REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-674/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja, i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ANAMIL LOGISTIKA d.o.o., OIB 72272725407, Bjelovar, Zvijerci 71, protiv 1. tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagreb, i 2. tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti Ugovora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1535/2022-23 od 19. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1535/2022-23 od 19. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1535/2022-23 od 19. prosinca 2023. u točkama I., II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1535/2022-23 od 19. prosinca 2023. odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su Ugovor o prijenosu od 2. kolovoza 2019. sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika B2 KAPITAL d.o.o., ovjeren kod javnog bilježnika Pere Džankića pod poslovnim brojem OV-6303/2018 i pod poslovnim brojem OV-61618/2019 te Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 17. srpnja 2019. sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika B2 KAPITAL d.o.o., ovjeren kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-5890/2019 i ovjeren kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-8111/2019 ništetni te da se tuženici obvežu snositi sve troškove ovog parničnog postupka.

2. Pod istim poslovnim brojem prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je odbio tužiteljev zahtjev da se naloži tuženicima d.o.o. dostaviti Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 17. srpnja 2019. sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i tuženika B2 KAPITAL d.o.o., ovjeren kod javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-5890/2019 i ovjeren kod javnog bilježnika Zorke Čavajda iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-8111/2019 (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.305,93 eura / 9.839,53 kn. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.554,68 eura /11.713,74 kn. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 186,56 eura / 1.405,64 kn kao neosnovan. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženika B2 KAPITAL d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 186,56 eura / 1.405,64 kn, kao neosnovan.

3. Protiv navedene presude i rješenja u točkama I., II. i III. izreke tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda i rješenje u pobijanom dijelu (članak 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ispitani su na temelju odredbe članka 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a), osim u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o prijenosu od 2. kolovoza 2019. i Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 17. srpnja 2019. sklopljenih između tuženika. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da su tuženici sklopili te ugovore, već da je sporna osnova tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je Ugovor o prijenosu od 2. kolovoza 2019. sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao cedenta i tuženika B2 KAPITAL d.o.o. kao cesionara te da su oni 17. srpnja 2019. sklopili Ugovor o kupoprodaji i prijenosu te na temelju odredbe članka 5. tog Ugovora ugovorili daljnje odredbe Ugovora o prijenosu od 2. kolovoza 2019. Utvrđuje da tuženici u odredbi članka 2. Ugovora o prijenosu potvrđuju da je na osnovi Ugovora o kupoprodaji i prijenosu cedent prenio cesionaru taksativno navedena potraživanja i s njima povezana sredstva osiguranja te da odredbom članka 4. Ugovora o prijenosu ugovorne strane suglasno utvrđuju da su sva sredstva osiguranja predmetnim ugovorom sukladno odredbi članka 81. Zakona o obveznim odnosima prešla na cesionara zajedno s potraživanjem, kao i sva druga sredstva osiguranja koja su dana odnosno zasnovana radi osiguranja potraživanja, bez obzira jesu li izričito navedena u Ugovoru o prodaji i ustupu tražbina ili u predmetnom Ugovoru. Odredbom članka 5. Ugovora o prijenosu tuženici su suglasno utvrdili da je na temelju Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina cesionar postao nositelj svih hipoteka, založnih prava i prava fiducijarnog vlasništva opisanih u odredbi članka 2. predmetnog Ugovora, a sve u skladu s odredbom članka 297. stavka 2. i članka 319. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prava iz zadužnica i bjanko zadužnica opisanih u odredbi članka 2. predmetnog Ugovora, a sve u skladu s odredbom članka 214. stavka 4. i članka 215. stavka 3. Ovršnog zakona. Utvrđuje i da odredbom članka 6. tog Ugovora cedent izričito izjavljuje da cesionaru ustupa prava iz svih, odnosno svake pojedinačne zadužnice i rješenja o ovrsi koji se odnose na potraživanja koja su predmet Ugovora, a koje su navedene listi u sklopu tog članka. Sukladno tim utvrđenjima prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. prenio na tuženika B2 KAPITAL d.o.o. svoja potraživanja i s njima povezana sredstva osiguranja koja je imao prema tužitelju na temelju taksativno navedenih Ugovora o kreditu.

9. Nadalje je utvrdio da je tuženik Raiffeisenbank Austria poslao tužitelju 20. rujna 2019. Obavijesti o prijenosu potraživanja od 18. rujna 2019. kojima obavještava tužitelja da je tuženik sukladno odredbama članaka 80. - 87. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) na temelju Ugovora o cesiji između tuženika postao zakoniti vlasnik potraživanja koja se odnose na dospjelo na nepodmireno dugovanje po naznačenim kreditnim partijama u točno naznačenim iznosima sa stanjem na dan 15. srpnja 2019. Utvrdio je da je određeno naznačen iznos glavnice, redovne kamate, zatezne kamate i troškova u odnosu na svaku pojedinačnu kreditnu partiju koja je predmet Ugovora o prijenosu, da tuženik Raiffeisenbank Austria poziva tužitelja da navedeno potraživanje podmiri u korist B2 KAPITAL d.o.o. te da se izričito navodi kako tuženik Raiffeisenbank Austria kao prodavatelj potraživanja solidarno odgovara s tuženikom B2 KAPITAL d.o.o. kao stjecateljem ili trećom osobom na koju su plasmani dalje preneseni za štetu nastalu dužniku potrošaču ako bi potrošač došao pravno ili stvarno u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji je kao dužnik imao prema prodavatelju.

10. Uzimajući u obzir ta utvrđenja ocjenjuje neosnovanim tužiteljeve navode da mu nisu dostavljene obavijesti o prijenosu potraživanja, izuzev obavijesti za partiju br. 075-56-747812, jer činjenica što tužitelj uredno poslane obavijesti od strane tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. nije htio zaprimati ne može biti od utjecaja na valjanost samog prijenosa, a da se svakako tužitelj sada ne može pozivati kako nije znao točan iznos dugovanja.

11. U odnosu na tužiteljeve navode kako je predmetni Ugovor o prijenosu prividan prvostupanjski sud uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je između tuženika sklopljen Ugovor o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 17. srpnja 2019. kao i Ugovor o prijenosu od 2. kolovoza 2019., te da je iz odredbe članka 1. Ugovora o prijenosu razvidno kako je upravo na temelju sklopljenog Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina 17. srpnja 2019. (članak 5.) sklopljen Ugovor o prijenosu od 2. kolovoza 2019. prvostupanjski sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o prividnom ugovoru. To iz razloga jer se Ugovor o prijenosu izričito i jasno poziva na Ugovor o kupoprodaji kao opći ugovor, dok je nedvojbeno da su tuženici sklopili oba ugovora. Stoga je zaključio da ne postoji svjestan nesklad između volje tuženika kao ugovornih stranaka Ugovora o prijenosu i njezina očitovanja.

12. Prvostupanjski sud je ocijenio i da predmetni Ugovori nisu ništetni ni u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a. Zaključio je da odredbe članka 150. stavka 2. i stavka 3. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18 i 70/19; dalje: ZKI) određuju pod kojim uvjetima prodavatelj može sklopiti ugovor o kupoprodaji plasmana, dakle svaki ugovor kojim se prenosi plasman s kreditne institucije prodavatelja na stjecatelja, što može biti i cesija, a da odredbe članaka 5. i 7. Odluke o kupoprodaji plasmana određuju pod kojim uvjetima prodavatelj može sklopiti taj ugovor. Zaključuje da te odredbe isključivo reguliraju postupanje prodavatelja i da su njima propisani uvjeti koje prodavatelj mora ispunjavati prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji plasmana, dok nisu propisane obveze stjecatelja. Stoga zaključuje da sklapanje takvog ugovora nije zabranjeno stjecatelju jer navedene odredbe Zakona o kreditnim institucijama i Odluke o kupoprodaji plasmana ne određuju nikakve uvjete koje bi stjecatelj morao ispunjavati, već samo određuju pod kojim uvjetima prodavatelj može sklopiti taj ugovor. Stoga imajući u vidu odredbu članka 322. stavka 2. ZOO-a zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovora o kupoprodaji i plasmanu, posebice i iz razloga jer odredbe Zakona o kreditnim institucijama niti ne predviđaju ništetnost ugovora kao posljedicu eventualno sklopljenih ugovora protivno navedenim odredbama kojima su regulirani uvjeti, već je u slučaju eventualnog sklapanja takvog ugovora posljedica za prodavatelja, banku odnosno konkretno tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. prekršajna odgovornost propisana odredbom članka 360. točke 46. ZKI- a.

13. Prvostupanjski sud je ocijenio i neosnovanim tužiteljeve navode da je doveden u nepovoljniji položaj iz razloga što je tuženik B2 KAPITAL d.o.o. uknjižio prisilno založno pravo na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižni odjel Đakovo, u zk.ul.br. 12411 k.o. Đakovo, zk.č.br. 2091/11 k.o. Đakovo u naravi kuća i dvorište u Kniji, površine 105 čhv, odnosno 378 m2, a na kojoj nekretnini je upisano založno pravo za korist predlagatelja B2 KAPITAL d.o.o. pod poslovnim brojem Z-1338/2021, na temelju Rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-64/2021-2 od 8. ožujka 2021. Zaključuje da je položaj tužitelja uslijed prodaje potraživanja u smislu odredbe članka 84. ZOO-a ostao isti jer novi vjerovnik (primatelj) stupa u cijelosti u položaj ranijeg vjerovnika (ustupitelja), pri čemu se položaj dužnika ne mijenja. Stoga zaključuje da činjenica što tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. kao raniji vjerovnik nije pokrenuo pravne postupke, poput prijedloga za zasnivanje založnog prava na nekretnini u vlasništvu dužnika, pa potom i postupke ovrhe na ovrhe na nekretninama, nije stavljanje dužnika u nepovoljniji položaj, a kako su ta ovlaštenja prenesena na tuženika B2 KAPITAL d.o.o. to on ima pravo raspolagati s ovlaštenjima sukladno Ugovorima odnosno potraživanjima koja su predmet prijenosa kao i sredstvima osiguranja.

14. Ocjenjuje i neosnovanim tužiteljeve navode da bi u konkretnom slučaju Ugovor o prijenosu bio zelenaški ugovor jer on nema elemente takvog ugovora u smislu odredbe članka 329. ZOO-a jer je riječ o cesiji, dakle prijenosu potraživanja po ugovorima o kreditu kojim su prenesena potraživanja u jednakom opsegu koja je prodavatelj odnosno tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. imao prema tužitelju na tuženika B2 KAPITAL d.o.o.

15. U tom pogledu ocjenjuje neosnovanim i tužiteljeve navode kako je u predstečaju tuženik B2 KAPITAL d.o.o. prijavio potraživanja u iznosu od 7.832.538,71 kn, a da prema obavijesti o prijenosu potraživanja od 18. rujna 2019. ukupni iznos prenesenih tražbina iznosi 3.479.682,01 kuna. To iz razloga jer je utvrdio da se navedena obavijest odnosi na jednu kreditnu partiju broj 075-56-747812 (kredit broj 16075010133), dok se ukupno prijavljeni iznos u predstečaju odnosi na sve kreditne partije po svim ugovorima koji se odnose na potraživanja tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. prema tužitelju prenesena na B2 KAPITAL d.o.o.

16. Razloge koje je tužitelj naveo u vidu da je društvo Meštrović prijevoz d.o.o. nudilo otkup potraživanja tuženiku i to pod povoljnijim uvjetima nego što je isti u konačnici prodan B2 KAPITAL d.o.o. Ugovorom o kupoprodaji i prijenosu tražbina te da je na taj način tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. oštetio sam sebe prvostupanjski sud ocjenjuje irelevantnima jer je riječ isključivo o raspolaganju tog tuženika i domeni njegova poslovanja što je potpuno irelevantno za položaj dužnika i koji razlozi ne dovode do ništetnosti, jer neovisno o iznosu za koji je tražbina kupljena, dužnik i dalje duguje jednak iznos koji je dugovao prije ustupa u smislu odredbe članka 84. stavka 1. ZOO-a.

17. Odluku u točki I. izreke pobijanog rješenja temelji na svojoj ocjeni o neosnovanosti zahtjeva tužitelja za dostavom dokumentacije radi postavljanja određenog zahtjeva u smislu odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP-a jer dostava tih isprava nije bila potrebna za određivanje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

18. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema valjanih razloga, a posebno jer nema razloga o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Navodi da prvostupanjski sud nije prihvatio nijedan njegov dokazni prijedlog ocijenivši ih irelevantnima za donošenje odluke. Ističe da prvostupanjski sud nije naveo zašto je odbio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem iako je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, a ne samo osnova. Navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud uopće nije ocijenio njegove navode da mu nije poznata visina tuženikove tražbine. Navodi i da mu je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. svega jednom putem pošte slao osam pošiljaka u kojima je bilo osam obavijesti o prijenosu potraživanja za različite partije kredita i koje tužitelj doista nikad nije zaprimio, iako je sud zaključio da on nije htio zaprimati pošiljke. Ističe i da je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem njegovog zastupnika po zakonu i svjedoka Marijana Tkalčevića na okolnost nemogućnosti dobivanja informacija o statusu dugovanja. Nadalje ponavlja navode iznijete tijekom prvostupanjskog postupka u vidu da su neistinita utvrđenja u odredbi članaka 2. i 5. Ugovora o prijenosu, odnosno da stranke tog ugovora vrlo vjerojatno neistinito navode da je B2 KAPITAL d.o.o. od Raiffeisenbank Austria d.d. stekao osporena prava jer Ugovor o kupoprodaji nije priložen u zbirku isprava zemljišnoknjižnog suda, da Ugovor o prijenosu ne sadrži iznose tražbine, te da su tuženici doveli u zabludu zemljišnoknjižni sud, te je upitno da li Ugovor o kupoprodaji koji tuženici nazivaju Ugovorom o cesiji doista predstavlja Ugovor o cesiji u smislu Zakona o obveznim odnosima te ističe da su oba Ugovora protivna odredbi članka 150. stavka 5. ZKI-a, kao i odredbi članka 150. Odluke o kupoprodaji, a koje sve razloge ističe kao razloge ništetnosti. Smatra i da ugovori ništetni jer su protivni načelu savjesnosti i poštenja te ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu na štetu tužitelja. Smatra da je tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. postupao netransparentno na štetu tužitelja, ne poštujući ugovornu proceduru jer nije raskinuo Ugovor o kreditu niti je pokušao ikakav dogovor s tužiteljem, niti mu je pružio sve relevantne informacije o prijenosu duga, niti je s njim uskladio poslovne kartice, već je mimo svih ugovornih procedura prodao svoje potraživanje B2 KAPITAL d.o.o. koji je pokrenuo ovrhe na svim nekretninama koje su dane u osiguranje Raiffeisenbank Austria d.d. pa čak i na onima na kojima on nije imao upisanu hipoteku čime je definitivno položaj tužitelja znatno teži. Smatra i da je rješenje kojim prvostupanjski sud odbija dostavu Ugovora o kupoprodaji i prijenosu tražbina od 17. srpnja 2019. nezakonito.

19. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

20. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

21. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da predmetni Ugovori nisu ništetni u smislu odredbe članka 322. stavka 1. ZOO-a te da nisu protivni odredbama Zakona o kreditnim institucijama, kao ni da predstavljaju zelenaške ugovore, o čemu je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge koji nisu u protivnosti s ispravama u spisu, pravilno primijenivši relevantne odredbe materijalnog prava.

22. U odnosu na prividnost tih ugovora valja prvenstveno ukazati da ništetni ugovori imaju takve nedostatke u bitnim potrepštinama za sklapanje ugovora koji čine povredu javnog poretka, pa zakonodavac propisuje oštru sankciju, tj. takvi ugovori nemaju pravnih učinaka, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1. ZOO-a). Nevaljani ugovori – tzv. nepostojeći ugovori bi bili oni kojima nedostaje jedna ili više bitnih potrepština za nastanak ugovora. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Nepostojeći ugovori se temelje na pretpostavci nepostojanja bitnih potrepština za nastanak ugovora, dok su kod ništetnih ugovora te pretpostavke ispunjene, ali je opstojnost ugovora zabranjena prisilnim propisima ili moralom određenoga društva. Prema odredbi članka 285. stavka 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Međutim, posljedica prividnog ugovora i smisla citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći pravni posao. Naime, između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja. Takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinka među strankama i on ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“, pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. ZOO-a.

23. Sukladno tome kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti tih Ugovora, što nije posljedica prividnosti ugovora, prvostupanjski sud nije ni trebao ispitivati jesu li ti ugovori prividni.

24. U odnosu na tužiteljeve žalbene navode da je između stranaka osim osnove bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, ovaj sud ukazuje da je predmet tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovora, dakle deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvđenje ništetnosti ugovora. Stoga kako se konkretno radi o deklaratornom tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti ugovora, a ne o kondemnatornom tužbenom zahtjevu usmjerenom na isplatu nekog iznosa, neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je između stranaka bila sporna i visina tužbenog zahtjeva.

25. S tim u vezi ovaj sud ukazuje da su razlozi ništetnosti na koje se tužitelj poziva, a koje ponavlja i u žalbi u bitnome usmjereni na njegovo nezadovoljstvo prijenosom tražbine Raiffeisenbank Austria d.d. prema njemu na društvo B2 KAPITAL d.o.o., Međutim, ti razlozi ne utječu na valjanost tog pravnog posla, i zbog toga ti ugovori ne mogu biti ništetni, kako to tužitelj nastoji prikazati.

26. U smislu odredbe članka 84. ZOO-a dužnik može isticati primatelju pored prigovora, koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje. Stoga tužitelj kao dužnik ustupljene tražbine eventualne prigovore može isticati primatelju te tražbine, a ne zbog tih razloga isticati ništetnost ugovora o prijenosu.

27. Stoga prvostupanjski sud pravilno nije izvodio ni dokaze predložene od strane tužitelja budući da su svi oni bili predloženi na okolnost visine ustupljene tražbine, kao i na samu prenesenu tražbinu, a što nije predmet ovog spora.

28. U odnosu na pobijano rješenje u točki I. izreke prvostupanjski sud je pravilno odbio tužiteljev zahtjev za dostavu dokumentacije (Ugovor o kupoprodaji i prijenosu) koji je tužitelj podnio u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o manifestacijskom zahtjevu te ta dokumentacija nije bila potrebna za postavljanje tužbenog zahtjeva.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točkama II. i III. pobijanog rješenja, u odnosu na koju tužitelj ni ne ističe posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

30. Slijedom svega navedenog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, a primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu.

Zagrebu, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća

Kristina Saganić

Broj zapisa: 9-30867-aca02

Kontrolni broj: 0e0ba-5dc09-c4890

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.