Republika Hrvatska

Gž-974/2024-4

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, te Andree Boras-Ivanišević kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I. P., iz Z., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. & K., Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija (kao pravnog slijednika Fonda, Z., OIB: ...), uz sudjelovanje umješača na strani tuženika B. P., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi donošenja presude koja će nadomjestiti ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o žalbi umješača na strani tuženika B. P. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-1220/04-156 od 29. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 16. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba umješača na strani tuženika i preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-1220/04-156 od 29. studenog 2016. te sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nadomješta se Ugovor o prodaji slijedećeg sadržaja:

Članak 1.

Prodavatelj Fond, Z., OIB: ..., prodaje, a kupac I. P., Z., OIB: ..., kupuje stan koji se nalazi na II katu desno, zgrade u Z., ..., sagrađene na k.č.br. 669 k.o. T., a sastoji se od sobe, kuhinje, kupaone, WC-a i smočnice, ukupne površine 37,00 m[2] , uključujući i suvlasnički dio zemljišta te zajedničkih dijelova zgrade povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, temeljem članka 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Članak 2.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da kupoprodajna cijena stana zajedno sa suvlasničkim dijelom zgrade iznosi 41.978,00 kuna (slovima: četrdeset i jedna tisuća devet stotina sedamdeset i osam kuna).

Kupac i prodavatelj suglasno utvrđuju da cijena stana s popustom radi jednokratne otplate iznosi 33.582,00 kuna (slovima: trideset i tri tisuće pet stotina osamdeset i dvije kune).

Izračun cijene stana prema propisanim elementima i mjerilima za njeno utvrđivanje prilaže se ovom ugovoru.

Indeks vrijednosti kn prema EUR na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 1 EUR = 7,47 kn.

Članak 3.

Kupac se obvezuje da će prodavatelju otplatiti cijenu iz članka 2. stavka 2. ovog ugovora u roku od 8 (osam) dana od dana sklapanja ugovora.

Kunski iznos cijene stana kupac će uplatiti prodavatelju Fondu na njegov račun, uz obaveznu naznaku pozivom na broj (OIB kupca).

Članak 4.

Danom sklapanja ovog ugovora stanaru prestaju prava i obveze zaštićenog najmoprimca (prijašnje stanarsko pravo) na prodanom stanu.

Kupac izjavljuje da nije kupio drugi stan pod uvjetima iz Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, te da u istom mjestu u kojem se nalazi stan iz članka 1. nema u vlasništvu useljivu kuću ili stan.

Članak 5.

Prodavatelj ovlašćuje ovog kupca da temeljem ovog ugovora, a bez ikakovog njegovog daljnjeg sudjelovanja ishodi upis prava vlasništva posebnog dijela nekretnine - stana - opisanog u članku 1. ovog ugovora, neodvojivo povezanog s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u zemljišnim knjigama nadležnog Općinskog građanskog suda, odnosno da položi ovaj ugovor u zemljišno- knjižnoj službi tog suda radi upisa u knjigu koju sud osniva o položenim ugovorima. Kupac može uknjižiti, odnosno upisati svoje pravo iz stavka 1. ovog članka nakon što mu prodavatelj izda potvrdu da je cijena stana u cijelosti plaćena.

Kupac se obvezuje zatražiti uknjižbu svog prava iz stavka 1. ovog članka u roku 60 dana nakon ispunjenja pretpostavke iz stavka 2. ovog članka.

Članak 6.

Ako kupac u roku iz članka 3. ugovora ne uplati cjelokupnu cijenu stana, ugovor će se raskinuti pisanom obavijesti prodavatelja kupcu.

Članak 7.

Troškove zemljišno-knjižne provedbe, odnosno upisa ovog ugovora u drugu javnu knjigu snosi kupac.

II. Nalaže se tuženiku Fondu, Z. tužiteljici I. P., Z., naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu 14.750,04 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 29. studenog 2016. pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču na strani tuženika prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.035,88 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi donošenja presude koja će nadomjestiti ugovor o kupoprodaji stana, koji se nalazi na II katu desno, zgrade u Z., ..., sagrađene na k.č.br. 669 k.o. T., a sastoji se od sobe, kuhinje, kupaone, WC-a i smočnice, ukupne površine 37,00 m[2] , uključujući i suvlasnički dio zemljišta te zajedničkih dijelova zgrade povezan s vlasništvom posebnog dijela nekretnine, kako je to pobliže opisano pod stavkom I. izreke presude. Ujedno je pod stavkom II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 14.750,04 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2016. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu te predložila žalbu umješača odbaciti kao nedopuštenu budući stranka kojoj se pridružio u postupku nije izjavila pravni lijek protiv pobijane presude.

2.2. Presudom ovog suda pod poslovnim brojem Gž-380/2017-2 od 19. prosinca 2019. prihvaćena je žalba umješača na strani tuženika i prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, te je tužiteljici naloženo naknaditi umješaču na strani tuženika prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu 16.875,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 29. studenog 2016. do isplate.

3. Naime, odlučujući o podnesenoj žalbi umješača na strani tuženika, ovaj sud se pozvao na primjenu pravnog shvaćanja izraženog u odlukama revizijskog suda broj Rev x-227/2009-2 od 4. lipnja 2009. i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-3920/03 od 11. siječnja 2006., prema kojem u slučaju kao što je konkretni, a kad stranka nije podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude, samom tom činjenicom žalba umješača koji se stranci pridružio nije u suprotnosti s radnjom stranke. Stoga da se radnje umješača tretiraju kao radnje stranke kojoj se pridružio ako ih ona izričito ne ospori.

4. Kako se u konkretnom slučaju tuženik nije očitovao na podnesenu žalbu umješača, ovaj drugostupanjski sud je odlučio o podnesenoj žalbi umješača na strani tuženika, prihvaćajući žalbene navode, zaključivši da smrću stanara-zaštićenog najmoprimca pravo na otkup stana prema podnesenom zahtjevu pokojnog stanara- zaštićenog najmoprimca njegovom smrću ne prelazi na člana njegova domaćinstva (čl. 67. stavak 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/85, 42/86 i 22/92; dalje: ZSO) i čl. 24. st. 2. i čl. 38. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 - dalje: ZONS), te kod činjenice da je tužiteljica iselila iz stana i time izgubila status člana obiteljskog domaćinstva, ocijenio je da tužiteljica nema pravo na otkup predmetnog stana te odbio njezin tužbeni zahtjev.

5. Nakon što je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1094/2020-2 od 22. rujna 2020. tužiteljici dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi procesnopravnog pitanja može li se priznati pravni učinak radnje umješača koja stoji u izravnoj suprotnosti s ranijim radnjama parnične stranke kojoj se umješač pridružio ukoliko ne dođe do izričitog otklanjanja takve radnje od parnične stranke kojoj se umješač pridružio, revizijski sud je rješenjem pod poslovnim brojem Rev-13/2021-2 od 9. veljače 2021. ukinuo presudu ovoga suda i predmet vratio na ponovnu odluku.

6. U obrazloženju ukidnog rješenja višeg suda izražen je pravni stav kako žalba umješača na strani tuženika nije dopuštena jer je umješač na strani tuženika tijekom postupka prigovarao aktivnoj legitimaciji tužiteljice, ističući da tužiteljica kao član domaćinstva pok. P. P. nakon njene smrti nema aktivnu legitimaciju tražiti otkup spornog stana, dok se tuženik suprotstavio takvom shvaćanju umješača te je priznao aktivnu legitimaciju tužiteljice pa na konkretni slučaj nije u primjeni pravni stav izražen u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3920/03 od 11. siječnja 2006., na koju se pozvao ovaj sud u pobijanoj odluci.

7. Osim toga ukazano je kako u konkretnoj situaciji žalba ne bi bila dopuštena ni vezano za pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2677/2007 od 14. veljače 2012., prema kojem umješač ima pravo na žalbu (i kada se stranka kojoj se pridružio odrekla prava na žalbu, odnosno povukla žalbu), ako nesporno proizlazi da ishod postupka izravno utječe na prava i obveze umješača.

