Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-184/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽZ zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-12/2017. od 20. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženika, odvjetnice Nikoline Balte, u zamjenu za odvjetnika Ivana Stanića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ŽZ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. travnja 2021., broj K-12/2017., optuženi MZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te je, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.1. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. od optuženog ŽZ oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 936.181,35 kune te je utvrđeno da iznos od 936.181,35 kune predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz članka 246. stavka 2. KZ/11. te da je postao vlasništvo Republike Hrvatske, pa je optuženiku naloženo da iznos oduzete imovinske koristi od 936.181,35 kune uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20., dalje: ZKP/08.) oštećenik je za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi MZ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. u iznosu 4.626,40 kuna te paušal u iznosu 3.000,00 kuna, a na temelju članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. dužan je naknaditi trošak zastupanja oštećenika po punomoćniku u iznosu 21.500,00 kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da "sud drugog stupnja prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da okrivljeniku izrekne kaznu zatvora u diljem vremenskom trajanju".

2.2. Optuženi MZ se žali po branitelju, odvjetniku Ivanu Staniću zbog "pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP-a", s prijedlogom "da drugostupanjski sud ovu žalbu prihvati, ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu".

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prethodno dodjeli u rad sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti braniteljice optuženika, odvjetnice Nikoline Balte, u zamjenu za odvjetnika Ivana Stanića, a u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08. u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i optuženika.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

7. Iako se u žalbi podnesenoj po branitelju optuženik izrijekom žali „zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. ZKP-a“, optuženik u žalbi također tvrdi da je „…sud u konkretnom slučaju počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer je sud pogrešno zaključio, zbog čega smatramo da predmetna presuda u ovom svom obliku ne može opstati te postati pravomoćnom“. No, kako dalje ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu, iz sadržaja žalbe je razvidno da optuženik pod bitnom povredom odredaba kaznenog postupka razumijeva žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Kada žalbom problematizira ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja inkriminiranih događaja po prvostupanjskom sudu, optuženik zapravo iz svoje, stranačke pozicije u bitnome reinterpretira sadržaje na raspravi izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sve u kontekstu osnovne teze njegove obrane po kojoj nije počinio kazneno djelo koje mu imputira optužnica. Tako se njegova žalba svodi na navode obrane koju je dao u provedenom postupku, no, sada u opsežnijem i detaljnijem obliku.

8.1. Tako, da bi opravdao inkriminiranu prodaju zemljišta u vlasništvu oštećenog Trgovačkog društva RAGUTIN d.o.o. upisanih u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] u katastarskoj općini [katastarska općina], navodi da je kao prokurist istog tog društva bio prisiljen zaključiti kupoprodajni ugovor kako bi podmirio u međuvremenu nastale dugove navedenog trgovačkog društva („ishodio brisanje zabilježbe spora, proveo brisanje hipoteke [obrt], izvršio prenamjenu zemljišta u građevinsku zonu i izvršio prenamjenu u mješovitu zonu 2011. S gradom Samoborom riješio je i pitanje izlaska na javno dobro…prijavio porez na promet nekretnina…misli da je porez iznosio 110 ili 120 tisuća kuna…iz svojih sredstava je podmirivao određene manje novčane iznose…“).

8.2. Međutim, protivno navedenim žalbenim tvrdnjama optuženika, i u izostanku većeg dijela poslovne dokumentacije oštećenog trgovačkog društva za koju je bio odgovoran upravo optuženik kao njegov prokurist, ispravno je prvostupanjski sud u utvrđenju odlučnih činjenica navedene kupoprodaje pošao od neosporenih činjenica – optuženik je tempore criminis bio prokurist oštećenog trgovačkog društva, te je kao takav prodao inkriminirane nekretnine za iznos od 225.000,00 € trgovačkom društvu FI-IZOLACIJE d.o.o. i dio tako pribavljenih sredstava u iznosu od 936.181,35 kn prisvojio u svrhu plaćanja svojih troškova banci. Kod ocjene i utvrđivanja odlučne činjenice ovlaštenosti sklapanja inkriminiranog ugovora o kupoprodaji nekretnine, po ocjeni ovog žalbenog suda, ispravno je prvostupanjski sud valorizacijom svjedočkog iskaza VZ otklonio navode optuženikove obrane po kojima bi svjedok Ž kao isključivi udjeličar oštećenog trgovačkog društva bio upoznat i suglasan s optuženikovom namjerom prodaje nekretnina u vlasništvu društva. Štoviše, u pravu je prvostupanjski sud kada u utvrđivanju optuženikove namjere na počinjenje predmetnog kaznenog djela ističe da je optuženik bio svjestan činjenice da u svojstvu prokurista oštećenog trgovačkog društva ne smije otuđiti nekretnine istog bez posebne (specijalne) punomoći, koja je nesporno izostala u konkretnom slučaju. Takav zaključak glede svijesti optuženika slijedi također iz neosporene činjenice da se optuženik, i prije nego li je postao prokurist oštećenog trgovačkog društva 2007. godine, bavio nekretninskim poslovima i da je bio vlasnik agencije iz te poslovne domene, pa je sasvim izvjesno da su mu poznati svi aspekti glede prometa nekretninama, uključujući i zakonsko uređenje te materije. Štoviše, glede utvrđenja namjere kao bitnog obilježja terećenog kaznenog djela ispravno je prvostupanjski sud svijest i volju optuženika na počinjenje terećenog kaznenog djela stavio u kontekst osobnih odnosa istog s AZ, jer se isti poznaju od djetinjstva i živjeli su u istom mjestu, pa je njihov poslovni odnos (svjedok Ž kao jedini udjeličar oštećenog trgovačkog društva i optuženik kao prokurist u istom) očito bio utemeljen na međusobnom povjerenju.

