REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1782/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja BM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice HM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trežetužitelja mldb. DM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužitelja mldb. CM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB 80572192786 i uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranja d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-718/2023-2 od 2. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-91/2022-16 od 4. srpnja 2023., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. odbacuje se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika Adriatic osiguranje d.d. odbacuje se kao nepravovremen.
Obrazloženje
1. Tuženik i umješač na strani tuženika su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-718/2023-2 od 2. siječnja 2024. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-91/2022-16 od 4. srpnja 2023. pod stavcima I. i IV. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv navedenog dijela drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:
„1. Ako Uredba kao zakonodavni akt sekundarnog prava Europske unije, u ovom slučaju Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, u pogledu određenog pitanja, u konkretnom slučaju o obvezi prijevoznika na isplatu odštete za tjelesnu povredu ili druge povrede osim onih predviđenih člancima 27. i 28. iste Uredbe, upućuje u članku 29. na nacionalno pravo države članice Europske unije, da li prijevoznik te iznose isplaćuje na temelju Uredbe?
2. Da li se iznosi koje je željeznički prijevoznik, u ovom slučaju tuženik, isplatio oštećenicima, ovdje tužiteljima, na ime predujma u skladu sa člankom 13. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, mogu izravnati sa iznosima koje je tuženik isplatio tužiteljima na ime naknade nematerijalne štete temeljem Zakona o obveznim odnosima, mjerodavnog propisa nacionalnog prava na koje upućuje članak 29. predmetne Uredbe?
3. Da li je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da Uredba (EZ) br. 1371/200 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu ne predviđa u slučaju smrti putnika, pravo na novčanu naknadu neimovinske štete članovima uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), pa da se slijedom toga prema čl. 13. st. 3. Uredbe isplaćeni predujam tužiteljima ne može izravnati s kasnijim iznosima isplaćenim po osnovi naknade neimovinske štete članovima uže obitelji, jer se ne radi o iznosima koji se isplaćuju na temelju te Uredbe, a da pritom nije primijenio članak 29. Uredbe (EZ) br. 1371/200 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, kojim je propisano da će nacionalno pravo utvrditi, da li i kojem stupnju prijevoznik mora platiti odštetu za tjelesnu povredu ili druge povrede osim onih predviđenih člancima 27. i 28.?“.
2.1. Navedena pitanja smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te tvrdi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda.
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije umješač na strani tuženika predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv navedenog dijela drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:
1. Smatraju li se iznosi koje je željeznički prijevoznik, u ovom slučaju tuženik, isplatio oštećenicima, ovdje tužiteljima, na ime predujma u skladu sa člankom 13. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu iznosima koje je tuženik isplatio tužiteljima na ime naknade nematerijalne štete temeljem Zakona o obveznim odnosima, mjerodavnog propisa nacionalnog prava na koje upućuje članak 29. predmetne Uredbe?
2. Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši da Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu ne predviđa u slučaju smrti putnik ne propisuje pravo na novčanu naknadu neimovinske štete članovima uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), pa da se slijedom toga prema čl. 13. st. 3. Uredbe isplaćeni predujam tužiteljima ne može izravnati s kasnijim iznosima isplaćenim po osnovi naknade neimovinske štete članovima uže obitelji, jer se ne radi o iznosima koji se isplaćuju na temelju te Uredbe, a da pritom nije primijenio članak 29. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu, kojim je propisano da će nacionalno pravo utvrditi da li i kojem stupnju prijevoznik mora platiti odštetu za tjelesnu povredu ili druge povrede osim onih predviđenih člancima 27. i 28.?
3. Ukoliko je tužitelj isplatio naknadu neimovinske štete roditeljima smrtno stradalog djeteta iako na to nije bio obvezan člankom 13. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu – uračunava li se tako isplaćena naknada u naknadu neimovinske štete na koju roditelji imaju pravo zbog smrti djeteta temeljem odredbe čl. 1101. ZOO-a?
4. Ima li oštećenik zbog smrti srodnika (djeteta) u željezničkoj nesreći pravo na naknadu neimovinske štete u većem novčanom iznosu (cca. 10.500,00 EUR) od oštećenika kojem je bliski srodnik (dijete) smrtno stradao u bilo kojem drugom štetnom događaju, te predstavlja li dosuda naknada neimovinske štete bliskom srodniku zbog gubitka djeteta u iznosu većem za cca. 10.500,00 EUR samo zbog toga što je smrt prouzročena željezničkom nesrećom pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 1101. ZOO-a?
3.1. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja umješač na strani tuženika se poziva na revizijsku odluku broj Rev-1097/1995-2 od 11. lipnja 1998.
4. Pored postavljenih pitanja, umješač na strani tuženika ističe da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 14., čl. 29. i čl. 6.) i to pravo na pošteno suđenje.
5. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji su predložili da se prijedlozi za dopuštenje revizije tuženika i umješača na strani tuženika odbace kao nedopušteni.
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika
6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) ocijenjeno je da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika, osim što su u njemu naznačena pitanja zbog kojih predlaže dopustiti reviziju protiv dijela drugostupanjske presude, tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, niti su uz prijedlog dostavljene ili bar određeno naznačene odluke višeg suda ili revizijskog suda, a u kojima da bi o postavljenim pitanjima bilo izraženo pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke.
6.1. Međutim, za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije nije dovoljno samo navesti da ne postoji praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske o postavljenim pitanjima i da su odgovori na postavljena pitanja važni za odluku u sporu jer da je pobijana odluka posljedica pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda u odnosu na postavljena pravna pitanja, a o kojima revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje.
6.2. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj samo iznosi svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz članka 385.a st. 1. ZPP koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda.
7. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije tuženika, to prijedlog za dopuštenje revizije tuženika nije dopušten.
8. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP odlučiti kao u izreci (točka I. izreke ovog rješenja).
U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika
9. Prema odredbi čl. 388. st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.
10. U ovom slučaju drugostupanjska odluka je dostavljena umješaču na strani tuženika 29. siječnja 2024., te je rok iz čl. 388. st. 1. ZPP za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije, za umješača na strani tuženika počeo teći sljedeći dan nakon što je zaprimljena drugostupanjska odluka, odnosno 30. siječnja 2024.
11. Posljednji dan roka za izjavljivanje prijedloga za dopuštenje revizije umješaču na strani tuženika protiv pobijanog dijela drugostupanjske odluke bio je 28. veljače 2024., koji je bio radni dan (srijeda).
12. S obzirom da je umješač na strani tuženika podnio prijedlog za dopuštenje revizije prvostupanjskom sudu 29. veljače 2024., dakle izvan propisanog roka od 30 dana od primitka drugostupanjske odluke, to je prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika nepravovremen.
13. Stoga je valjalo, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a, odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije umješača na strani tuženika kao nepravovremen, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. izreke.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