8. Naime, u ovoj konkretnoj pravnoj stvari umješač je predložio svoje miješanje na strani tuženika navodeći da je predmet ovog postupka stan koji je izuzet iz nacionalizacije i koji je bio njegovo vlasništvo te ga je on u međuvremenu otuđio trećoj osobi, u čemu on nalazi svoj interes da tuženik uspije u sporu protiv tužiteljice koja taj stan želi otkupiti (kao zaštićeni najmoprimac, odnosno njegov član obiteljskog domaćinstva) pa se ne može zaključiti da bi ishod postupka izravno utjecao na prava i obveze umješača, osobito imajući na umu da je on predmetni stan u međuvremenu otuđio.

9. Postupajući sukladno ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-13/2021-2 od 9. veljače 2021. rješenjem ovoga suda od 19. travnja 2022. pod poslovnim broje Gž-749/21-2, odbačena je žalba umješača na strani tuženika B. P. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-1220/04-156 od 29. studenog 2016. kao nedopuštena.

10. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revd-775/2023-2 od 22. ožujka 2023. dopuštena je revizija umješača protiv citiranog rješenja Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gž-749/2021-2 od 19. travnja 2022. zbog pravnog pitanja može li se predmnijevati da se stranka kojoj se umješač pridružio, suglasila sa žalbom umješača, kada dostavljenu žalbu nije izričito otklonila i u situaciji kada je žalba u suprotnosti s procesnim raspolaganjima parnične stranke kojoj se umješač pridružio, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem pod poslovnim brojem Rev-122/23-2 ukinuo citiranu odluku ovog suda od 19. travnja 2022. i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje kako je sud drugog stupnja postupajući po uputi Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev- 13/21-2 od 9. veljače 2021 odbacio žalbu umješača kao nedopuštenu, no Vrhovni sud RH je u međuvremenu 21. studenog 2022. na sjednici Građanskog odjela 6/22 od 21. studenog 2022. sukladno odredbi članka 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23), zauzeo drugačije pravno shvaćanje u odnosu na gore citiranu odluku koje glasi:

„U slučaju kad je stranka izričito otklonila izjavljenu žalbu umješača koji joj se pridružio i time jasno manifestirao volju da podnošenje žalbe nije u njenom interesu, podnesena žalba (običnog) umješača bila bi nedopuštena jer bi predstavljala radnju koja je u suprotnosti s radnjom stranke kojoj se umješač pridružio, ali u protivnoj situaciji kada stranka koja nije podnijela svoju žalbu i kojoj je dostavljena žalba umješača na odgovor, nije izričito otklonila žalbu umješača, treba smatrati da je žalba umješača dopuštena jer se u tom slučaju predmnijeva da se stranka suglasila sa žalbom umješača.“.

11. Sukladno navedenim pravnim shvaćanjem koje prihvaća i Vrhovni sud u citiranom rješenju, ukinuto je rješenje ovoga suda o odbačaju žalbe umješača te je u nastavku postupka valjalo odlučiti po podnesenoj žalbi umješača.

12. Kao što je ranije već ukazano protiv prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelje, žali se umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

12.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu te predložila žalbu umješača odbaciti kao nedopuštenu budući stranka kojoj se pridružio u postupku nije izjavila pravni lijek protiv pobijane presude.

12.2. Žalba umješača je osnovana.

13. Neosnovano je tužiteljica u navodima odgovora na žalbu umješača osporavala pravo umješača na podnošenje pravnog lijeka u situaciji kada stranka kojoj se pridružio nije izjavila žalbu protiv prvostupanjske presude u postupku u kojem sudjeluje u svojstvu umješača. Prije svega valja istaknuti kako umješač može poduzimati samo one radnje koje se mogu smatrati kao povoljnije za stranku, što je svakako i podnošenje žalbe protiv presude. Naime, umješač je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka koji se pridružio, no, važno je naglasiti da parnične radnje umješača za tu stranku imaju pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama (čl. 208. st. 4. ZPP-a).

14. U situaciji, kao što je konkretni slučaj, kada stranka kojoj se umješač pridružio nije podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude, samom tom činjenicom žalba umješača nije u suprotnosti s radnjom stranke koji se pridružio. Naime, ne može se smatrati da to što tuženik nije podnio žalbu protiv presude u kojoj je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva, time manifestirao svoju volju za nastupom pravomoćnosti te presude, što je i pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-227/2009-2 od 4. lipnja 2009., kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3920/03. te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem Rev-122/23-2 od 19. travnja 2022.

15. Iako umješač poduzima procesne radnje u svoje ime, one se tretiraju kao radnje stranke kojoj se pridružio ako ih ona izričito ne ospori odnosno stranka može oduzeti pravni učinak i one radnje umješača koja bi za nju mogla biti korisna. U konkretnom slučaju iz stanja spisa je razvidno kako je žalba umješača dostavljena na očitovanje tuženiku, prema primci dostavnici 29. prosinca 2016., koji se na tu žalbu nije očitovao u smislu da je umješač postupio suprotno njenim pravnim interesima, što je Ustavni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci protumačio kao dopuštenu žalbu umješača. S druge strane kako je umješač u ovoj pravnoj stvari pravodobno podnio žalbu unutar žalbenog roka od 15 dana od dana donošenja pobijane presude to se ne može govoriti da bi isti podnio žalbu izvan roka predviđenog za stranku kojoj se pridružio. Utoliko su bez osnove tvrdnje tužiteljice kako se u konkretnom slučaju radi o običnom umješaču za kojeg rokovi za žalbu teku unutar rokova predviđenih za stranku kojoj se pridružio.

16. Suprotno navodima odgovora na žalbu, dakle na konkretni slučaj nije bilo moguće primijeniti odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28. veljača 2012. pod poslovnim brojem Rev-x-872/10 jer se u navedenom slučaju radi o situaciji kada je stranka, kojoj se umješač pridružio, izjavila žalbu na odluku o troškovima postupka, čime je nedvojbeno manifestirao svoju volju za postizanje pravomoćnosti odluke o glavnoj stvari. Utoliko se na konkretni slučaj ne može primijeniti pravni stav izražen u citiranoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer u konkretnom slučaju tuženik, kojem je dostavljena žalba umješača, nije otklonio pravne učinke podnesene žalbe.

17. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice prema tuženiku da sud donese presudu koja će nadomjestiti ugovor o prodaji stan koji se nalazi na II katu desno, zgrade u Z., .., sagrađene na k.č.br. 669 k.o. T., a sastoji se od sobe, kuhinje, kupaone, WC-a i smočnice, ukupne površine 37,00 m[2] , uključujući i suvlasnički dio zemljišta te zajedničkih dijelova zgrade.

18. Naime, čl. 24. st. 2. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96 i 48/98- dalje: ZONS) je propisano da Fond kao prodavatelj i stanar kao kupac zaključuju ugovor o prodaji stana pod uvjetima propisanim Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 6/92, 8/92, 33/92, 43/92-pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 - dalje: ZPS).

19. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i izlaganja stranaka, cijeneći svakog zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP) utvrdio da je temeljem odluke o priznavanju stanarskog prava Grada Z. od 15. siječnja 1993. prednica tužiteljica, sada pokojna P. P., a njena baka, bila nositeljica stanarskog prava na predmetnom stanu, a da je tužiteljica bila član njezina porodičnog domaćinstva, što je sve i navedeno pod točkom III citirane odluke. Nadalje, kako je P. P. dana 2. srpnja 2000. preminula, slijedom čega je ista još za svog života stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova 1996. ex lege stekla status zaštićenog najmoprimca, a njenom smrću tužiteljica je kao član obiteljskog domaćinstva stekla status zaštićenog najmoprimca, obzirom je stanarsko pravo u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova prestalo, pa je dakle sama tužiteljica smrću svoje bake stekla status zaštićenog najmoprimca.

