REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-266/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Veljak, predsjednika vijeća, Kristine Saganić, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TONIJA GULANA iz Galovca, Galovac Ulica XII 20, OIB 27649186223, kojeg zastupa punomoćnik Jakov Bačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bačić & Partneri j.t.d., Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika TANKERSKA PLOVIDBA d.d. Zadar, Ul. Božidara Petranovića 4, OIB 44952903763, kojeg zastupa punomoćnik Zdravko Kačić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora j.t.d., Zagreb, ul. Ivana Banjavčića 5, radi isplate iznosa od 27.827,00 USD, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023. u točki III. izreke.
II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-623/2022-22 od 6. studenoga 2023. u točki II. izreke i rješava:
Nalaže se tužitelju Toniju Gulanu iz Galovca da tuženiku Tankerska plovidba d.d. Zadar naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.722,32 EUR (slovima: dvijetisućesedamstodvadesetdva eura i tridesetdva centa), u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.827,00 USD sa zakonskim zateznim kamatama te za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.595,00 USD od utuženja do 28. lipnja 2023. Rješenjem je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe za iznos od 9.595,00 USD (točka I. izreke). O parničnim je troškovima odlučeno na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 2.936,38 EUR / 22.124,16 kn (točka II. izreke), a odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 7.513,62 EUR / 56.611,36 kn (točka III. izreke).
1.1. Tužitelj se tijekom rada na brodu „Obrovac“ kao kuhar, 12. travnja 2021. ozlijedio i slomio vrat bedrene kosti, zbog čega mu je po iskrcaju s broda u bolnici ugrađen umjetni kuk. Tužbeni zahtjev se odnosi na plaćanje naknade za invaliditet kao posljedice tužiteljeve ozljede na radu i na plaćanje naknade za bolovanje. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev primjenom odredaba Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2021.-2022., „Narodne novine“ broj 6/21; dalje: NKU). U odnosu na naknadu za invaliditet, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka i utvrdio da je tužitelj uslijed ozljede na radu pretrpio invaliditet u omjeru od 10%, te da mu je tuženik odmah po primitku nalaza i mišljenja sudskog vještaka s te osnove platio iznos od 9.595,00 USD i time obvezu s te osnove podmirio. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nema pravo na naknadu za bolovanje, jer je postupao protivno ugovoru i tuženiku nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazila osnovanost tog zahtjeva, a niti se odazvao na kontrolni liječnički pregled. Odbijen je i tužbeni zahtjev s osnove zateznih kamata na plaćeni iznos naknade za invaliditet, budući da je tužitelj vlastitim propustom dostaviti medicinsku dokumentaciju i pristupiti liječničkom pregledu onemogućio ranije utvrditi njegov stupanj invalidnosti pa je prvostupanjski sud zaključio da tuženik koji je naknadu platio odmah po primitku nalaza sudskog vještaka, nije u zakašnjenju.
2. Protiv navedene odluke žalbu su izjavile obje stranke.
3. Tužitelj je izjavio žalbu protiv presude i odluke o parničnim troškovima iz točke III. izreke rješenja pozivom na sve žalbene razloge, navodeći da je postupao sukladno odredbama NKU-a koje je prvostupanjski sud pogrešno primijenio, te da je pobijana odluka nerazumljiva i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tužitelj posebno ističe da ima pravo na naknadu za vrijeme bolovanja, jer se tuženik nije niti pozivao na postojanje nekog od razloga iz čl. 23. st. 3. NKU-a zbog kojih mu ta naknada ne bi pripadala. Uz navedeno, smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovog prijedloga za provođenje vještačenja na okolnost opravdanosti i duljine trajanja bolovanja povrijedio načelo jednakosti oružja i pravično suđenje, a prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je bez pregleda ocijenio tužiteljev invaliditet. 3.1. Obrazlažući žalbu, tužitelj u bitnome tvrdi da je postupao sukladno odredbama NKU-a i tuženiku dostavio sve isprave osnovom kojih ima pravo na naknadu za vrijeme bolovanja (medicinsku dokumentaciju, potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad specijaliste opće medicine od 8. svibnja 2021. do 4. travnja 2022. te svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti člana posade pomorskog broda od 9. rujna 2022.). Potvrde o bolovanju tužitelj smatra ispravama koje potvrđuju njihov sadržaj, a osnovom odredbe čl. 23. st. 5. i 6. NKU-a, dokaz o trajanju bolovanja je izvješće o bolovanju, doznaka/potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad i medicinska dokumentacija; ako pomorac bez razloga odbije pregled ili dok se ne utvrdi konačno i obvezujuće mišljenje liječnika, naknada će se pridržati do trenutka dok se ne utvrdi postignuti stupanj izlječenja. Zato tužitelj smatra da neodazivanje na liječnički pregled nije razlog gubitka prava na tu naknadu. Tužitelj se protivi i odluci kojom je odbijen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos od 9.595,00 USD, jer obveza poslodavca dospijeva danom podnošenja zahtjeva, najkasnije danom prikupljanja svih isprava na što je bez utjecaja činjenica što se nije odazvao na liječnički pregled.
4. Odgovarajući na tužiteljevu žalbu tuženik je osporio žalbene navode, navodeći u bitnome da je tužitelj prekršio odredbe NKU-a, pokušao prikriti zdravstveno stanje i prouzročio spor. Naime, tužitelj mu je od prosinca 2021. dostavljao samo doznake liječnika bez medicinske dokumentacije koja bi predstavljala osnovu za isplatu ugovorene naknade. Tuženik ga je na to upozoravao i pozivao na dostavu dokumentacije, no tužitelj se oglušio. Stoga, da bi se utvrdio postignuti stupanj izlječenja, tuženik je o svom trošku organizirao kontrolni zdravstveni pregled tužitelja, međutim tužitelj na pregled nije pristupio. Time je tužitelj prekršio ugovornu obvezu iz čl. 25. st. 3. NKU-a pa se nije mogao utvrditi stupanj invalidnosti, a čim je sudski vještak to utvrdio, tuženik je naknadu platio.
5. Tuženik je izjavio žalbu protiv točke II. izreke rješenja smatrajući da je prvostupanjski sud zanemario činjenice koje su prouzročile ovu parnicu, odnosno tužiteljev propust dostaviti medicinsku dokumentaciju osnovom koje bi ostvario pravo na isplatu naknade za invalidnost, kao i tužiteljevo svjesno odbijanje pristupiti na kontrolni zdravstveni pregled. Nakon što je odbio pristupiti na liječnički pregled kojeg je organizirao poslodavac, tužitelj je pokrenuo sudski postupak. Tuženik je po primitku tužbe i medicinske dokumentacije imenovao liječnika radi procjene invalidnosti tužitelja i liječnik je utvrdio invalidnost po stopi od 10%. Tuženik je i to osporavao, ali nije dostavio mišljenje drugog liječnika kojeg bi tužitelj imenovao i koji se ne slaže s nalazom liječnika kojeg je imenovao tuženik. Naprotiv, tužitelj je ustrajao u prijedlogu da sud imenuje vještaka koji će utvrditi stopu invalidnosti što je sud i odredio, a sudski vještak je u parnici utvrdio jednako kao i liječnik kojeg je angažirao tuženik, pa tuženik smatra da je vještačenje bilo nepotrebno i provedeno protivno odredbi čl. 25. NKU-a.
5.1. Daljnjim žalbenim navodima tuženik ističe da je 28. lipnja 2023. dobrovoljno isplatio tužitelju naknadu za invalidnost u iznosu od 9.595,00 USD sukladno odredbi čl. 25. NKU-a i utvrđenom stupnju invaliditeta od 10% i time ispunio u cijelosti sve obveze. Prema tome, tužitelj je ustrajno kršio odredbe čl. 25. NKU-a i isključivo svojom krivnjom i nepoštivanjem odredaba NKU-a prouzročio postupak u kojem je neuspješno osporavao utvrđenu stopu invalidnosti. Tuženik smatra da je tužitelj vodio nepotreban parnični postupak pa nije logično ni pravilno da mu se priznaju troškovi nastali tužiteljevom krivnjom. Tužitelj je od početka odbio suradnju, svjesno i namjerno kršio odredbe ugovora te pokrenuo parnicu kao primjer obijesnog parničenja bez ikakve svrhe ili koristi. Time je prouzročio nepotrebne troškove pa slijedom svega smatra da trošak treba biti dosuđen tuženiku.
6. Odgovarajući na tuženikovu žalbu tužitelj smatra da je on djelomično uspio u parnici, da je tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev i tijekom parnice platio iznos kojeg treba uračunati u uspjeh tužitelja u sporu. Poriče tuženikove tvrdnje o obijesnom parničenju, jer je prije parnice tuženik odbio njegov odštetni zahtjev, osporavajući i tuženikovo pozivanje na navodno protupravno tužiteljevo postupanje.
7. Tužiteljeva žalba nije osnovana, tuženikova žalba je osnovana.
8. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud na osnovi valjane ocjene izvedenih dokaza o tužbenom zahtjevu donio pravilnu i zakonitu odluku. Pobijana presuda je razumljiva, zaključci prvostupanjskog suda utemeljeni su na rezultatima izvedenih dokaza, što je sud jasno i detaljno obrazložio; presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka kako se u tužiteljevoj žalbi neosnovano ukazuje (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Tužitelj ustraje u tvrdnjama koje je isticao tijekom postupka, iznoseći nezadovoljstvo utvrđenim činjenicama i ukazivanjem na navodne povrede u postupanju prvostupanjskog suda pri ocjeni dokaza, kojih ovaj sud ne nalazi. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji sporna tuženikova obveza, jer rezultati dokaznog postupka ne daju uporišta za prihvaćanje sniženog tužbenog zahtjeva.
10. U ovome sporu raspravljalo se i odlučivalo o tužbenom zahtjevu za isplatu naknada za koje tužitelj tvrdi da mu pripadaju zbog nezgode na radu, na osnovi odredaba NKU-a. Tužitelj je kao član posade broda 12. travnja 2021., pri zamjeni filtera kuhinjske nape pretrpio ozljedu na radu prijelomom vrata desnog kuka, pa mu je po iskrcaju s broda u bolnici ugrađen umjetni kuk/totalna endoproteza. Nesporno je tužitelj bio na bolovanju od 8. svibnja 2021. i tuženik mu je plaćao ugovorenu naknadu za bolovanje sve do 30. studenoga 2021., nakon čega je obustavio plaćanje, jer tvrdi da mu tužitelj nije dostavio relevantnu medicinsku dokumentaciju niti se odazvao na liječnički pregled što cijeni postupanjem protivno odredbama NKU- a i razlogom neosnovanosti zahtjeva.
11. Za pojasniti je da je tužitelj od tuženika tužbom od 4. studenoga 2022. najprije zahtijevao isplatu iznosa od 37.422,00 USD, od čega na ime naknade za invaliditet od 35% iznos od 33.582,00 USD i naknade za bolovanje za razdoblje od studenoga 2021. do 4. travnja 2022. iznos od 3.840,00 USD (960,00 USD mjesečno), s kamatama. Nakon što je tijekom parnice nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dr. sc. Arsena Pavića utvrđen stupanj invaliditeta kod tužitelja u omjeru od 10%, tuženik je odmah po primitku nalaza 28. lipnja 2023. tužitelju platio po toj osnovi iznos od 9.595,00 USD, koji odgovara ugovornoj obvezi upravo za taj stupanj invaliditeta. Tužitelj je ustrajao kod preostalog, sniženog tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.827,00 USD (23.987,00 USD s osnove naknade za invaliditet smatrajući da je stupanj invaliditeta veći od utvrđenog te 3.840,00 USD naknade za bolovanje) s kamatama, kao i kod zahtjeva za plaćanje kamata na plaćeni iznos od utuženja do plaćanja.
12. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove naknade za invaliditet
12.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nema osnove tužitelju priznati naknadu za invaliditet u iznosu većem od onoga što mu je tijekom parnice plaćen, jer rezultati izvedenih dokaza potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda o tužiteljevom invaliditetu zaostalom od posljedica predmetne nezgode na radu u omjeru od 10%, osnovom čega mu sukladno ugovoru pripada upravo onaj iznos koji mu je plaćen.
12.2. Naime, u odredbi čl. 25. NKU-a propisano je pravo pomorca na isplatu naknade za invaliditet te način utvrđivanja stupnja invaliditeta. Ako pomorac za vrijeme trajanja ugovora o zaposlenju kod poslodavca doživi nezgodu od čijih je posljedica nastupio invaliditet u određenom stupnju sukladno Općem dodatku 4, poslodavac će mu isplatiti naknadu navedenu u Općem dodatku 3 (st. 1.). Poslodavac nije dužan isplatiti tu naknadu ako dokaže da je invaliditet nastao iz određenih okolnosti navedenih izričito u st. 2. te odredbe (zbog namjernog samoozljeđivanja pomorca, opijenosti alkoholom i/ili drogama, onemogućavanja uzimanja dokaza o opijenosti alkoholom ili drogom, posljedica bolesti o kojima je pomorac propustio izvijestiti pri liječničkom pregledu radi utvrđivanja sposobnosti za ukrcaj na brod).
12.3. Što se tiče načina utvrđivanja stupnja invaliditeta kod pomorca ugovoreno je da (čl. 25. st. 3. NKU-a) stupanj invaliditeta utvrđuje liječnik kojega je odredio poslodavac; ako se liječnik kojeg je imenovao pomorac ne slaže s tim nalazom, tada je za poslodavca i pomorca obvezujuća odluka trećeg liječnika koga će oni zajednički nominirati. Poslodavac je dužan naknadu isplatiti čim pomorac podnese zahtjev za isplatu i nakon što prikupi sve isprave kojima potvrđuje da su se stekli uvjeti za isplatu naknade nesporne poslodavcu (čl. 25. st. 6. NKU-a).
12.4. Opći dodatak (3) NKU-a sadrži popis novčanih naknada i njihov iznos. Iznos naknade koju je poslodavac dužan isplatiti pomorcu ovisi o stupnju invaliditeta; za stupanj od 10% pomorcu pripada naknada u iznosu od 9.595,00 USD, za stupanj od 20% naknada pomorcu iznosi 19.190,00 USD, a za stupanj od 30% iznosi 28.785,00 USD. Općim dodatkom (4) NKU-a propisana je visina naknade pomorcu u postotcima za tjelesno oštećenje; za ozljeđivanje kuka kod kojeg je posljedica „dobra funkcija potpuno umjetnog kuka“ pripada naknada kao da je nastupio invaliditet od 10%, za „kuk s ozbiljno otežanom funkcijom“ pripada 50%, a za „kuk ukočen u povoljnom položaju“ pripada 30%.
12.5. Za ocjenu osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud trebao ispitati zaostali stupanj invaliditeta kod tužitelja nakon nezgode na radu, jer ta odlučna činjenica nije utvrđena prije ove parnice, pa tako niti na način propisan odredbama NKU-a. Prvostupanjski sud je, suprotno tuženikovim žalbenim navodima, opravdano odredio izvođenje dokaza vještačenjem u ovoj parnici (neovisno o tome što tužitelj nije postupao kako je ugovoreno za utvrđenje invaliditeta), jer je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Izvođenje tog dokaza nije bilo ni suvišno ni bespotrebno mada je sudski vještak bio suglasan s nalazom i mišljenjem liječnika kojeg je tuženik samostalno angažirao, jer se do tog saznanja nije moglo doći prije izrade nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a sud sasvim sigurno ne raspolaže znanjem potrebnim za utvrđenje spornih okolnosti.
12.6. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o ocjeni nalaza i mišljenja sudskog vještaka, čime je utvrđeno da je kod tužitelja uslijed pretrpljene ozljede na radu nastupio invaliditet od 10%. Sudski je vještak sačinio pisani nalaz i mišljenje, te na ročištu tijekom usmenog saslušanja odgovorio na sve primjedbe tuženika. Uzimajući u obzir da je rezultat tog dokaza potpuno sukladan i mišljenju liječnika kojeg je tuženik u ovoj parnici samostalno angažirao, a koju je ispravu sud dužan cijeniti kao i sve druge dokaze, prvostupanjski sud je valjanom ocjenom izvedenih dokaza pravilno zaključio o postotku tužiteljeve invalidnosti nakon nezgode na radu. Sukladno utvrđenom postotku invaliditeta, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i opseg tuženikove obveze uz primjenu odredaba NKU-a. S obzirom na to da je tuženik tu obvezu podmirio, nema osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za isplatu naknade veće od one koja mu po odredbama NKU-a pripada. Pritom treba dodati da sama činjenica što vještak nije klinički pregledao tužitelja, ne umanjuje dokaznu snagu vještačenja i rezultate tog dokaza, kao što je prvostupanjski sud pravilno i obrazložio; sudski vještak je i na ročištu tijekom usmenog iznošenja pisanog nalaza i mišljenja, između ostalog obrazložio zašto pregled nije potreban te zašto pregled nije od utjecaja na rezultate pisanog nalaza i mišljenja. Sudski vještak je potvrdio da se, s obzirom na medicinsku dokumentaciju i sve podatke u njoj sadržane, kod tužitelja ni po kojoj osnovi ne može raditi o ukočenosti kuka koje bi dovelo do utvrđivanja većeg stupnja invaliditeta od onog utvrđenog vještačenjem.
13. U odnosu na tužbeni zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos plaćen tijekom ove parnice
13.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio i tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata na iznos kojeg je tuženik platio s osnove utvrđenog zaostalog invaliditeta kod tužitelja, a koje je kamate tužitelj zahtijevao za razdoblje od podnošenja tužbe do isplate. Ovaj sud dijeli zaključak prvostupanjskog suda da tuženik tu obvezu nije platio sa zakašnjenjem pa tužitelj u žalbi promašeno upućuje na to da obveza poslodavca dospijeva po primitku zahtjeva i dokumentacije za koju tvrdi da ju je dostavio tužitelju prije parnice pa da njegovo neodazivanje na kontrolni zdravstveni pregled nije od utjecaja. Uvažavajući tužiteljevo postupanje prije i tijekom ove parnice vezano za postupak utvrđivanja stupnja zaostalog invaliditeta (i naknade za bolovanje), tuženik nije u zakašnjenju s plaćanjem te obveze iako ju je platio tijekom ovog postupka.
13.2. Naime, u spisu nema dokaza da je tužitelj tuženiku prethodno dostavio svu relevantnu medicinsku dokumentaciju, kako je to ugovoreno citiranom odredbom NKU-a. Uz navedeno, tužitelj se nije odazvao na tuženikov poziv za liječnički kontrolni pregled koji je bio određen za 24. veljače 2022., dakle prije nego što je tužitelj podnio tužbu. Upravo je taj liječnički pregled odlučan za utvrđenje postojanja tuženikove obveze isplate naknade za invaliditet, a posljedično tomu i za utvrđenje opsega te obveze ako ona postoji. To znači da je tužitelj pokrenuo sudski spor prije no što je omogućio ispitati stupanj invaliditeta i na taj način utvrditi tuženikovu obvezu. Tužitelj je umjesto da postupi sukladno odredbi čl. 25. st. 3. NKU-a, svojevoljno odlučio ne pristupiti na liječnički pregled; on nije u spis dostavio niti mišljenje/nalaz drugog liječnika kojeg je on angažirao, ako se taj liječnik ne slaže s nalazom liječnika kojeg je nominirao poslodavac. Zato, uvažavajući sve okolnosti slučaja, ovaj sud utvrđuje kao i prvostupanjski, da je tuženik bio u obvezi platiti tu naknadu kada je utvrđena tijekom ove parnice, jer je tužitelj spriječio da se stupanj invalidnosti utvrdi prije toga. Tuženik je isplatom dijela zahtijevanog iznosa u ovoj parnici, svoju tražbinu ispunio pravovremeno i u cijelosti čim je utvrđen stupanj invaliditeta.
14. U odnosu na tužbeni zahtjev s osnove naknade za bolovanje
14.1. Tužitelj od tuženika zahtijeva isplatu naknade za bolovanje u razdoblju od četiri mjeseca, smatrajući da mu tuženik duguje iznos od po 960,00 USD mjesečno. Ovaj sud i u tom dijelu tužbenog zahtjeva prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda o neosnovanosti tražbine, jer su utemeljena na rezultatima izvedenih dokaza.
14.2. Naime, odredbom čl. 23. NKU-a propisano je da je u slučaju ozljede na radu poslodavac dužan isplaćivati pomorcu naknadu za bolovanje u visini osnovne plaće do stupnja izlječenja koje pomorcu omogućava ponovno ukrcanje na brod u svojstvu u kojem je plovio prije ozljeđivanja, odnosno do trenutka kada se utvrdi da je takvo izlječenje nemoguće, jer je pomorac trajno nesposoban za zvanje pomorca (st. 3.). U slučaju bolovanja koje je posljedica ozljede na radu poslodavac može na vlastiti trošak, zahtijevati od pomorca da se provede kontrolni zdravstveni pregled od strane nominiranog liječnika poslodavca u svrhu utvrđivanja postignutog stupnja izlječenja (st. 4.). Dokaz o trajanju bolovanja temelji se na izvješću o bolovanju (doznaka/potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad) i medicinskoj dokumentaciji koja na zahtjev poslodavca treba biti potvrđena od strane nominiranog liječnika poslodavca. Ako se liječnik nominiran od pomorca ne slaže s mišljenjem nominiranog liječnika poslodavca, poslodavac i pomorac će u daljnjem roku od 15 dana nominirati trećeg liječnika čije će mišljenje biti konačno i obvezujuće za obje stranke (st. 5.). Ako pomorac bez opravdanog razloga odbije taj pregled, odnosno dok se ne utvrdi konačno i obvezujuće mišljenje liječnika, naknada za bolovanje će se pridržati do trenutka dok se ne utvrdi postignuti stupanj izlječenja, tj. opravdanost daljnjeg trajanja bolovanja (st. 6.). Naknada za bolovanje bit će isplaćena pomorcu nakon što pravovremeno, a najkasnije do obračuna plaće za prethodni mjesec, dostavi poslodavcu valjane isprave iz st. 5. ovog članka izdane od nadležnih liječnika kojom se potvrđuje da je pomorac na bolovanju odnosno liječenju (st. 7.).
14.3. S obzirom na to da tužitelj nije postupio na opisani način, jer tuženiku nije dostavio svu dokumentaciju kojom bi ostvario pravo na tu naknadu niti se odazvao na liječnički pregled u svrhu utvrđivanja postignutog stupnja izlječenja, kao što je prethodno već detaljno obrazloženo, pravilno je prvostupanjski sud odbio i taj zahtjev. Tuženik je tužitelju dostavljao samo liječničke doznake bez medicinske dokumentacije (dokaza za suprotno u postupku nema, arg. iz čl. 219. i 221.a ZPP-a), a bez te dokumentacije potvrđene od liječnika nominiranog od poslodavca, nema osnove za isplatu naknade. Kad bi isprave na koje se tužitelj poziva bile dostatne za nastup tuženikove obveze, stranke ne bi ugovorile drugačije i ne bi uvjetovale isplatu naknade dostavom potvrđene medicinske dokumentacije. Slijedom svega, ovaj sud ne prihvaća tuženikove žalbene navode kojima on pokušava dovesti u pitanje i ovaj zaključak prvostupanjskog suda.
14.4. Zaključno se ističe da tuženik u žalbi neutemeljeno smatra da ima pravo na tu naknadu samim time što se tuženik nije pozivao na postojanje nekog od razloga iz čl. 23. st. 3. NKU-a. Tom su odredbom propisani razlozi uslijed kojih je apsolutno isključeno pravo na naknadu, što ne znači da pomorac u svakom drugom slučaju, bez obzira na druge okolnosti i bez obzira na (ne)poštivanje ugovornih odredaba, ima pravo na tu naknadu. Vještačenjem trajanja bolovanja ne bi se doprinijelo rezultatima dokaznog postupka, jer je tužitelj opisanim propustima doveo do nepostojanja uvjeta za isplatu te naknade, a isprave na koje se tužitelj poziva nisu osnova za zahtijevanu naknadu.
15. Slijedom svega navedenog presuda je potvrđena odbijanjem tužiteljeve neosnovane žalbe (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
16. U odnosu na troškove parničnog postupka, prvostupanjski sud nije donio pravilnu i zakonitu odluku. Na osnovi uspjeha u parnici, tuženik (a ne tužitelj) ima pravo na naknadu parničnih troškova na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23: dalje: OT) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15; 118/18 i 51/23). Pri obračunu parničnih troškova treba voditi računa ne samo o konačnom uspjehu stranaka u odnosu na sniženi tužbeni zahtjev, nego i o tuženikovom djelomičnom udovoljenju zahtjevu tijekom parnice i tužiteljevom djelomičnom povlačenju tužbe. Zato ovaj sud troškove obračunava na sljedeći način:
16.1. Za razdoblje od podnošenja tužbe pa do tuženikovog udovoljenja dijelu tužbenog zahtjeva tijekom parnice, nakon čega je tužitelj odmah snizio tužbeni zahtjev (čl. 158. st. 2. ZPP-a), parnične troškove treba obračunati uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja tih radnji (dakle iznos punog tužbenog zahtjeva kao u tužbi) i uspjeh stranaka u odnosu na taj zahtjev (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a). Tužitelj je u tužbi od 4. studenoga 2022. postavio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 37.422,00 USD; tuženik je po primitku nalaza i mišljenja sudskog vještaka 28. lipnja 2023. tužitelju platio iznos od 9.595,00 USD, tužitelj je prvom parničnom radnjom poduzetom nakon primitka te uplate snizio tužbeni zahtjev (podnesak od 3. srpnja 2023.). To znači da je u tom razdoblju tužiteljev uspjeh iznosio 25,63%, a tuženikov 74,37% pa parnične troškove za ostvarenu razliku uspjeha u sporu od 48,74% treba u tom omjeru dosuditi tuženiku. Tuženik ima pravo na troškove sastava odgovora na tužbu u zatraženom iznosu od 995,42 EUR po Tbr. 8.1. OT-a (500 bodova po 15,00 kn, 7.500,00 kn/995,42 EUR), za sastav podneska od 2. ožujka 2023. u iznosu od 66,36 EUR po Tbr. 8.3. OT-a (a ne zatraženi puni iznos po Tarifi), trošak zastupanja na dva ročišta (10. ožujka i 5. svibnja 2023.) u iznosima od po 995,42 EUR po Tbr. 9.1. OT-a te sastav podneska od 28. lipnja 2023. u iznosu od 66,36 EUR po Tbr. 8.3. OT-a, što uvećano za PDV od 779,75 EUR iznosi ukupno 3.898,73 EUR. Tuženiku se razmjerno dosuđuje 48,74% opravdanog troška što iznosi 1.900,24 EUR.
16.2. Za razdoblje nakon što je tužitelj djelomično povukao tužbu, tuženikov uspjeh u parnici po sniženom tužbenom zahtjevu je potpun i za to razdoblje pravo na naknadu parničnih troškova ima samo tuženik po vrijednosti sniženog tužbenog zahtjeva (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a). Tuženik ima pravo na trošak zastupanja na ročištu 21. rujna 2023. po vrijednosti predmeta spora od 27.827,00 USD (po srednjem tečaju HNB-a na dan 3. srpnja 2023. od 1,0866 iznosi 30.236,82 EUR / 227.819,31 kn) od 250 bodova što iznosi 497,50 EUR uvećano za PDV, ukupno 621,88 EUR.
16.3. Tuženik ima pravo i na trošak žalbenog postupka uzimajući u obzir vrijednost žalbom pobijanog dijela rješenja u iznosu od 2.936,38 EUR, pa mu pripada za sastav žalbe iznos od 99,50 EUR (100 bodova po 1,99 EUR bod, 199,00 EUR po Tbr. 7. OT-a, od čega 50% po Tbr. 10.4. OT-a) uvećano za PDV ukupno 124,38 EUR. Tuženik ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine broj 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) Tbr. 1. i 3.4., u iznosu od 75,82 EUR (po vrijednosti pobijanog dijela rješenja 66,36 EUR i razlika od 9,46 EUR).
16.4. Sveukupni tuženikov opravdani parnični trošak iznosi 2.722,32 EUR, od čega treba oduzeti trošak vještačenja kojeg je predujmio tužitelj u iznosu od 348,30 EUR pa se tuženiku uvažavajući sve navedeno kao i odredbu iz čl. 166. st. 2. ZPP-a, jednom odlukom dosuđuju osnovano zatraženi troškovi postupka za cijeli postupak u iznosu od 2.374,02 EUR. U pogledu vještačenja upućuje se na pravna shvaćanja i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske o priznavanju tih troškova tužitelju i kod djelomičnog uspjeha u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu zahtjeva, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa i uspjeh u parnici (npr. Rev 994/2021, Rev 204/2023 i Rev-1265/2022).
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća
Marina Veljak
Broj zapisa: 9-30867-9371a
Kontrolni broj: 07357-46afe-56629
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Marina Veljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
