REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-534/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik D. K. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., K. i P. u Z., protiv tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Poli broj Gž-1226/2022-2 od 5. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P-210/2022-23 od 14. listopada 2022.,u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli - Poli broj Gž-1226/2022-2 od 5. travnja 2023. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu broj P- 210/2022-23 od 14. listopada 2022. u dijelovima kojima je navedenim presudama proglašena nedopuštenom ovrha u postupku broj Ovr-643/2020 pred Općinskim sudom u Zadru, koja se vodi na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru broj Ovr-643/2020-3 od 1. listopada 2020. na nekretninama tužiteljice, radi naplate novčane tražbine tuženika koja proizlazi iz Ugovora o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 9910964079 od 14. prosinca 2010., a u odnosu na koju je ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave - Izjave o zapljeni računa poslovni broj: OV- 4625/2010 od 14. prosinca 2010., kao i u dijelovima kojima je odlučeno o troškovima postupka.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom postupku Općinskog suda u Zadru Ovr-643/2020, koja se temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru od 01. listopada 2020. godine pod poslovnim brojem Ovr/2020-3, vodi po prijedlogu tuženika na nekretninama tužiteljice.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tuženika, uz odbijanje u preostalom dijelu pa se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-210/2022-23 od 14. listopada 2022. preinačuje na način da sada glasi:

„ I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom postupku Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-643/2020, koja se temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-643/2020-3 od 1. listopada 2020. vodi po prijedlogu tuženika na nekretninama tužiteljice, radi naplate novčane tražbine tuženika koja proizlazi iz Ugovora o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 9910964079 od 14. prosinca 2010., a u odnosu na koju je ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave – Izjave o zapljeni računa poslovni broj: OV-4625/2010 od 14. prosinca 2010.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži proglašenje nedopuštenom ovrhe u ovršnom postupku Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-643/2020, koja se temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ovr-643/2020-3 od 1. listopada 2020. vodi po prijedlogu tuženika na nekretninama tužiteljice, radi naplate novčane tražbine tuženika koja proizlazi iz Ugovora o tekućem računu broj 3211501964 od 11. rujna 2008., a u odnosu na koju je ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi javnog bilježnika Z.

V. iz S. poslovni broj: Ovrv-10/13 od 7. siječnja 2013.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 378,26 eura1/2.850,00 kuna, sve u roku od 15 dana. “

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 4290/2023-2 od 20. prosinca 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Teče li rok zastarijevanja novčane tražbine dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje, sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima pri Financijskoj agenciji radi upravo te tražbine?“.

4. Tuženik je na temelju dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude, podredno ih ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem Ovr- 643/2020, na temelju rješenja o ovrsi istog suda broj Ovr-643/2020-3 od 1. listopada 2020., radi naplate novčane tražbine tuženika prema Ugovoru o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 9910964079 od 14. prosinca 2010., a u odnosu na koju je ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave - Izjave o zapljeni računa poslovni broj OV-4625/2010 od 14. prosinca 2010.

9. Prvostupanjski sud je predmetnu ovrhu proglasio nedopuštenom, što je potvrdio drugostupanjski sud, uz obrazloženje da je tuženik prijedlogu za ovrhu na nekretninama tužiteljice kao ovršnu ispravu priložio Izjavu o zapljeni računa- zadužnicu koja je izdana kao sredstvo osiguranja naplate potraživanja iz Ugovora o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 9910964079, ovjerenu od strane javnog bilježnika 14. prosinca 2010., koju je prijašnji vjerovnik H. p. b. d.d. Z. dostavio Financijskoj agenciji radi izravne naplate 21. siječnja 2013., kada je nastupio prekid zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO). Obzirom da zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnice naplata nije provedena, sudovi su ocijenili da je zastara nakon prekida ponovno počela teći 22. siječnja 2013. te je (primjenom petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO) nastupila 22. siječnja 2018. - prije podnošenja prijedloga za ovrhu na nekretninama tužiteljice na temelju zadužnice kao ovršne isprave.

10. Tuženik u reviziji osnovano ukazuje da su nižestupanjski sudovi u ovoj pravnoj stvari zauzeli pravno shvaćanje koje je suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama broj Rev 441/2022 od 25. siječnja 2023. i Rev 1027/2021 od 3. svibnja 2022.

