REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-600/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centra za socijalnu skrb Z. OIB … iz Z., …, zastupanog po punomoćniku N. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika Grada Z., OIB … iz Z., …, zastupanog po punomoćnicima-zaposlenicima Lj. T. (SU-3081/09), Z. K., (SU- 1162/08) i V. P. (SU-359/2011), radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4655/18-2 od 9. listopada 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 1472/17-53 od 14. lipnja 2018., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina zk.č.br. …, površine 273 m2, upisane u zk.ul. … k.o. G. Z., zk.č.br. …, površine 200 m2, upisane u zk.ul. … k.o. G. Z. i zk.č.br. …, površine 300 m2, upisane u zk.ul. … k.o. G. Z., te je tuženik dužan trpjeti upis tužiteljevog prava vlasništva na navedenim nekretninama, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude. Ujedno je pod stavkom II izreke presude suda prvog stupnja naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 51.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti te je ujedno naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku.

3. Tužitelj je reviziju protiv drugostupanjske presude izjavio pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), navodeći pri tom da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj revizijskom sudu predlaže „da ukinue pobijanu presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja sudu na ponovno odlučivanje“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5.Revizija nije osnovana.

6. Iz obrazloženja kao i iz sadržaja drugostupanjske presude i proizlazi da je presuda donesena između ostalog i prema odredbama čl. 373.a. st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

6.1. Stoga je revizija tužitelja razmatrana kao redovna revizija, što znači da je revizijski sud podnesenu reviziju, u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, razmotrio samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije sud drugog stupnja pravilno se poslužio svojim ovlaštenjem iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP jer je činjenicu da je u predmetnom slučaju riječ o privremenoj upotrebi građevinskog zemljišta utvrdio iz sadržaja isprave koja prileži spisu na listu 189, a koju je prvostupanjski sud propustio cijeniti i o njezinom sadržaju nije dao razloge.

7.1. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Na temelju odredbe čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8.1. U odnosu na navode iznesene u reviziji o „bitnoj povredi odredaba ZPP“ za odgovoriti je da istima revident zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

9. Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg je revident podnio reviziju.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog spora. Između stranaka je sporno da li je tužitelj u spornom vremenskom razdoblju izgradio trajni ili privremeni objekt imajući u vidu izdanu građevinsku dozvolu te da li je tužitelj stekao vlasništvo građenjem na tuđem zemljištu.

11. Na temelju utvrđenja da su predmetne nekretnine zk.č.br. …, zk.č.br. … i zk.č.br. … k.o. G. Z. upisane u režimu društvenog vlasništva, s pravom korištenja Općine T. odnosno tuženika, da je zgrada izgrađena na navedenim česticama dovršena dana 10. rujna 1980. godine, da je tužitelju bila izdana građevinska dozvola radi izgradnje privremenog objekta, da tužitelj nije gradio privremeni objekt već trajni objekt na dodjeljenom zemljištu radi izgradnje upravne zgrade, a što je sud utvrdio očevidom na licu mjesta, uvidom u projektnu dokumentaciju te na temelju nalaza i mišljenja vještaka i dopunskog očitovanja vještaka, sud prvog stupnja zaključio je da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva na spornom objektu, a na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti, posebno dozvole za upotrebu, slijedom čega je po ocjeni prvostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP) tužitelj stekao i vlasništvo na građevinskom zemljištu na kojem je objekt izgrađen. Pri tom se sud prvog stupnja pozvao na odredbu čl. 368. st.1. ZVDSP kojom je propisano da ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi, iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade. Nastavno, sud prvog stupnja pozivajući se na odredbu čl. 368. st. 1. ZVDSP-a ocjenjuje da se ima primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj: 73/91 – dalje: OGZ) te ocjenjuje da je slijedom navedenih odredbi materijalnog prava te imajući u vidu da je tužitelj dokazao da je bio pošteni graditelj na zemljištu u društvenom vlasništvu i kako je gradio trajni objekt uz znanje tuženika na dodijeljenom zemljištu u društvenom vlasništvu, tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

12. Međutim, drugostupanjski sud preinačio je odluku suda prvog stupnja u prvom redu ocjenjujući da se sud prvog stupnja pozvao na pogrešan materijalnopravni propis, obzirom na utvrđenje da je predmetna zgrada izgrađena na navedenim česticama dovršena dana 10. rujna 1980. godine. Naime, sud drugog stupnja obrazlaže, a s obzirom da pravni učinci građenja na tuđem zemljištu nastupaju završenom izgradnjom građevinskog objekta kada je objekt faktično doveden u stanje da se može upotrebljavati prema svojoj namjeni, što je u predmetnom slučaju 10. rujna 1980. kao što je utvrdio prvostupanjski sud, temeljem sada važeće odredbe članka 388. stavak 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) mjerodavne su odredbe Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 6/1980, 36/1990 i "Narodne novine" br. 53/1991, 91/1996 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. (članak 90. ZOVO).

12.1. Nadalje, sud drugog stupnja obrazlaže kako Zakon važeći u vrijeme nastupa pravnog učinka građenja nije omogućavao pravnoj osobi stjecanje prava vlasništva na nekretnini u društvenom vlasništvu, jer je mjerodavna odredba članka 24. stavak 1 ZOVO za stjecanje prava vlasništva građenjem pretpostavlja da graditelj može biti nositelj prava vlasništva te da je zemljište na kojem se gradi u vlasništvu druge osobe. Obje pretpostavke prema ocjeni suda drugog stupnja u predmetnom slučaju nisu ostvarene i to stoga što tužitelj kao pravna osoba tada nije mogao biti nositelj prava vlasništva već je navedenim građenjem i u skladu sa odredbom članka 12. ZOVO mogao steći pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena. Ni druga pretpostavka prema ocjeni drugostupanjskog suda nije ostvarena s obzirom da predmetno zemljište nije u vlasništvu druge osobe već je, kao što je prvostupanjski sud utvrdio, u društvenom vlasništvu.

12.3. Nadalje se sud drugog stupnja pozvao i na odredbu članka 43. Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list FNRJ" br. 26/1954, 19/1955, 48/1958, 52/1958, 30/1962, 53/1962, "Službeni list SFRJ" br. 15/1965, 57/1965 i 17/1967,"Narodne novine" br. 52/1973, "Službeni list SFRJ" 11/1974, "Narodne novine" br. 27/1991 i 91/1996) kojom je propisano da je skupština općine mogla građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu davati na korištenje radnim i drugim samoupravnim organizacijama, društveno-političkim zajednicama, društveno- političkim organizacijama i udruženjima građana i građanskim pravnim osobama radi podizanja zgrade za njihove potrebe. Suprotno odredbama članka 7. stavak 1, članka 219 stavak 1. i članka 299. ZPP, zaključak je suda drugog stupnja da tužitelj nije dokazao da je stekao pravo korištenja predmetnog zemljišta u smislu odredbe članka 43. navedenog Zakona. To s obzirom na utvrđenje da je u zemljišnim knjigama upisano je pravo korištenja Općine T.

13. Zaključno, drugostupanjski sud navodi da se građevinska dozvola od 21. prosinca 1979. godine ne može se smatrati ovršnim odobrenjem vlasti kojim je radi izgradnje zgrade dodijeljeno pravo korištenja građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu tužitelju jer se njome odobrava izgradnja privremenog objekta na rok od 10 godina. Naime, primjenom odredbe članka 373.a stavak 1., točka 2. i stavak 3. ZPP, sud drugog stupnja utvrdio je da je u predmetnom slučaju riječ o privremenoj upotrebi građevinskog zemljišta što potvrđuje isprava priložena na listu 189 spisa predmeta koju je ispravu sud prvog stupnja propustio cijeniti i o njezinom sadržaju nije dao razloge.

14. Stoga je prema ocjeni drugostupanjskog suda pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj gradio zgradu na temelju odobrenja nadležne vlasti valjanog za stjecanje prava vlasništva odnosno prava korištenja.

15. Slijedom izloženog, u okolnostima u kojima tužitelj svojim zahtjevom ne traži upis postojanja zgrade na navedenim zemljišnim česticama niti je zgrada upisana a građena je kao privremeni objekt i stoga nije dio nekretnine u smislu odredbe članka 9. ZVDSP, uspostava jedinstva zemljišta i zgrade prema odredbama članka 367. i članka 368. ZVDSP prema ocjeni suda drugog stupnja u ovom slučaju nije moguća. Pritom sud drugog stupnja obrazlaže pozivajući se pritom i na shvaćanje izraženo u revizijskoj odluci poslovni broj Rev-977/2006-2 od 23. ožujka 2007., da privremeni objekt izgrađen radi prolazne namjene, a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostane, nije dio zemljišta na kojem je izgrađen i to isključuje primjenu odredba o uspostavi pravnoga jedinstva nekretnine.

16. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, tj. navoda da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti da tužitelj u reviziji nije određeno navelo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog tog revizijskog razloga, odnosno u čemu se sastoji pogrešna primjena materijalnog prava, a to je tužitelj bio dužan učiniti u smislu izričite odredbe čl. 386. st. 1. ZPP.

17. Revident u reviziji iznesenim navodima zapravo osporava kako pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako i zaključak suda drugog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Prema ocjeni ovoga suda takvi revizijski navodi tužitelja po svojoj naravi predstavljaju činjenične prigovore. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje tužiteljičine činjenične prigovore iznesene u reviziji niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti.

18. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.