20. Međutim, na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 24. st. 2. ZONS-a, kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

21. Naime, na okolnost identifikacije predmetnog stana (raniji tuženik, a i umješač bili su stava da je ovaj sporni stan izuzet iz nacionalizacije, pa da ne može biti predmetom otkupa, i da je bio u vlasništvu umješača) vođen je dokazni postupak te je tako očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka dipl. ing. arh. M. O., osnovom nalaza i mišljenja od 4. veljače 2016. utvrđeno da se usporedbom položaja, kvadrature i namjene prostorija stana, predmetni stan nalazi na drugom katu stambene zgrade u Z., ..., desno do kraja hodnika, i da se radi o istom stanu koji se navodi u odluci o priznanju stanarskog prava iz 1993. g., kao i da se radi o istom stanu koji se opisuje u Ugovoru o korištenju stana, što je razvidno i iz navoda sadašnjeg tuženika prema stanju u zemljišnoj knjizi, tako i u službenim elektronskim evidencijama u kojima se predmetni stan vodi kao nacionalizirani stan.

22. Dakle, kako je u postupku utvrđeno da sporni stan nije izuzet od nacionalizacije, radi čega je isti, samim stupanjem na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ 52/58) tj. 26.12.1958. nacionaliziran i postao društveno vlasništvo, to na temelju odredaba čl. 22. st. 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 80/02, 81/02, dalje: Zakon o naknadi), stanar imao pravo isti otkupiti.

23. No, suprotno pravnom stavu suda prvog stupnja smrću stanara-zaštićenog najmoprimca pravo na otkup stana prema podnesenom zahtjevu pokojnog stanara- zaštićenog najmoprimca njegovom smrću ne prelazi na člana njegova domaćinstva (članak 67. stavak 2. Zakon o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86 i 22/92; dalje: ZSO) članak 24. stavak 2. i članka 38. ZONS-a), što je i pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-973/2015-2 od 28. svibnja 2019.

24. Naime, stanarsko pravo jest neprenosivo pravo koje se ne može naslijediti pa i okolnost da je tužiteljica član obiteljskog domaćinstva ranijeg stanara, u ovoj situaciji joj ne daje pravo na otkup predmetnog stana. Stanarsko pravo je osobno pravo, a pravo na otkup stana pripadalo je prema članku 6. stavak 1. ZPS stanaru ili članu obiteljskog domaćinstva uz suglasnost stanara.

25. To konkretno znači da ukoliko je stanar osobno podnio zahtjev za otkup stana, legitimiran je bio podnijeti tužbu za donošenje presude koja nadomješta ugovor o prodaji stana u situaciji kada mu prodavatelj ne želi u mirnom postupku stan prodati. Međutim, kada je takav stanar u tijeku postupka umro, nema mogućnosti da tužiteljica kao član njegova domaćinstva nastavi parnicu u smislu afirmativnog donošenja odluke kojom se njoj može prodati stan. Ovo stoga što je ona kao član domaćinstva mogla otkupiti stan samo u situaciji da zahtjev za otkup stana nije podnio stanar, već je stanar njoj kao članu domaćinstva za svog života dao suglasnost da otkupi stan. Dakle, tek bi u toj situaciji član obiteljskog domaćinstva bio legitimiran za podnošenje takve tužbe, a kako u ovom predmetu tužiteljica nedvojbeno nije podnijela osobno zahtjev za kupnju stana kao član obiteljskog domaćinstva uz suglasnost ranijeg stanara, već to pravo izvodi nakon smrti svoje bake – stanara koji je zahtjev podnio zahtjev to ista nema pravo na otkup stana sukladno odredbama ZPS–a (čl. 6. st. 1.), (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-535/04-37 od 31. listopada 2008. te odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj u U–III–1106/2013 od 30. ožujka 2016., kojom je prihvaćen pravni stav izražen u citiranoj presudi Županijskog suda u Zagrebu od 31. listopada 2008.).

26. S druge strane tužiteljica svoj zahtjev u konkretnom slučaju temelji na tvrdnji da je kao član domaćinstva stanara, koji je postavio zahtjev za otkup stana po bivšem Zakonu o stambenim odnosnima, osnovom Zakona o najmu stanova, već samom činjenicom što je imala status član obiteljskog domaćinstva u času smrti svoje bake kao stanara-zaštićenog najmoprimca, stekla i njeno pravo na otkup stana koje je otpočeo ostvarivati pokojni stanar – zaštićeni najmoprimac.

