REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2076-2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tatjana Šakić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šakić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (s boravištem u [adresa]), radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-276/2023-2 od 10. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom poslovni broj P-262/2018-55 od 9. ožujka 2023., u sjednici održanoj 15. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije glede postavljenog pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odbacuje se.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Revd-2076-2024-2
"I. Nalaže se tuženici PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 4.941,17 EUR[1] /37.229,25 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08.11.2017.g. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3(tri) postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotnih poena, u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljici AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženoj PT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 3.198,82 Eur /24.101,48 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotnih poena, u roku 15 dana.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„Žalba se djelomično uvažuje, a u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, broj P-262/2018-55 od 9. ožujka 2023.
a) preinačuje u točki II. izreke kojom je naloženo tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u svoti od 3.198,82 eura/24.101,48 kn1, tako da točka II. izreke glasi :
"Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.986,20 eura /22.499,52 kuna, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 09. ožujka 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja."
b) potvrđuje u točki I. izreke.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja kojom je odlučeno o glavnoj stvari, tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„Da li nepostojanje drveća na nekretnini koja je predmet kupoprodaje, u naravi „šuma“, predstavlja materijalni nedostatak nekretnine u smislu odredbe čl. 401. st.1. toč.2. ZOO (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015), jer nekretnina nema potrebna
Revd-2076-2024-2
svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata?“,
za koje ističe da udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385. st. 1. ZPP-a.
4. Istovremeno podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Glede postavljenog pitanja tužitelj polazi od činjenica koje nisu utvrđene tijekom postupka, gdje sudovi odbijaju tužitelja sa zahtjevom zbog primjene pravila o teretu dokazivanja (u konkretnom slučaju da nije dokazno da je tužena znala da je motiv kupnje nekretnine u zemljišnim knjigama označeno ka šuma bila stjecanje drvne mase) pa stoga pitanje zbog kojeg tužitelj podnosi prijedlog nije pitanje koje ispunjava uvjete dopuštenosti, jer s jedne strane o odgovoru na postavljeno pitanje u konkretnim okolnostima spora ne ovisi odluka u sporu, a s druge strane odgovor na pitanje ovisi i o specifičnim okolnostima svakog pojedinog spora, pa stoga ne sadrži onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrila pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
8. Vezano na navode tužitelja da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pristup sudu i obrazloženu odluku, valja navesti da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudska prava i temeljnih sloboda.
9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljeno pitanja nije važno pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije i odlučeno je kao u izreci pod točkom I. izreke.
10. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP i riješiti kao u točki II izreke.
Zagreb, 15. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
