Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-220/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CA, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 7. ožujka 2022., broj K-1/2022-20, u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog CA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, optuženi CA je proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanim u izreci te presude, za koje je osuđen primjenom članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine u koju je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja od 4. lipnja 2021. u 11.00 h do 4. lipnja 2021. u 15 h. Zatim je, na temelju članka 57. KZ/11. optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda tako da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti 1 (jedna) godina, a dio kazne i to 1 (jedna) godina neće se izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da na temelju članka 57. stavka 5. KZ/11. vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela.
2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.
3. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08., oštećena EA je s imovinskopravnim zahtjevom za naknadu štete upućena na parnicu.
4. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženi CA osobno i po braniteljici Jadranki Jurić, zbog odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. optuženiku "…izrekne kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a potom primjenom članka 56. KZ/11. izrekne uvjetna osuda…".
4.1. Budući da se obje žalbe optuženog CA sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba.
5. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
6. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Žalba nije osnovana.
8. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je priznao počinjenje kaznenog djela čime je, po njegovoj vlastitoj ocjeni, bitno doprinio brzom i učinkovitom završetku kaznenog postupka. Navodi dalje, da je izrazio žaljenje i kajanje, da je kazneno i prekršajno neosuđivan, da je nadoknadio štetu oštećenicima, da je slabog zdravlja, loših imovinskih prilika i otac dvoje djece (u dobi od 21 i 14 godina), a što opet po njegovoj vlastitoj ocjeni nije u dovoljnoj mjeri vrednovano s obzirom na visinu izrečene zatvorske kazne. Također smatra da nisu adekvatno vrednovane ni osobne okolnosti (zdravstveno stanje, imovinske prilike, očinstvo dvoje djece) pa da je zbog toga kazna zatvora prestrogo odmjerena i smatra da bi ublažavanjem kazne zatvora do jedne godine i zamjenom te kazne izricanjem uvjetne osude iz članka 56. KZ/11. bila postignuta svrha kažnjavanja.
9. Suprotno tome, pravilno je prvostupanjski sud kao olakotne okolnosti cijenio i adekvatno vrednovao činjenicu njegovog potpunog, iskrenog i nedvosmislenog priznanja počinjenog kaznenog djela, budući da je na taj način u bitnome dao doprinos brzom, efikasnom i ekonomičnom okončanju ovog kaznenog postupka, a što se optuženiku u svakom slučaju treba honorirati, s obzirom da je isti mogao izabrati i drugačiji način svoje obrane. Nadalje, okolnost da je izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, da je neosuđivan i da je oštećenoj sportskoj kladionici "[obrt]" naknadio štetu, također pokazuju da je optuženik svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog postupanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram njegovog protupravnog ponašanja i posljedica koje su uslijed toga nastupile kako prema oštećenima, tako i prema društvu u cjelini. Isto tako, prvostupanjski sud pravilno valorizira zdravstveno stanje, obiteljske i imovinske prilike.
10. Naposljetku, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je utvrdio, da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio i vrednovao sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja te pravilnom primjenom odredbi o ublažavanju kazne u skladu s odredbom članka 49. stavka 1. točke 3. ZKP/08. optuženiku izrekao kaznu zatvora i zatim pravilno u skladu s odredbom iz članka 56.
KZ/11. primijenio djelomičnu uvjetnu osudu.
10.1. Sve prethodno navedene olakotne okolnosti i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u njihovoj ukupnosti po broju i kvaliteti predstavljaju naročito olakotne okolnosti, koje međutim zbog težine počinjenog kaznenog djela kvalificiranog razbojništva te prevencije takvog društveno neprihvatljivog ponašanja nisu takvog značaja da bi rezultirale sudskim ublažavanjem kazne zatvora do zakonom propisanog minimuma kazne (jedna godina), kako to neosnovano predlaže žalitelj. Stoga je kazna zatvora u trajanju od dvije godine primjerena svim naprijed navedenim i utvrđenim, naročito olakotnim okolnostima. Osim toga, optuženiku je izrečena djelomično uvjetna osuda, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela. Stoga Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud smatra, da je prvostupanjski sud prilikom primjene djelomično uvjetne osude pažljivo ocijenio težinu i okolnosti počinjenog djela, kao i osobnost optuženika te da će djelomično uvjetna osuda ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. te dostatno izraziti društvenu osudu i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo nakon provedene resocijalizacije.
11. Zbog svega navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da je optuženiku trebalo kaznu ublažiti do zakonom propisanog minimuma kazne od jedne godine i zatim primijeniti uvjetnu osudu kako to neosnovano predlaže žalitelj.
12. Slijedom iznesenog te budući da nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon na što drugostupanjski sud, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci presude.
Zagreb,15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
