Poslovni broj: Usž-430/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice A. U., P., koju zastupa opunomoćenik D.

V., odvjetnik u K. K., protiv tuženog Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa opunomoćenica D.

V., radi inspekcijskog nadzora vlasnice psa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-247/2023-6 od 19. svibnja 2023., na sjednici održanoj 16. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-247/2023-6 od 19. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-322-07/21-01/12, URBROJ: 443-01-17-01-22-3 od 13. prosinca 2022. kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv usmenog rješenja u zapisniku o inspekcijskom nadzoru više veterinarske inspektorice Državnog inspektorata, Područnog ureda S., Službe veterinarske inspekcije KLASA: 322-07/21-10/2163, URBROJ: 443-02-03-04-21-3 od 5. srpnja 2021.

2. Označenu presudu pobija žalbom tužiteljica zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužiteljica u žalbi navodi da veterinarski inspektor po prijavi donosi odluku na temelju provedenog inspekcijskog nadzora odnosno da iz odredbe članka 4. stavka 1. Pravilnika o opasnim psima („Narodne novine“ 117/08., dalje Pravilnik) proizlazi da navedena odredba nalaže da veterinarski inspektor donosi zaključak o potrebi kvalificiranja psa kao „opasnog psa“ na temelju činjenica utvrđenih prilikom provedbe nadzora, a da samim time i odluka ima element subjektivne procjene od strane postupajućeg inspektora. Navodi da je nadzor trajao nekoliko sati što je u koliziji sa stajalištem da je za kvalificiranje psa kao opasnog nužno puko utvrđenje o postojanju određenog incidenta. Stoga smatra da pojam i kvalifikacija sadrže i element subjektivne procjene postupajućeg inspektora. Navodi da nigdje u nalazu nije obrazloženo na temelju čega je inspektor donio rješenje o proglašenju psa „opasnim psom“ jer je istim samo utvrđen pristup mjestu prebivališta tužiteljice te veterinarske i vlasničke evidencije za psa bez opisa tijeka provedbe samog nadzora koji je trajao preko pet sati, a tijekom kojeg pas ničim nije odavao ni naznake agresije, što je potvrdila i sama inspektorica koja se igrala sa psom.

4. Tužiteljica posebno osporava nalaganje kastracije psa imena P. kao preventivne mjere što kod psa koji je dosegnuo spolnu zrelost može za posljedicu imati brojne zdravstvene tegobe i štetne posljedice što bi povrijedilo neophodan balans u primjeni zaštitnih mjera na koje se poziva prvostupanjski sud. Navodi da se tužiteljica pridržava svih ostalih mjera čijom primjenom bi se postigao zadovoljavajući stupanj zaštite ljudi i okoline bez nepotrebnog ugrožavanja zdravlja životinje.

5. Tužiteljica predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz dosudu tužiteljici troška za sastav žalbe.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je presuda prvostupanjskog suda zakonita, da nije počinjena nijedna povreda postupka, da je pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je pojam opasnog psa vezan uz objektivne činjenice tj. događaj, a da je u predmetnom slučaju napad psa u vlasništvu tužiteljice koji je bez ikakvog povoda pobjegao iz dvorišta tužiteljice na ulicu gdje je ugrizao susjedu koja je zbog zadobivenih ozljeda zatražila medicinsku pomoć, što tužiteljica i ne spori. Stoga predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

7. Žalba je neosnovana.

8. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žaliteljice, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.

9. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

10. Naime, u postupku je utvrđeno da je povodom dojave Lj. K. iz K. S., veterinarska inspektorica izvršila inspekcijski nadzor u obiteljskoj kući tužiteljice te je na temelju provedenog nadzora doneseno usmeno rješenje kojim se tužiteljici točkom I) naređuje cijepiti protiv bjesnoće i tretirati protiv ehinokokoze psa imenom M., točkom II) se proglašava „opasnim psom“ pas imenom P. (T.), točkom III) se naređuje radi daljnjeg držanja psa iz točke II) tog rješenja osigurati i provesti određene mjere u zadanim rokovima. Protiv tog rješenja je tužiteljica podnijela žalbu, a potom pokrenula i upravni spor osporavajući zakonitost rješenja tuženika kojim je odbijena njena žalba.

11. U odnosu na prigovore tužiteljice usmjerene na subjektivnost ocjene o proglašavanju „opasnim psom“ psa imenom P. (T.), valja navesti da prema odredbi članka 53. stavka 2. Zakona o zaštiti životinja („Narodne novine“ 102/17., 32/19.) ministar pravilnikom propisuje uvjete i način držanja opasnih pasa. Tako je stavkom 2. točkom 1a) Pravilnika propisano da je „opasan pas“ bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili ga usmrtila. Kako je u predmetnom slučaju nesporno utvrđeno da je pas pasmine belgijski ovčar imenom P. (T.) u vlasništvu tužiteljice ničim izazvan napao ženu i nanio joj tjelesne ozljede, to je pravilno predmetni pas proglašen „opasnim psom“, a što je pravilno potvrdio prvostupanjski sud.

12. Što se tiče prigovora koji se odnosi na naređenu mjeru kastracije psa navodi da se da su obveze vlasnika opasnog psa propisane člankom 5. Pravilnika koji u stavku 2. propisuje da vlasnik opasnog psa, među ostalim, mora osigurati njegovu kastraciju u roku od 14 dana nakon proglašavanja psa opasnim, o čemu vlasnik životinje kao dokaz nadležnom veterinarskom inspektoru dostavlja preslik računa za obavljenu uslugu. Prema navedenom nadležna veterinarska inspektorica je postupala u skladu sa propisima, a prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

13. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticala iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud uz razložno obrazloženje koje ovaj sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja prihvaća u cijelosti.

14. Naime, po ocjeni ovog suda, navodima žaliteljice nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti životinja i Pravilnika.

15. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi ovaj sud je ocijenio presudu zakonitom, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

16. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žaliteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke presude).

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, odbijen je i njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (t. II. izreke presude).

U Zagrebu 16. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović, dipl. iur., v.r.