REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-121/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Marjanović i Lana Perčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-996/2020-2 od 8. travnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-17/2017-29 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-996/2020-2 od 8. travnja 2021. u dijelu u kojemu je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-17/2017-29 od 23. prosinca 2019. u dijelu pod točkom 1. izreke preko iznosa od 228.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (za iznos od 94.300,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama) i toč. 4. izreke, i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-17/2017-29 od 23. prosinca 2019. u dijelu pod točkom 1. izreke preko iznosa od 228.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (za iznos od 94.300,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama) i toč. 4. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete novčani iznos od 322.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi čl .29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od 02,.09.2016. g. pa do isplate po stopi od 8,14 % godišnje odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotne poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete u iznosu od 177.200,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio.

3. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 26.637,85 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj dio.

4. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.559,00 kn u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i prihvaća kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci 23. prosinca 2019., broj Pn-17/2017-29 potvrđuje u dijelu točke 1. izreke do iznosa 228.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 2. rujna 2016. pa do isplate, te se potvrđuje i u točki 2. i 3. izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci 23. prosinca 2019., broj Pn- 17/2017-29 u dijelu točke 1. izreke preko iznosa 228.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 2. rujna 2016. do isplate, te u točki 4. izreke i sudi: III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 94.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 2. rujna 2016. do isplate. IV Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 4181/2021-2 od 12. srpnja 2022., dopustio podnošenje revizije, protiv točke II. presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-996/2020-2 od 8. travnja 2021. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

„Da li neutemeljeno uhićena ili pritvorena osoba u smislu odredbe čl. 14. Zakona o kaznenom postupku ima pravo na sve oblike naknade imovinske i neimovinske štete propisane Zakonom o obveznim odnosima, odnosno da li toj osobi pored prava na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na slobodu, pripada i pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti kao što su pravo na čast, ugled i dostojanstvo, pravo na osobni i obiteljski život te pravo na naknadu štete zbog narušenog psihičkog zdravlja?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te predlaže pobijanu presudu preinačiti, a podredno ukinuti.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ovog Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, nastale kao posljedice pritvaranja tužitelja i vođenja kaznenog postupka u kojem je tužitelj pravomoćno oslobođen od optužbe.

9. Nesporno je među strankama, da je tužitelj bio u pritvoru u Zatvoru u Rijeci, od 6. studenog 2010. do 06. veljače 2012., zbog kaznenog dijela ubojstva i pokušaja ubojstva, koje djelo je prekvalificirano u kazneno djelo usmrćenja i pokušaja usmrćenja i za koje je djelo kazneni postupak okončan, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-28/11 od 17. srpnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-616/14 od 10. studenog 2015., na način da je tužitelj oslobođen od optužbe.

10. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti, zbog neosnovanog lišenja slobode, i to prava na ugled i čast, duševno zdravlje, slobodu, pravo na osobni i obiteljski život, a što potražuje u ukupnom iznosu od 500.000,00 kn te potražuje naknadu imovinske štete s osnova troškova nabavljanja potrepština tijekom boravka u pritvoru u iznosu od 26.637,85 kn.

11. Prvostupanjski sud, radi neosnovanog lišenja slobode i boravka u pritvoru, tužitelju dosuđuje iznos od 182.800,00 kn, a što je nesporni iznos naknade štete obračunat u iznosu od 400,00 po danu provedenom u pritvoru (iznos koji je tuženik tijekom postupka priznao). Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje, da je tužitelj tijekom boravka u pritvoru trpio strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te mu dosuđuje daljnju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 140.000,00 kn (prvostupanjski sud smatra da tužitelju „prema kriteriju straha pripada iznos od 100.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 40.000,00 kn“). Naime, prvostupanjski sud utvrđuje, da tužitelj ima trajne posljedice psihičke naravi koje su uzrokovane incidentom (događajem ubojstva) te neutemeljenim uhićenjem i boravkom u pritvoru. Utvrđeno je, da je posttraumatski stresni poremećaj kod tužitelja izazvan prvenstveno štetnim događajem (ubojstvom), a psihičke smetnje kod tužitelja su se kronificirale boravkom u pritvoru, tijekom kojega je tužitelju i postavljena dijagnoza PTSP F43.0., te je tužitelju radi dijagnosticiranog psihičkog poremećaja i nakon izlaska iz pritvora potrebno daljnje kontinuirano liječenje psihijatra.

11.1. S obzirom da je u zatraženom iznosu naknade neimovinske štete tužitelj zatražio i naknadu štete radi povrede prava osobnosti na čast i ugled zbog objavljenih informacija u tisku i medijima, prvostupanjski sud navodi da za navedenu štetu ne odgovara tuženik već nakladnik i mediji, stoga naknadu štete po ovoj osnovi ne priznaje tužitelju.

11.2. U odnosu na zatražene iznose imovinske štete, prvostupanjski sud navodi da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi utužene troškove imao, te odbija ovaj dio zahtjeva.

12. Suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, drugostupanjski sud zaključuje, da kod tužitelja nisu mogle nastati psihičke tegobe kao i smanjenje životne aktivnosti te pretrpljeni strah samo zbog pritvora, već i zbog okolnosti zbog kojih tuženik ne može odgovarati, a to je sam štetni događaj, te utvrđuje da tužitelju pripada pravična novčana naknada za neimovinsku štetu u iznosu od 228.500,00 kn (iznos od 500,00 kn po danu pritvora).

12.1. U odnosu na zatraženu naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na ugled i čast zbog informacija objavljenih u medijima, drugostupanjski je sud shvaćanja: „da neimovinska šteta zbog neosnovanog lišenja slobode predstavlja jedan oblik štete vezane za osobu oštećenika, pa uhićenje i pritvaranje oštećenika popraćeno medijima predstavlja povredu ugleda i časti oštećeniku i uz duševne boli zbog povrede slobode obuhvaćene su i duševne boli zbog povrede časti i ugleda.“.

12.2. Nadalje, u odnosu na zahtjev za pretrpljenu imovinsku štetu drugostupanjski sud smatra da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu te štete iz razloga što tijekom postupka tužitelj nije dokazao postojanje ovog oblika štete.

13. S obzirom na postavljeno pitanje, relevantne zakonske odredbe za odlučivanje su: - čl. 14. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP) koji glasi „Osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.“,

- čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, i 78/15

- dalje: ZOO) koji glasi: „Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta),

- čl. 19. ZOO-a koji glasi:

„1. Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

2. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

3. Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čas, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.“,

-čl. 1100. ZOO-a glasi:

„1. U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, i kad nje nema.

2. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

3. Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete i kad nje nema.“.

14. S obzirom na citirane zakonske odredbe, prvenstveno valja navesti, da svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti predstavlja osnovu za naknadu neimovinske štete, jer samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta. Zakon o obveznim odnosima ne navodi taksativno prava osobnosti, već se s obzirom na sadržaj odredbe čl. 19. radi o „otvorenom“ broju prava osobnosti. Nadalje, iz zakonskih definicija ne proizlazi da bi se radilo o jednom pravu osobnosti već o pravima osobnosti u množini, dakle o skupini prava. Pravno je shvaćanje ovoga suda, da je moguće dozvoliti utvrđivanje individualne naknade štete za svako pojedino povrijeđeno pravo osobnosti (istom štetnom radnjom) jer se kriteriji za vrednovanje težine povrede ne moraju podudarati.

15. Stoga, ukoliko bi radi neosnovanoga uhićenja ili pritvaranja, došlo do povrede više prava osobnosti neosnovano uhićene ili pritvorene osobe, tada bi ona imala pravo na pravičnu novčanu naknadu za štetu kao posljedicu povrede svakoga prava osobnosti. Navedeno, samo pod uvjetom da se ne radi o istovrsnoj šteti. Takvo shvaćanje (da se zbog povrede prava osobnosti u slučaju neosnovanog lišenja slobode, mogu dosuđivati primjerene pravične novčane naknade, odvojeno zbog povrede više prava osobnosti - kada se ne radi o istovrsnoj šteti) proizlazi i iz rješenja ovoga suda poslovni broj Revd-3176/2022 od 6. rujna 2022.

16. U primjeni instituta prava na naknadu štete osobi koja je bila neosnovano u pritvoru, u primjeni zakonske odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91) revizijski je sud u nizu odluka (npr. Rev 766/09 od 17. studenog 2011., Rev 474/09 od 1. lipnja 2011. i dr.) izrazio pravno shvaćanje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u koji su obuhvaćene sve štetne posljedice nematerijalne štete vezane uz neosnovano pritvorenog, proistekle iz neosnovane povrede slobode, a to znači pretrpljeni strah i duševne boli zbog povrede ugleda i časti.

16.1. I u primjeni odredaba ZOO-a, a vezano za pravo na naknadu štete radi neosnovanog lišenja slobode, revizijski je sud izrazio takvo pravno shvaćanje (prilagođeno promjeni koncepcije neimovinske štete iz subjektivne u objektivnu), tako je npr. u Rev 1653/2018 od 24. svibnja 2022., navedeno:“...revizijski sud ocjenjuje da naknada za neutemeljeno pritvaranje (uhićenje) predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovano pritvorenog proistekle iz neosnovane povrede slobode, a što znači i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast dostojanstvo i ugled oštećenog...“.