8.3. Kada pritom revalorizira, preocjenjuje svjedočki iskaz VZ na način da mu, za razliku od prvostupanjskog suda, odriče vjerodostojnost, optuženik analizira sadržaje svjedočenja VZ **.**.2018. i **.**.2020. Optuženik ističe razlike u navedenim iskazima, te sugerira da takve razlike diskvalificiraju svjedoka VZ, odnosno, njegovu vjerodostojnost. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je svjedok Ž u odnosu na odlučne činjenice predmetne inkriminacije iskazivao dosljedno, pa takva odstupanja u uvjetima višekratnog ispitivanja i u odnosu na okolnosti nisu pravno relevantne, ne dovode u pitanje utemeljenost ocjene prvostupanjskog suda glede istinitosti iskazivanja ispitanog svjedoka.

8.4. Troškovi poslovanja oštećenog trgovačkog društva na koje se u svojoj obrani i opetovano u žalbi poziva optuženik po ocjeni ovog žalbenog suda ne predstavljaju ekskulpirajuću osnovu za počinjeno djelo, sve pod pretpostavkom da su isti i učinjeni, a što svjedok Ž svojim iskazom negira, a prvostupanjski sud utvrđuje da optuženik „…nikakve račune niti potvrde o plaćanju istih nije priložio, niti je te troškove evidentirao u poslovnim knjigama, a na zahtjev vještaka nikakva dokumentacija nije joj dostavljena„ (točka 9. obrazloženja prvostupanjske presude). Isto tako, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da plaćanja geodetu, svjedoku M u iznosu od 234.375,00 kuna nije bilo, jer je navodno izvršeno u gotovini, bez pisanog traga i potvrde o tako značajnom plaćanju, slijedom čega je osnovano sud odbio prihvatiti za istinite takve navode obrane optuženika.

8.5. Ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice koje se odnose na predugovor kupoprodaje od 27. lipnja 2011. temeljem kojeg je optuženik u svojstvu prokuriste oštećenog trgovačkog društva Ragutin d.o.o. platio ĆZ, punomoćniku prodavatelja IZ, iznos od 520.000,00 kuna. Naime, u dokazivanju ove inkriminirane radnje osnovano je prvostupanjski sud prihvatio svjedočenje NZ, po kojem isti ne samo da nije imao saznanja o utuženoj transakciji, već nije niti iskazivao interes glede kupovine nekretnine na moru. U kontekst takvog svjedočenja ispravno je dovedena i daljnja nesporna činjenica da je terećeno plaćanje kupoprodajne cijene izvršeno temeljem predugovora o kupoprodaji, a obrana optuženika da nije mogao sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji jer stan nije bio etažiran, izravno proturječi njegovom neprijepornom poslovnom iskustvu u prometu nekretnina i njegovoj ulozi prokuriste u oštećenom trgovačkom društvu, te činjenici da je predmetni stan nedugo potom prodan trećim osobama (CZ), pri čemu je treća rata za stan plaćena nakon prodaje stana V i CZ. Stoga su i u aspektu ove radnje terećenog djela žalbeni navodi neutemeljeno usmjereni na stranačko tumačenje utvrđenih činjenica u smislu ekskulpacije optuženika i prikaz inkriminirane radnje kao poslovnog poteza sa negativnim financijskim učinkom.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu glede žalbe državnog odvjetnika u odluci o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) te po službenoj dužnosti povodom žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 478. ZKP/08.), ovaj žalbeni sud nalazi kako je prvostupanjski sud u odmjeravanju izrečene kazne ispravno pošao od svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11.) i stupnja krivnje optuženika, te pravilno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti, slijedom čega se izrečena kazna pokazuje u cijelosti primjerenom navedenim zakonskim kriterijima. To uostalom ne dovodi u pitanje niti žalba državnog odvjetnika, koja tek neosnovano prigovara neadekvatnoj valorizaciji tako utvrđenih okolnosti, navodeći da se potencira vrijednost optuženikove neosuđivanosti, a podcjenjuje visina terećenim djelom počinjene štete.

10. Prvostupanjsku je presudu ovaj žalbeni sud ispitao po službenoj dužnosti i u dijelu odluke o oduzimanju imovinske koristi (članak 478. ZKP/08.), te je utvrdio da je sud imovinsku korist oduzeo od optuženika sukladno zakonskoj odredbi iz članka 77. stavka 1. KZ/11.

11. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja iste nisu utvrđene povrede zakona iz članka 478. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu državnog odvjetnika i žalbu optuženika trebalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša