kojem iznosu je istom isplaćena naknada štete, kao i koje se posljedice tada nisu mogle predvidjeti, a u uzročno posljedičnoj vezi su s predmetno prometnom nesrećom, te koje su posljedice nastale na tjelesno i duševno zdravlje kod tužitelja, a nakon zaključenja predmetnog Sporazuma, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, pa se za sada ne može ispitati je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

19. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje na ime neimovinske štete iznos od 281.000,00 kuna, te od istog odbija iznos od 29.000,00 kuna po osnovi nesporne neimovinske štete, te dosuđuje iznos od 252.000,00 kuna, a da u obrazloženju navodi da se radi o šteti kod tužitelja koja se nije mogla predvidjeti i da nije obuhvaćena Sporazumom te da se isključivo dosuđeni iznos odnosi na naknadno nastalu štetu, čime je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a budući da je obrazloženje nejasno i proturječno danim utvrđenim činjenicama i danim razlozima.

20. S pravom tuženik upire i da je nejasno kako je prvostupanjski sud utvrdio da je došlo do smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja u omjeru 47,5% budući da su vještaci i to vještak specijalist ortoped na ime smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja utvrdio iznos od 28,6%, a vještak specijalist psihijatar iznos od 15%, pa je i u tom dijelu došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

22. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istima odluči u konačnoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

23. U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te će nakon toga na pravilno utvrđeno činjenično stanje ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

U Splitu 16. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.