27. Međutim, neovisno o naprijed izraženom pravnom stavu u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojem pravo na otkup stana stanara predstavlja osobno pravo, koje smrću stanara-zaštićenog najmoprimca prestaje i za člana obiteljskog domaćinstva ne počinje ostvarivanje prava na otkup, valja kazati da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužiteljica u konkretnom slučaju dokazala pretpostavke iz odredbe čl. 67. st. 2. ZOS-a odnosno čl. 24. st. 2. i 38. ZONS-a.

28. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica na dan 19. rujna 2005. prijavljena na adresi prebivališta ..., što je razvidno iz sadržaja izjave tužiteljice uzete na zapisniku od 19. rujna 2005. (list spisa broj 124). Naime, prema tadašnjim navodima tužiteljice ista je živjela u domaćinstvu zajedno sa majkom ocem i bratom u stanu u vlasništvu roditelja veličine 60 m². Da je tužiteljica iselila iz predmetnog stana proizlazi i iz podneska tužiteljice od 3. listopada 2013., kojim ista izvještava sud o promjeni prezimena s obzirom da se u međuvremenu udala, kao i podataka o novoj adresi stanovanja tako da sada živi na adresi ... u Z., što uostalom proizlazi i iz utvrđenja suda prilikom očevida na licu mjesta gdje se na ulaznim vratima predmetnog stana nalazi prezime B.

29. Dakle, tužiteljica je status člana obiteljskog domaćinstva svoje bake pok. P. P. u odnosu na predmetni stan izgubila iseljenjem, na što s pravom ukazuje žalitelj u žalbenim navodima, a upravo je na njoj bio teret dokaza ( članak 37. stavak 2. ZNS-a).

20. Stoga u svakom slučaju tužiteljica, koja nedvojbeno nije podnijela osobno zahtjev za kupnju predmetnog stana kao član obiteljskog domaćinstva uz suglasnost ranijeg stanara, već to pravo izvodi nakon smrti svoje bake-stanara koji je zahtjev podnio, nema pravo na otkup istog sukladno odredbama ZPS-a.

21. Utoliko je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti temeljem odredba članka 373. točka 2. ZPP-a.

22. Kako je preinačena odluka o troškovima postupka to je temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka. Umješaču je tako valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku, prema vrijednosti predmeta spora na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika(„Narodne novine“, broj 140/12, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa), , a isti se odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav četiri podneska od po 100 bodova temeljem Tbr.8 toč.1., dva od po 25. bodova i to 22.07.2004. i 10.10.2008. temeljem Tbr. 8 toč. 3. te zastupanja na ročištima od 19. 04. 2000., 5.12. 2001., 24.05.2004., 21.12.2004., 5.06.2012, 9.10.2013., 1.10.2015, 10.10.2016., temeljem Tbr. 9. Toč. 1. od po 100 bodova te pristup ročištima od 17.04.2001., 14.06.2004. od po 25 bodova temeljem Tbr. 9 točka 5., i ročištu za objavu presude temeljem Tbr. 9 točka 2. od 50 bodova, što sveukupno zbrojeno, pomnoženo s vrijednošću boda te uvećano za 25 % PDV iznosi 16.875 kuna / 2.239,69 EUR-a. Ovom iznosu je valjalo dodati i iznos od 2.050,00 kuna/272,08 na ime zatraženih troškova sastava žalbe uz pristojbu na istu tako da navedeni trošak iznosi ukupno 18.925,00 kuna/ 2.511,78 EUR-a. Nadalje, umješaču je valjalo priznati zatraženi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 749/2021-2 od 19. travnja 2022. od zatraženih 750 kuna/ 99,54 EUR-a, uvećano za PDV u iznosu od 124,42 EUR-a, te sastav revizije od 29. rujna 2023. protiv citiranog rješenja ovog suda od 298,50 eura, sukladno odredbi članka Tbr. 10. točka 5. Tarife, što uvećano za trošak PDV-a te sudsku pristojbu od zatraženih 26,55 EUR-a predstavlja iznos od 399,67 EUR-a, tako da sveukupni trošak umješača iznosi 3.035,88 EUR-a, koliko je istom valjalo i priznati u ovom postupku radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 16. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.