16.2. Međutim, navedeno pravno shvaćanje ovoga suda ne isključuje mogućnost da oštećeniku radi neosnovanog uhićenja ili pritvaranja, pripada i pravo na naknadu neimovinske štete radi povrede svakog pojedinog prava osobnosti koje bi eventualno bilo povrijeđeno (pored povrijeđenog prava osobnosti na slobodu), a čije štetne posljedice ne bi koincidirale štetnim posljedicama neimovinske štete proistekle iz povrede prava osobnosti na slobodu. Tako je i u presudi poslovni broj Rev 179/2018- 2 od 22. siječnja 2020.ovaj je sud izrazio pravno shvaćanje:

„kako je sud, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, pa tako i o tome da je tužitelju već isplaćena naknada štete zbog povrede prava na slobodu neosnovanim pritvaranjem, utvrdio da tužitelju, zbog povrede prava osobnosti uvjetima smještaja i života u zatvoru...pripada pravična novčana naknada..“.

U istoj je presudi navedeno: „...nije prihvatljivo shvaćanje revidenta da su konkretno vrijednosti zaštićena prava u oba postupka jednaka, jer je u postupku naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode tužitelj štitio svoje pravo na slobodu, dok su prava koja štiti u ovom postupku znatno šira (dostojanstvo, tjelesno i duševno zdravlje, privatnost i dr.)“.

17. Stoga, kada se oštećeniku dosuđuje neimovinska šteta radi povrede prava osobnosti na slobodu (uslijed neosnovanog pritvaranja ili uhićenja), tada pravična novčana naknada neimovinske štete, predstavlja naknadu za jedinstveni vid štete u kojoj su obuhvaćene sve štetne posljedice neimovinske štete vezane uz neosnovanog pritvorenog ili uhićenog, koje proizlaze iz neosnovane povrede slobode (a što uključuje i duševne boli zbog povrede prava osobnosti na slobodu, čast dostojanstvo i ugled, ali samo vezano uz povredu prava osobnosti na slobodu). Međutim, to nužno ne znači, da oštećenik ne bi mogao ostvarivati i pravo na naknadu neimovinske štete u zaštiti nekih drugih prava osobnosti npr. časti i ugleda radi informacija objavljenih u medijima (vezano uz neosnovano pritvaranje ili uhićenje) a što je upravo i konkretni slučaj. Navedeno, pod uvjetom da se ne radi o istovrsnoj šteti odnosno da štetne posljedice povrede različitih prava osobnosti ne koincidiraju.

18. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi, da osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili neosnovano uhićena, ima pravo na naknadu štete koja obuhvaća imovinsku i neimovinsku štetu. Toj osobi pripada pravo na naknadu štete zbog povrede svakog pojedinog prava osobnosti, ovisno o tome koje od svojih prava osobnosti štiti (pravo na život, pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo, pravo na privatnost osobnog obiteljskog života, pravo na slobodu i dr.).

19. Primjenjujući odgovor na postavljeno pitanje na konkretni slučaj, proizlazi da bi tužitelj imao pravo na pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti na čast i ugled, radi informacija objavljenim u medijima, (ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke) i pored prava na naknadu štete radi povrede prava osobnosti na slobodu (pored iznosa dosuđenog za svaki dan neosnovanog pritvaranja). Neodlučno je pri tome, što pri odmjeravanju pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na slobodu sud uzima u obzir i duševne boli zbog povrede časti i ugleda, jer se ne radi o istovrsnoj šteti na naknadu koje tužitelj ima pravo, radi povrede prava osobnosti na čast i ugled zbog objavljenih informacijama u medijima.

19.1. Pri tome, se navodi da nisu od utjecaja na odluku revizijski navodi tužitelja, koji se odnose na pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno (psihičko) zdravlje. Navedeno stoga, što drugostupanjski sud utvrđuje da postojanje psihičkih tegoba tužitelja nije vezano samo uz tužiteljev boravak u pritvoru već i zbog samog incidentnog događaja, a koje se posljedice ne mogu razgraničiti, „...pa da nije isključeno da se PTSP sindrom mogao razviti bez obzira na boravak tužitelja u pritvoru...“, čime se ukazuje na to da tužitelj postojanje ove štete tijekom postupka nije dokazao.

20. Kako je pravno shvaćanje izraženo u nižestupanjskim presudama, nepodudarno sa izraženim pravnim shvaćanjem ovoga suda, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja, međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa (drugostupanjski sud je shvaćanja da je pravična novčana naknada radi povrede prava osobnosti na čast i ugled radi informacija objavljenih u medijima uračunata u pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti na slobodu, a prvostupanjski je sud shvaćanja tužitelj ne bi mogao ostvarivati takvu naknadu od tuženika) nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 15. svibnja 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina