Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž R-88/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tanje Novak – Premec kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. - I. n. d.d., Z. (OIB:...), zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O., V., K., Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. I.-e I. n. d.d., Z., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., radi nadomještaja suglasnosti, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-981/2022-11 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-981/2022-11 od 21. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke nadomještena je suglasnost tuženika za donošenje Odluke tužitelja o poslovnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 210-613138/12-H od 1. studenog 2012. radniku J. T., zaposlenom na radnom mjestu „Viši operater proizvodnih procesa“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Proizvodnja, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 12. travnja 2022. Toč.II izreke tuženik je obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da je preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu mu troškova postupka, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Naime, polazeći od predmeta spora - zahtjeva tužitelja da sudska odluka nadomjesti suglasnost tuženika na namjeravani otkaz radniku J. T. zbog poslovno uvjetovanih razloga, a u smislu odredbe čl.151.stav.4. Zakona o radu (dalje: ZR – „Narodne novine“ 93/14, 127/17 i 98/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.63.stav.1. ZID ZR/22 objavljenog u „Narodnim novinama“ 151/22) te od nesporne činjenice da je J. T. zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu "viši operater proizvodnih procesa“, da mu je moguće otkazati ugovor o radu samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća jer ima status branitelja iz Domovinskog rata i sukladno odredbi čl. 11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika I.-e d.d. od 6. rujna 2016. uživa zaštitu u smislu zahtijevane prethodne suglasnosti na poslovno uvjetovani otkaz po R. v., da je tužitelj dopisom od 4. travnja 2022. zatražio od tuženika suglasnost za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu radniku J. T. te da je tuženik uskratio suglasnost na otkaz dopisom od 12. travnja 2022., prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje i utvrđivanje da li je predloženi razlog za otkaz ugovora o radu radniku - dopušteni razlog za otkaz, da li postoji osnovana sumnja u postojanje takvog razloga i da li su razlozi zbog kojih je radničko vijeće uskratilo suglasnost na otkaz opravdani, pa je po analizi rezultata provedenog dokaznog postupka zauzeto stajalište obrazložio slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

-da je Odlukom o kolektivnom višku u I. d.d. od 2. ožujka 2022. tužitelj utvrdio višak ukupno 422 radnika, utvrdivši – između ostalog - da se u R. S., Organizacijskoj jedinici Proizvodnja – kombinirano postrojenje IV ukida radno mjesto "viši operater proizvodnih procesa 1" na kojem radi 16 radnika pa i radnik J. T.;

-da je čl.3. prethodno citirane odluke od 2. ožujka 2022. tužitelj utvrdio, da su se prilikom provođenja izbora između više izvršitelja na pojedinom radnom mjestu kada je to bilo potrebno, pri određivanju koji radnik ima prednost u zadržavanju radnog mjesta (unutar iste najmanje organizacijske jedinice i/ili lokacije rada) primjenjivali kriteriji propisani Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu za I. d.d. u ukupnosti;

-da je tužitelj dopisom od 4. travnja 2022. zatražio od tuženika savjetovanje odnosno suodlučivanje o namjeravanim odlukama o poslovno uvjetovanom otkazu za ukupno 91 radnika, između ostalog i za J. T., dostavivši i nacrt takve odluke u odnosu na navedenog radnika, a u odnosu na što je tuženik dopisom od 12. travnja 2022. izrazio svoje neslaganje ističući da navedeni radnik ima priznati status hrvatskog branitelja te uživa zaštitu sukladno čl.11. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika I. d.d. a s obzirom da je iskazao visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa te da bi poslodavac trebao razmotriti premještaj na drugo radno mjesto unutar I. d.d. ili I. grupe;

-da je tužitelj uputio Hrvatskom zavodu za zapošljavanje Obavijest o kolektivnom višku u smislu odredbe čl. 127.stav.5. ZR koji je povratno utvrdio da ne postoje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima koji su uvršteni u kolektivni višak.

6. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku zaključuje da činjenica ukidanja radnog mjesta i organizacijskih promjena koje su donesena na nivou tužitelja predstavlja zakonom propisani razlog za otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. stav. 1. toč. 1. ZR-a, da iz Odluke o kolektivnom višku radnika proizlazi da se u odnosu na veliki broj radnika (u odnosu na 422 radnika je utvrđeno da predstavljaju tzv. kolektivni višak te se u privitku iste navode radna mjesta koja se ukidaju odnosno radna mjesta na kojima dolazi do smanjenja broja izvršitelja) ostvario razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu obzirom da je time došlo do smanjivanja broja izvršitelja na radnom mjestu odnosno ukidanja radnih mjesta, da iz činjenice što je tužitelj proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika proizlazi da postupanje tužitelja u odnosu na (konkretnog) radnika J. T. nije diskriminirajuće niti je isti radnik stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike to više što je tužitelj utvrdio višak od 422 radnika u odnosu na koje namjerava otkazati ugovor o radu.

6.1. Zaključivši da iz dokaza koje je tužitelj priložio u spis proizlazi postojanje osnovane sumnje da se ostvario zakonom dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu, a da nisu utvrđene okolnosti koje bi ukazivale na to da je radnik J. T. stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev odbivši istodobno daljnje dokazne prijedloge tužitelja i tuženika kao nepotrebne i neodlučne za rješavanje ove pravne stvari, te usmjerene ka odugovlačenju postupka za čije je rješenje propisan rok od 30 dana smatrajući da bi se izvođenjem predloženih dokaza, upustio u raspravljanje o zakonitosti otkaza, što nije predmet ovog postupka.

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ 80/22 primjenjuje u dijelu propisanog odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

8. Pobijajući opisanu presudu iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a žalitelj tvrdi da je prvostupanjska presuda u suprotnosti sa činjenicama i provedenim dokazima zbog čega da se ne može ispitati no razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8.1. Nastavno u žalbi tuženik reproducira činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda – koja reflektira sadržaj u spis priloženih isprava te – u bitnom – obrazlaže stajalište prema kojemu je prvostupanjski sud propustio ispitati i utvrditi u čemu se sastoji unapređenje poslovnih procesa i povećanja efikasnosti a i iz kojih točno razloga radnik J. T. predstavlja višak radnika kod tužitelja, smatrajući da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge zbog kojih smatra da je tuženik neosnovano uskratio svoju suglasnost na odluku o otkazu ugovora o radu radnika. Uz to navodi da ima saznanja da tužitelj istovremeno uz namjeru otkazivanja ugovora o radu velikom broju radnika iz poslovno uvjetovanih razloga, provodi zapošljavanja novih radnika, te je u svrhu dokazivanja ove činjenice tuženik predložio sudu da od tužitelja pribavi podatak o otpuštenim i novozaposlenim radnicima u periodu od 2018.- 2022. no koji dokazni prijedlog da je prvostupanjski sud odbio zbog čega da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

9. Odgovarajući u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a na žalbene navode od odlučnog značaja, valja naglasiti da je u parnici koja se vodi radi nadomještanja suglasnosti na namjeravanu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je uskratilo radničko vijeće, utvrđuje i ocjenjuje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR određuje kao dopuštene, je li poslodavac navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu te je li radnik radi svog statusa iz kojeg izvodi povećanu zaštitu, doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike koji nemaju taj status.

9.1. Stoga su neosnovani tuženikovi žalbeni navodi da bi poslodavac već u postupku prije otkazivanja ugovora o radu (u parnici radi nadomještanja suglasnosti na odluku o otkazu ugovora o radu) morao dokazati da je ostvaren razlog za namjeravani otkaz ugovora o radu, jer bi takvo tumačenje dovodilo poslodavca u situaciju da vodi dva postupka – i to jednom u odnosu na sindikat, a drugi put u odnosu na zaposlenika u kojima bi morao dokazivati ostvarenje istog razloga za otkaz ugovora o radu. U postupcima kakav je predmetni sud nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti (istovjetno stajalište izraženo je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-984/2016-2 od 29. studenog 2016.).

10. Polazeći od ranije iznesenog, a po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, stajalište je i ovoga suda da je osnovano tužitelj proveo organizacijske promjene kao autonomno pravo svakog poslodavca donjevši Odluku o organizacijskim promjenama R. S. od 26. siječnja 2022. utvrđivanjem viška radnika u zakonom propisanom postupku pa je i u organizacijskoj jedinici u kojoj radi J. T. radno mjesto na kojem je isti radio - ukinuto, a da je tužitelj učinio vjerojatnim da je ostvaren razlog otkaza ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. stav. 1. toč. 1. ZR. 10.1. Tome valja nadodati da tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio niti dokazivao da je otkaz posljedica bilo šikanoznog bilo diskriminirajućeg ponašanja tužitelja prema radniku, dok iz Očitovanja radničkog vijeća od 12. travnja 2022. proizlazi da je izričiti razlog protivljenja davanju otkaza J. T. taj što isti ima status hrvatskog branitelja te da je iskazao visoku motiviranost za nastavak radnog odnosa a što nisu odlučni razlozi zbog kojeg radničko vijeće osnovano može uskratiti davanje suglasnosti.

11. Kako sadržajem izjavljene žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženik osporava očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja istih.

U Varaždinu 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.