11. U odluci ovog suda broj Rev 441/2022 od 25. siječnja 2023. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

„11. Suprotno tvrdnji revidenta, pravilno je drugostupanjski sud protumačio odredbu članka 180.a stavak 1. OZ, kada je zaključio da se ta odredba, prema kojoj se dostavom zadužnice banci ovrha smatra provedenom, odnosi na onu situaciju kada na računu dužnika ima sredstava dostatnih za namirenje vjerovnika, a ne i na slučaj nemogućnosti namirenja vjerovnika zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika.

12. Naime, ovaj je sud u odluci broj Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022. zauzeo jasno shvaćanje o nemogućnosti primjene odredbe članka 180.a stavak 1. OZ na slučaj kada na računu dužnika nema dovoljno sredstava za namirenje vjerovnika, što proizlazi i iz odredbe članka 29. stavak 3. Zakona o platnom prometu u zemlji („Narodne novine“ broj 117/01, 132/06, 91/10 i 133/09), odnosno odredbi članka 4. do 11. ZPONS, koje uređuju postupanje Financijske agencije u slučaju nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika…..

13. Budući da u konkretnom slučaju nije došlo do namirenja vjerovnika, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (članak 241. ZOO) i dalje traje, odnosno zastarni rok nije počeo ponovno teći.“.

12. Isto tako u odluci Rev 1027/2021-2 od 3. svibnja 2022., ovaj sud je istaknuo sljedeće:

„Budući da prema utvrđenju sudova nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. ZOO), nije prestao, dakle, i dalje traje, odnosno je eventualno trajao do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ 68/18) 14. srpnja 2018. (koja okolnost nije bila predmet raspravljanja u postupku koji je prethodio reviziji).“.

13. U ovom konkretnom predmetu sudovi su (pogrešno) pošli od odredbe čl. 180.a. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12) koja odredba se odnosi na sudsku, a ne izvansudsku ovrhu, prema kojoj se ovrha smatra provedenom dostavom rješenja banci, u situaciji kada na računu dužnika ima sredstava te se ovrha (određena rješenjem o ovrsi) dovršava zapljenom novčanih sredstava na računu i isplatom ovrhovoditelja.

14. Međutim, u konkretnom predmetu je prednik tuženika 21. siječnja 2013. pokrenuo postupak izravne naplate podnošenjem zadužnice Financijskoj agenciji (dalje: Agencija) sukladno odredbi čl. 214. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 - dalje: OZ/12) te odredbi čl. 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 91/10 i 112/12 - dalje: ZPONS).

15. Odredbe čl. 4. ZPONS - čl. 11. ZPONS uređuju postupanje Agencije u slučaju nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika na način da se nalog za plaćanje evidentira i izvršava po priljevu sredstava, pri čemu ZPONS ne propisuje rok u kojem zadužnica mora biti naplaćena.

16. Tako su odredbama čl. 9. st. 3. ZPONS, te čl. 4. ZPONS, čl. 5. ZPONS, čl. 6. ZPONS, čl. 7. ZPONS i čl. 8. ZPONS u bitnom, bez vremenskog ograničenja, određene radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, Agencija u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.

17. Slijedom navedenog, ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju zadužnice podnesene Agenciji radi izravne naplate ne smatra se provedenom dostavom zadužnice Agenciji, kod činjenice nedostatka sredstava na računu dužnika, radi čega je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je zastara nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. ZOO), počela ponovno teći idući dan od dostave zadužnice na naplatu (čl. 245. ZOO).

18. Dakle, odgovor na pravno pitanje naznačeno u reviziji je da rok zastarijevanja novčane tražbine ne teče dok traje postupak izravne naplate, odnosno izvršenja osnove za plaćanje pri Financijskoj agenciji, sukladno odredbama ZPONS.

19. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu utvrđene odlučne činjenice na temelju kojih bi se moglo zaključiti je li prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu i dalje traje, obje nižestupanjske presude su ukinute u pobijanom dijelu i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

20. U ponovljenom postupku sudovi će uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova.

21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić, v.r.