REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3692/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja-protutuženika JA, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice protutuženice EA, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Nenad Potkonjak, odvjetnik u Zagrebu protiv I. tuženice-protutužiteljice VA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II. tuženice-protutužiteljice BA, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici Dubravko Margaretić i Zlatica Lippe Margaretić, odvjetnici u Zagrebu, radi činidaba i isplate, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5906/18-2 od 27. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1222/17-113 od 24. kolovoza 2018., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženica-protutužiteljica kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se dopuna revizije kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je protutužbeni zahtjev upravljen na uspostavu ranijeg stanja na nekretnini pobliže opisanoj u izreci (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točka II. i III. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženice su podnijele reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja uz naknadu troška za sastav revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana, dok je njena dopuna nepravovremena.

6. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari jest zahtjev tuženica-protutužiteljica za uspostavom prijašnjeg stanja rušenjem dijela kuće u dijelu u kojem ista prelazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.1. U nižestupanjskim postupcima je u bitnome utvrđeno:

- da su nekretnine stranaka susjedne i to kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 91 čhv z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 91 čhv u zemljišnim knjigama upisana na tužene i kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 110 čhv u zemljišnim knjigama upisana na tužitelje;

- da je sporna međa između nekretnina stranaka (nalazi vještaka Anđelka Vlašić i Mladena Bebera), da je uvidom u skicu lica mjesta koja je dio nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. inž. Mladena Bebera od 29. prosinca 2015. razvidno da je dio kuće tužitelja koji je predmet protutužbenog zahtjeva sagrađen na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama u cijelosti uknjižena kao vlasništvo tuženih;

- da je prema nalazu vještaka Mladena Bebera katastarska granica vidljiva prema katastarskom planu, te da je pokazivanje međe na licu mjesta po tuženicama vrlo blisko toj katastarskoj granici, dakle, da samo tužitelji, čija kuća je dijelom sagrađena na nekretnini tuženica, spore katastarski određenu granicu, no sudski izvanparnični postupak uređenja međa nije proveden niti je u ovom postupku predloženo da sud ovo pitanje riješi kao prethodno pitanje prema pravilima izvanparničnog postupka, te da je sud prvog stupnja rješenjem P-11587/99 od 26. ožujka 2009. obustavio postupak u ovoj pravnoj stvari dok se ne uredi međa po pravilima vanparničnog postupka, koje rješenje je ukinuto rješenjem ovoga suda Gž- 5734/09 od 14. prosinca 2010.

- da je predmetna kuća tužitelja, tada sa prizemljem i katom već bila sagrađena prije 100 godina, u kojoj su živjeli baka i roditelji II-tužiteljice, da u istoj od rođenja 1947. živi i II-tužiteljica, da se u kuću 1970. godine doselio I-tužitelj kao njen suprug, te sa svojom djecom i danas u njoj žive;

- da tuženice, koje su tijekom postupka navele da je doista kuća tužitelja (prizemnica) izgrađena davno, sada izričito priznaju da tužitelji točno navode kako je njihova kuća u prizemnom dijelu izgrađena prije više od 100 godina, kada da su tužitelji (odnosno njihovi pravni prednici) prešli sa svojom zgradom na zemljište tuženih (list 245 spisa);

- da je ova kuća bila sagrađena i prije 1980. potvrđuje i sadržaj građevinske dozvole od 27. veljače 1980. u kojem se navodi da se odobrava nadogradnja iste kao postojećeg stambenog objekta, slijedom čega je nedvojbeno da je predmetna kuća za potrebe stanovanja, a na mjestu na kojem se nalazi i danas, osobito u odnosu na sporan dio zemljišta oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na kojem je dijelom sagrađena, sagrađena svakako daleko prije 1947., što više i nije sporno;

- da protivno navodima tuženih, tužiteljima nije od strane nadležnih upravnih organa naređena obustava gradnje i rušenje njihove zgrade, već, naprotiv, presudom Upravnog suda Hrvatske poslovni broj Us 3390/1981-6 od 16. prosinca 1981. uvažena je njihova tužba i poništeno rješenje Komisije za rješavanje žalbi u upravnom postupku Skupštine grada Zagreba od 22. 12.1980. br. UP/II-599/1980-2, s obrazloženjem da postoji odstupanje od građevinske dozvole samo u dijelu objekta -balkonu, te nije bilo osnova da se tužiteljima naloži obustava građenja cijelog objekta;

- da su stari zidovi kuća stranaka naslonjeni, odnosno jedan do drugog, te da je na postojeći stari dio tužiteljevog stambenog objekta, odnosno donje etaže, 1980. izvršena samo nadogradnja temeljem građevinske dozvole od 27. veljače 1980., iz koje je razvidno da se neposredna susjeda-prednica tuženica OA istoj protivila, navodeći kao razlog da nije jedina vlasnica svoje čestice, a koje protivljenje je ocijenjeno kao neopravdano jer je nadogradnja u skladu s postojećim planom uređenja prostora (list 20), dakle tek 1980. majka tuženica OA tražila je zabranu i obustavu nadogradnje kata na predmetnoj kući (koja nesporno nije mijenjala mjesto gdje je kuća već bila sagrađena), a do tada prednica tuženica nije prigovorila posjedovanju predmetnog spornog dijela zemljišta odnosno gradnji i stanovanju na tada njenom zemljištu, a razlog o kojem su iskazivale tuženice ukazuje na zahtijevanje njihove prednice da se tužitelji suzdrže nadogradnje koja bi njoj otežala korištenje njene nekretnine - gradnje balkona sa kojeg se može vidjeti u sobu kroz prozor kuće (što je prema stavu suda prvog stupnja prava pobuda predmetne protutužbe).

7.2. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prije svega zaključuju da se u konkretnoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ). To s obzirom na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 - dalje: ZV) prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka što bi značilo da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno prije 01.01.1997. godine pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi (pravna pravila bivšeg OGZ-a). Nadalje zaključuju da je odredbom paragrafa 418. OGZ-a bilo propisano da zgrada koju je tko svojim materijalom gradio na tuđem zemljištu beziznimno pripada vlasniku zemljišta dok ovisno o poštenju graditelja isti može imati pravo na naknadu troškova odnosno kupnju zemljišta po tržišnoj cijeni, pa da tužitelji (odnosno njihovi pravni prednici) gradnjom predmetne kuće dijelom na zemljištu tuženica nisu stekli pravo vlasništva niti tog dijela zemljišta niti kuće. Međutim, zaključuju da je osnovan prigovor tužitelja da su vlasništvo spornog dijela nekretnina, računajući posjed svojih pravnih prednika (bake i roditelja II-tužiteljice) stekli dosjelošću iz razloga što je stara kuća bila sagrađena pred više od sto godina, da je zapadni zid kuće tužitelja, postojeći uz kuću tuženica, odnosno naslonjen na nju, već tada, dakle prije više od sto godina, dijelom bio sagrađen na zemljištu tuženica i u nesmetanom posjedu tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika (bake i roditelja II-tužiteljice) te da je 1980. kuća nadograđena (dignut je kat), pa je tako postojeći sporni zapadni zid samo povišen i da su tada tužitelji, računajući posjed njihovih pravnih prednika, dosjelošću stekli navedeni dio nekretnina tuženica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (paragraf 1469 OGZ- a), slijedom čega da je neosnovan zahtjev tuženica da tužitelji poruše zapadni zid odnosno dio kuće koji je izgrađen na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom je protekom zakonom propisanog vremena i posjedovanjem tužitelja predmetnog dijela njihovog zemljišta njihovo pravo vlasništva, a time i pravo zahtijevati od drugih (a osobito vlasnika) kakva činjenja temeljena na tom pravu, prestalo.

7.3. Pored navedenoga sud drugoga stupnja zaključuje i da se postavljenom tužbenom zahtjevu nije moglo udovoljiti niti iz razloga jer iz nalaza i mišljenja vještaka od 29. prosinca 2015. proizlazi da zapadni dio kuće ne čine u tužbenom zahtjevu navedene spojnice, već je spojnicom točaka 19-32-29-13-26-20-19 obojano žutom bojom u površini od 2m2 označen dvorišni dio na kojem se nalaze zemljište i dio betonskog parapeta, zatim dio označen spojnicom točaka 26-13-29-30-8-31-27-26 obojano zelenom bojom u površini od daljnjih 13 m2, na terenu čini betonski parapet cca 5-10 cm iznad razine zemljišta između kuća br.11 i 13 i dio kuće br.11, te dio označen spojnicom točaka 31-8-30-6-7-8 u skici obojana ljubičasto, u površini od daljnja 2m2, na terenu čini dio zemljišta ograđen sa dvije strane betonskim parapetom na kojem je žičana mreža i stup balkona od kuće br. 11, čije uklanjanje i rušenje parapeta, žičane ograde i stupa protutužbenim zahtjevom nije niti zatraženo, a niti je to u odnosu na navedenim spojnicama označeno zemljište, moglo biti zatraženo.

8. Revidentice prije svega navode o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. koja da je učinjena u postupku pred sudom drugoga stupnja. To iz razloga što da taj sud nije odgovorio na žalbene razloge o počinjenju bitne povrede odredaba postupka pred prvostupanjskim sudom u smislu pogrešne ocjene izvedenih dokaza od strane toga suda. Nisu u pravu revidentice kada ističu ovu bitnu povredu. Naime, sud drugoga stupnja ispitao je prvostupanjsku presudu i zaključio da su žalbeni navodi revidentica upravljeni na manjkavu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda neosnovani dajući pri tome posve jasne i uvjerljive razloge (da se prigovori žaliteljica u suštini svode na preocjenjivanje i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenog dokaza). Navodi revizije se u tom dijelu ponovno svode na preocjenjivanje dokaza koji su izvedeni pri čemu se takva, subjektivna, ocjena dokaza nastoji pripisati počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga takav navod revidentica nije osnovan.

8.1. Nadalje, revidentice problematiziraju pravne zaključke nižestupanjskih presuda o poštenju posjeda tužitelja te u tom smislu iznose svoje viđenje činjeničnog stanja ukazujući prije svega da je tužiteljima naloženo porušiti bespravno izgrađene balkone te ukazujući na loše susjedske odnose i stalno protivljenje ranije tuženice OA građevinskim radovima. U tom smislu ističu počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ovakvi navodi, koji su u svojoj suštini činjenične naravi, suprotni su utvrđenjima nižestupanjskih sudova (primjerice poništeno je rješenje o rušenju na koje se revidentice pozivaju) i kao takvi ne mogu biti podloga za zaključak o počinjenju gore navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka. Stoga je i takav navod revidentica neosnovan.

8.2. Nadalje, revidentice prigovaraju pogrešnoj primjeni materijalnog prava koja se odnosi na savjesnost tužitelja. Pritom navode po njima relevantne odredbe OGZ iz kojih bi proizlazilo da tužitelji nisu bili savjesni. Međutim, sud drugoga stupnja posve je pravilno zaključio da se odredba paragrafa 418. OGZ-a ne može primijeniti, pa se pozivanje revidenta na odredbe OGZ-a o građenju na tuđem zemljištu ukazuju neosnovane jer po toj osnovi sudovi nisu niti zaključivali o vlasništvu tužitelja. Sud drugoga stupnja posve je jasno primijenio paragraf 1469 OGZ-a i njime propisan rok za stjecanje prava vlasništva od 30 godina za savjesnog posjednika, pri čemu je o savjesnosti pravilno zaključeno temeljem izvedenih dokaza koje revidentice u tom dijelu nastoje preocjenjivati. Naime, revidentice u pretežitom dijelu revizije iznose svoje viđenje ocjene savjesnosti tužitelja koju kvalitetu posjeda su sudovi nižeg stupnja nedvojbeno utvrdili i za to dali jasne, određene i razumljive razloge.

9. Slijedom navedenoga u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka koje ističu revidentice, a materijalno pravo je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno. Stoga je na temelju čl. 393. ZPP-a odlučeno kao izreci presude.

10. Dopuna revizije podnesena je izvan roka propisanog za podnošenje revizije (čl. 382. st. 4. ZPP-a), pa ju je valjalo odbaciti (čl. 389. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa