REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-5/2019-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. K., S., Č., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u H. i 2. N. T., S., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., protiv tuženika L. d.d. S., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1330/2018-2 od 24. svibnja 2018., ispravljenih rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1330/2018-5 od 18. srpnja 2018., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-167/17 od 1. veljače 2018., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

r i j e š i o j e:

I. Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 1330/2018-5 od 18. srpnja 2018. u toč. II. a) izreke, u dijelu toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-167/17 od 1. veljače 2018. u toč. I. izreke, kao i u dijelu točke II.c) izreke kojom je tuženiku naloženo naknaditi prvotužitelju M. K. parnični trošak te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u cijelosti odbijen glavni tužbeni zahtjev prvotužitelja M. K. na isplatu iznosa od 747.705,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I izreke), odbijen je i eventualni kumulirani zahtjev prvotužiteljana M. K. na isplatu 1.583,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II izreke), odbijen je glavni tužbeni zahtjev drugotužitelja N. T. na isplatu 124.485,48 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. III izreke), prihvaćen je eventualno kumulirani zahtjev drugotužitelja N. T. na isplatu 262,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV izreke), naloženo je prvotužitelju M. K. da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 544.968,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. V izreke) te je naloženo tuženiku da drugotužitelju N. T. naknadi parnični trošak u iznosu od 191.406,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđena je prvostupanjska odluka u odnosu na toč. I i III izreke, kao i u dijelu toč. IV. izreke kojom je tuženiku naloženo isplatiti drugotužitelju N. T. iznos od 262,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 15. kolovoza do 1. siječnja 2007. Prvostupanjska odluka preinačena je u toč. II. izreke te je tuženiku naloženo isplatiti prvotužitelju M. K. 1.583,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu toč. IV. izreke prvostupanjske u odnosu na tijek zateznih kamata. Drugostupanjskom odlukom preinačena je prvostupanjska odluka o troškovima parničnog postupka te je tuženiku naloženo prvotužitelju M. K. naknaditi parnični trošak u iznosu od 173.061,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je tuženiku naloženo da drugotužitelju N. T. naknadi parnični trošak u iznosu od 136.778,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Drugostupanjskim rješenjem poslovni broj Gž-1330/2018-5 od 18. srpnja 2018. ispravljena je drugostupanjska presuda u uvodu presude na način da se u sedmom retku iza riječi "L." d.d. S., ," dodaju riječi "OIB: ...", u dijelu pod točkom I. izreke u trećem retku na način da umjesto broja "01. siječnja 2007." treba stajati "01. siječnja 2017.", kao i u dijelu pod točkom II. izreke pod b) u drugom retku na način da umjesto broja "1. siječnja 2007." treba stajati "1. siječnja 2017."

4. Protiv drugostupanjske presude prvotužitelj M. K. je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), iz čijeg sadržaja proizlazi da drugostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te je predložio ovom revizijskom sudu da preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvoji glavni tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukine drugostupanjsku odluku i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP izjavio je i tuženik i to u dijelu u kojem nije uspio u sporu te je predložio u tom dijelu preinačiti pobijanu odluku ili podredno ukinuti i vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

6. Prvotužitelj M. K. je u odgovoru predložio odbiti reviziju tuženika, dok je tuženik u odgovoru predložio odbaciti, odnosno podredno odbiti reviziju prvotužitelja M. K.

7. U odnosu na reviziju prvotužitelja M. K.:

8. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora su glavni i eventualno kumulirani zahtjev prvotužitelja M. K. za isplatu s osnove vraćanja isplaćene kupoprodajne cijene.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je prvotužitelj M. K. sa GP „Radnikom“ Benkovac zaključio Ugovor o kupoprodaji stana površine 87 m2 koji je trebao biti izgrađen u objektu „Fregata“ u Splitu do prosinca 1991. za kupoprodajnu cijenu od 1.583.400,00 tadašnjih dinara,

- da je prvotužitelj M. K. isplatio GP „Radniku“ Benkovac cjelokupnu ugovorenu kupoprodajnu cijenu,

- da je G. „R.“ B. sredstva dobivena prodajom potrošio, a nije izgradio objekt, niti je prvotužitelju M. K. vratio uplaćena sredstva,

- da je GP „Radnik“ d.d. Zadar pravni sljednik G. „R.“ B.,

- da su GP „Radnik“ d.d. Zadar i tuženik 27. siječnja 1994. sklopili Ugovor o preuzimanju investicijskih prava na objektu „Fregata“ u Splitu kojim je izvršen prijenos stečenih prava glede izgradnje objekta „Fregata“ na tuženika, a kojim ugovorom se tuženik između ostalog obvezao preuzeti sve obveze iz zaključenih ugovora sa kupcima stanova i poslovnih prostora uz mogućnost nužnih revizija,

- da je ovaj ugovor zaključen pod suspenzivnim uvjetom da tuženik s P. G. S. zaključi sporazum onakvog sadržaja koji bi udovoljavao njegovim razložnim zahtjevima,

- da je dopisom od 7. veljače 1995. tuženik obavijestio GP “Radnik“ d.d. Zadar da do takvog sporazuma između tuženika i P. G. S. nije došlo, radi čega ni ovaj ugovor, u skladu s člankom 7. ne proizvodi pravne učinke, odnosno smatra se da nije ni zaključen,

- da je Grad Split raskinuo ugovor s GP „Radnikom“ zbog nemogućnosti ispunjenja i sklopio novi ugovor s tuženikom „broj 73/95 od 19. svibnja 1995. glede prava građenja objekta Fregata, osnovom kojeg ugovora je izgrađen stambeno-poslovni objekt po novom projektnom rješenju, koji se u bitnome razlikuje od projektne dokumentacije koju je sačinio prednik GP “Radnik“ d.d. Zadar,

- da se ugovorom broj 73/95 tuženik obvezao ponuditi sklapanje ugovora osobama koje su s GP „Radnikom“ imale zaključen kupoprodajni ugovor i to pod uvjetima dogovorenim između tuženika i Grada Splita,

- da je tuženik putem svojih punomoćnika uputio ponudu K. K. za zaključenje ugovora o kupnji stana s rokom predaje stana u razdoblju od 14 mjeseci od dana pravomoćnosti građevne dozvole i da je određen rok za prihvat ponude od osam dana,

- da je u ponudi navedeno da će protekom roka od osam dana iznos koji odgovara njezinoj uplati u visini od 209.888,03 DEM u kunama biti položen u depozit Općinskog suda Split pred kojim sudom nakon pologa može preuzeti novac,

- da prvotužitelj M. K. nije prihvatio ponudu tuženika, a da tuženik iznose navedene u ponudi nije uplatio na depozit suda.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio je glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prvotužitelja M. K. jer je smatrao da se ponuda za sklapanje novog kupoprodajnog ugovora koju je tuženik adresirao na K. K. ne odnosi na prvotužitelja M. K., pa da ista ne obvezuje tuženika da prvotužitelju M. K. izvrši povrat isplaćene kupoprodajne cijene.

10. Drugostupanjskom je odlukom djelomično preinačena i djelomično potvrđena prvostupanjska odluka. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane odluke naveo kako iz korespondencije između tuženika i prvotužitelja M. K. nedvojbeno proizlazi kako je upravo prvotužitelj M. K. sklopio ugovor o kupoprodaji stana, da je upravo on izvršio i uplatu kupoprodajne cijene, te da je tuženik ponudu za sklapanje novog ugovora poslao upravo osobi koja je platila sredstva za stan, a da pri tome ničim nije dokazao da bi K. K. bila kupac stana u predmetnoj zgradi, niti da je ista izvršila bilo kakve uplate po toj osnovi, a niti na takav zaključak upućuju isprave priložene spisu. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je prvotužitelj M. K. na ime kupoprodajne cijene za stan uplatio 14. kolovoza 1990. iznos od 1.583.400,00 tadašnjih dinara, koji iznos pretvoren u kune predstavlja 1.583,40 kuna, drugostupanjski sud ocijenio je osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, dok je neosnovanim ocijenio glavni tužbeni zahtjev.

11. U predmetnoj reviziji prvotužitelj M. K. u bitnome navodi kako je dostavom ponude tuženik zapravo izvršio priznanje duga te da je drugostupanjski sud trebao prihvatiti glavni tužbeni zahtjev. Međutim, prvotužitelj M. K. ukazuje na to da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu odluke nije naveo nikakve razloge niti objašnjenja zbog čega je potvrdio prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev te navodi da pobijani dio drugostupanjske odluke „ne sadrži ocjenu niti jednog žalbenog navod tužitelja u tom dijelu“, pa da je drugostupanjski sud na taj način počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Osnovano prvotužitelj M. K. u predmetnoj reviziji navodi kako je prilikom donošenja drugostupanjske odluke ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, navedeni revizijski razlog uvijek postoji, između ostalog i onda ako presuda uopće nema razloga. U predmetnom slučaju drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev prvotužitelja M. K., a da pri tome nije naveo iz kojih razloga je navedeni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, iako je prvotužitelj M. K. u žalbi navodio kako je tuženik dostavom ponude priznao uplatu u iznosu od 1.583.400,00 DIN, a što uz revalorizaciju i obračun zateznih kamata do 30. rujna 1996. predstavlja iznos glavnog tužbenog zahtjeva od 747.705,14 kn.

13. S obzirom na to da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, revizijski sud je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuo presudu drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu i predmet vratio sudu drugog stupnja na ponovno suđenje te je odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja. S obzirom na to da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev moguće usvojiti samo u slučaju odbijanja glavnog tužbenog zahtjeva, kao i zbog toga što eventualni kumulirani zahtjev ne može biti usvojen u slučaju prihvaćanja glavnog tužbenog zahtjeva, ovaj sud je drugostupanjsku odluku ukinuo u odnosu na oba zahtjeva.

14. Tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, međutim o njoj nije potrebno odlučivati s obzirom na to da je po reviziji prvotužitelja M. K. drugostupanjska odluka ukinuta zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i to u odnosu na glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. 15. U ponovnom suđenju drugostupanjski će sud otkloniti nejasnoće na koje je ukazao revizijski sud, dajući za svoju odluku jasne razloge o odlučnim činjenicama.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek