REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1765/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUCKY BEAR d.o.o. OIB 33278604619 iz Trogira, Špire Puovića 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 21, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. OIB 27759560625 iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 10, kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri d.o.o., odvjetnici iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi naknade štete u iznosu od 186.035,89 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-740/2023-32 od 29. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-740/2023-32 od 29. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-740/2023-32 od 29. siječnja 2024 odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 186.035,89 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća više pojedinačno naznačenih iznosa do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 9.000,00 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 7.140,62 EUR uvećano za sudsku pristojbu na žalbu.
3. Žalbeni navodi se u bitnom svode na to da je prvostupanjski sud pogrešno i neosnovano zaključio da se povrat cjelokupnog iznosa najma korisnicama chartera zbog nemogućnosti korištenja jahte u periodu dok je trajao popravak motora, ne može smatrati izgubljenom zaradom uz obrazloženje da tužitelj tijekom postupka nije dostavio nikakav dokaz da je prema redovnom tijeku stvari i prema posebnim okolnostima slučaja osnovano mogao očekivati imovinsku korist upravo u visini ugovorenog najma u tom periodu. Nadalje, navodi da prvostupanjski sud u ponovljenom suđenju uopće nije razmatrao dokaze koje je tužitelj dostavio uz tužbu i to sklopljene ugovore o charteru, iz kojih proizlazi iznos ugovorenih naknada za najam broda. Ističe, da iz sadržaja priloženih ugovora o charteru proizlazi da ugovorena naknada predstavlja upravo izgubljenu zaradu za tužitelja, budući da je prema članku 8. tih tipskih ugovora sve troškove nakon plaćanja najma za brod snosio najmoprimac. Smatra da iznos ugovorene naknade za najam broda predstavlja čistu dobit tužitelja, a koju zbog kvara na motoru krivnjom tuženika nije ostvario. Navodi kako je dokazima dostavljenim u spis (ugovorima o najmu, računima i dr.) dokazana visina tužbenog zahtjeva te pritom ističe kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj prekludiran za dostavu isprava priloženih u spis na engleskom jeziku prevedenih na hrvatski jezik po ovlaštenom vještaku jer ih je dostavio tek uz podnesak od 21. srpnja 2023. nakon zaključenja prethodnog postupka. Smatra da sama činjenica da je dostavio te isprave uz tužbu upućuje na to da su dostavljene u roku, a da se to kada su dostavljeni prijevodi tih isprava ne može tumačiti na način da su dokazi dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, te da je stoga pogrešno sud primijenio odredbu članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku kada te dokaze nije uzeo u obzir pri donošenju pobijane presude.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je ne temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. U ovom postupku je već bila donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-2229/2015-13 od 15. prosinca 2022., kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju štetu i to, pod točkama I. i II. izreke, običnu štetu, a pod točkom III. izreke štetu u vidu izmakle koristi u iznosu od 181.280,00 EUR. Presudom ovog suda poslovni broj Pž-361/2023-2 od 8. ožujka 2023. odbijena je kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda pod točkama I. i II. izreke, dok je uz presudu donesenim rješenjem uvažena žalba tuženika i ukinuta je točka III. izreke i točka IV. izreke kojom je odlučeno o parničnim troškovima. U odnosu na zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle koristi prvostupanjska presuda je ukinuta zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Dakle, pravomoćno je utvrđena odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju.
8. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud je otklonio bitnu povredu na koju mu je ukazano rješenjem ovog suda od 8. ožujka 2023. te je donio presudu kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu izmakle koristi s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao visinu dobiti koju je mogao utemeljeno očekivati u redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima. Prvostupanjski sud je zaključio da visinu štete u vidu izmakle koristi ne može predstavljati ukupan iznos ugovorenog najma – chartera motorne jahte, kako smatra i zahtijeva tužitelj, budući da je odredbom članka 1086. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) propisano što se smatra izgubljenom koristi čije ostvarenje je spriječeno štetnom radnjom tuženika.
9. Suprotno žalbenim navodima pravilno je zaključio prvostupanjski sud da izgubljenu dobit ne mogu predstavljati ukupni iznosi najma – chartera broda u periodu trajanja popravka motora nego samo onaj iznos koji je tužitelj osnovano mogao očekivati kada se uzmu u obzir svi troškovi koje bi imao u obavljanju svoje djelatnosti chartera. Osim što to proizlazi iz odredbe članka 1089. stavka 3. ZOO-a na koju se pravilno pozvao prvostupanjski sud, to proizlazi i iz odredbe članka 8. Ugovora o charteru, na koju se poziva tužitelj, kao i tuženik tijekom postupka citirajući sadržaj te odredbe. Naime, same stranke su ugovorile da naknada za najam uključuje operativne troškove tužitelja, između ostalih, pranje brodskog rublja, osiguranja plovila, plaće posade (...). Dakle, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da cjelokupni iznos ugovorene naknade za najam predmetnog broda ne može predstavljati dobitak tužitelja (izgubljenu zaradu) budući da je od te naknade trebalo odbiti troškove koje tuženik uobičajeno ima kako u vezi s predmetnim brodom (registracije, osiguranja, plaće posade i dr.) tako i druge, npr. troškove uprave i sl.
10. Budući da tužitelj nije predložio dokaze ih kojih bi se moglo sa sigurnošću utvrditi koliko bi od ugovorene najamnine – naknade za charter predstavljao izgubljenu korist za tužitelja u smislu sadržaja odredbe članka 1089. stavka 3. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle dobiti kao neosnovan.
11. Žalbeni navodi koji se odnose na pravovremenost dostavljanja prijevoda isprava priloženih u spis po ovlaštenom sudskom vještaku nakon zaključenja prethodnog postupka nisu relevantni. Naime, da je prvostupanjski sud i uzeo u obzir odredbu članka 8. ugovora o charteru, čije je prijevode na hrvatski jezik (članak 232. stavak 2. ZPP-a) žalitelj dostavio tek u ponovljenom suđenju, prvostupanjski sud bi jednako odlučio.
12. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud za zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva iznio valjane razloge koji imaju uporište u sadržaju stanja spisa. Stoga ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj svojom žalbom, kao niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a glede osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i odredbe članka 155. ZPP-a glede visine dosuđenog troška. Dakle, prvostupanjski sud je razmjerno uspjehu stranaka u sporu odlučio o troškovima spora, a tužitelj u svojoj žalbi nije posebno iznosio zbog čega bi odluku u tom dijelu osporavao.
14. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo tužiteljevu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednica vijeća
Nevenka Marković
Broj zapisa: 9-30867-93a2c
Kontrolni broj: 066ec-99210-42b4c
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Nevenka Marković, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
